Kultura

[OSVRT] Koncert filmske glazbe Ive Tijardovića „Pjesma Jadrana“: od sjajnog muziciranja Simfonijskog orkestra HRT-a do kultnih, ali i zaboravljenih filmskih priča koje zaslužuju živjeti

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Koncert Tijardovićeve filmske glazbe „Pjesma Jadrana“ pod sjajnim, živopisnim i upečatljivim ravnanjem maestra Berislava Skenderovića i u besprijekornoj režiji Herci Ganza oduševio je ljubitelje Tijardovićeve glazbe, čiji je filmski aspekt dosad nepravedno bio u sjeni operetnih postignuća

[RECENZIJA] Nije čudno što je „Dioklecijan“ desetljećima bio neizveden: sad je vidljivo koliko je ta opera tehnički i umjetnički zahtjevna, za nju je trebalo mnogo hrabrosti, srčanosti i takta

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Ta je povijesna priča uspona i pada čovjeka koji nikad neće biti bog/Bog, uz sve goleme zahtjeve Tijardovićeva umjetničkog uma, zaslužila biti ispričana u svom gradu. Sa sviješću da ju je bolje ne uspoređivati s Verdijem i Puccinijem, da nije blasfemija ako ona u tom miksu čudnih okusa nije „svačija šalica čaja“, s priznanjem da je drugačija i da se na nju treba naviknuti i posvetiti vrijeme otkrivanju njezinih slojeva, s razumijevanjem da je umjetnicima koji su je srčano i hrabro iznijeli ovo izlet u manje poznato

[OSVRT] Vasil Hadžimanov Band oduševio publiku svih generacija na Hvarskim ljetnim priredbama: njihove fuzije etna i jazza zvuk su s nekog drugog svijeta

[FOTOGALERIJA] Bio je to jedan od onih koncerata gdje se ne očekuje da publika pleše, ali sve se u gledalištu njihalo, zibalo i udaralo ritam, uma duboko uronjena u glazbu koja briše granice i koja preplavljuje emocijama. Bez pompoznosti, bez kičeraja, bez žutila konteksta oko nje

Ususret praizvedbi „Dioklecijana“: Čeka nas povijesni spektakl, „Dioklecijan“ ulazi u genezu našeg identiteta koji nitko nije mogao bolje opisati od Tijardovića

Dajemo sve od sebe da ta opera zaživi i da mnogi vide cijelu povijest naše palače, ova je opera praktički vodič kroz Split i njezine su mogućnosti goleme. Praizvedba opere „Dioklecijan“ na programu je 14. 7. u 21 sat. Prvi dio izvedbe počinje u zgradi HNK-a, a zatim se seli na Peristil

[RECENZIJA] „Krava na Mjesecu“ – GKL-ov blistav primjer koliko neverbalno kazalište može biti rječito, a najmlađa publika intuitivna i inteligentna

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Ima li veće pobjede nego izvesti neverbalnu predstavu pred punim gledalištem mališana od kojih je većina i sama neverbalna, i postići to da nitko ne plače, ne negoduje, ne širi ruke s upitnicima na glavi, ne viče i ne napušta kazalište ni nakon četiri bisa? I još ktome bez riječi ispričati priču o snazi kreativnosti, duha i borbe?