Kultura

[FOTO I VIDEO] Mia Milković oduševila prvom izložbom: Poseban ciklus posvetila Hajduku i Torcidi

Autorica je izložbe studentica Hrvatskoga jezika i književnosti i Talijanskoga jezika i književnosti Mia Milković, dugogodišnja suradnica nekoliko medija, reporterka i fotografkinja. Izložba postavljena u suterenu fakulteta već je izazvala oduševljenje njezinih profesora i kolega, ali i drugih ljubitelja dobre fotografije

Krležina „Leda“ beskrajno poštuje klasik u igri iscrpljivanja dekadentnih malograđana – a njihovu želju za slavom i bliskošću čini svevremenskim ciljem

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Leda“ s dirljivim poštovanjem prema klasiku govori o igri iscrpljivanja u kojoj nema duševnog mira, a glumci predano upisuju svoje interpretacije u likove koji su slika i prilika raspada malograđanštine. Mnogima će ova „Leda“ baciti novo svjetlo na tekst – i to sjajno svjetlo

Iza kulisa Krležine „Lede“: O blagostanju i prividnoj bezbrižnosti urbanizma – a s druge su strane zida nemiri, egzistencijalni strahovi i potreba za ljubavlju

[FOTO I VIDEO] Premijera „Lede“ na programu je 22. 5. u 20 sati, a slijede izvedbe 23. 5. i 29. 5. u 18 sati. Tko se zaželio Krleže, sad dobiva priliku gledati transformaciju građanske drame na pozornici splitskog nacionalnog teatra

[OSVRT] Filharmonija budućnosti posvećena španjolskoj glazbi opet je otkrila blistave mlade glazbene nade, a i sjajnu misao maestra Ortege i Martíja – nema politike ni budućnosti ondje gdje nema kulture

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Uz bis koji je publika gromoglasno poželjela završila je još jedna prekrasna Filharmonija budućnosti, nakon koje ljubitelji klasike mogu samo odahnuti – sve ono što nam treba za grad kulture jučer smo vidjeli u svom nacionalnom kazalištu

[RECENZIJA] Kuća je velika, ne može se ona nosit – komorna drama golema kao Grad, teksta briljantne ljepote, izvedbe koja umjetnosti daje smisao

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Teško je i zamisliti kako ovaj tekst pogađa one koji su u stvarnosti osvijestili kako je to kad te najbliža osoba pita „Tko ste vi?“, ali radi se o remek-djelu koje lomi i one koji o ovoj temi nisu ni razmišljali, ušuškani u svoja još uvijek živa i snažna sjećanja. Kuća iz predstave možda se ne može nosit, ali uz suzne će se oči nositi sjećanje na grandioznu moć teksta koji nas podsjeća koliko smo sretni dok možemo voljeti i pamtiti

[RECENZIJA] Drvene ptice – elegija o povijesti učmalosti, nasilja i šutnje

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] „Drvene ptice“ čupaju žrtve iz zemlje zaborava, a počinitelje, barem na nekoj metaforičkoj osi, proganjaju svojim glasom, i gonit će ih do krugova pakla. Dok se piše, dok se viče i dok se igra – nadati nam je se kozmičkoj pravdi