Kultura

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Kako se stalno vraćamo književnom predlošku, teško nam ju je i nazvati predstavom, nimalo ne umanjujući njezin doseg – ona je kazališni eksperiment eruptivne želje za dijalogom, u komornoj atmosferi popločanoj totemima koji svakoj ranjenoj duši pričaju njezinu jedinstvenu, specifičnu priču

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Koncert Tijardovićeve filmske glazbe „Pjesma Jadrana“ pod sjajnim, živopisnim i upečatljivim ravnanjem maestra Berislava Skenderovića i u besprijekornoj režiji Herci Ganza oduševio je ljubitelje Tijardovićeve glazbe, čiji je filmski aspekt dosad nepravedno bio u sjeni operetnih postignuća

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Ta je povijesna priča uspona i pada čovjeka koji nikad neće biti bog/Bog, uz sve goleme zahtjeve Tijardovićeva umjetničkog uma, zaslužila biti ispričana u svom gradu. Sa sviješću da ju je bolje ne uspoređivati s Verdijem i Puccinijem, da nije blasfemija ako ona u tom miksu čudnih okusa nije „svačija šalica čaja“, s priznanjem da je drugačija i da se na nju treba naviknuti i posvetiti vrijeme otkrivanju njezinih slojeva, s razumijevanjem da je umjetnicima koji su je srčano i hrabro iznijeli ovo izlet u manje poznato

[FOTOGALERIJA] Bio je to jedan od onih koncerata gdje se ne očekuje da publika pleše, ali sve se u gledalištu njihalo, zibalo i udaralo ritam, uma duboko uronjena u glazbu koja briše granice i koja preplavljuje emocijama. Bez pompoznosti, bez kičeraja, bez žutila konteksta oko nje