Kultura

Iza kulisa Krležine „Lede“: O blagostanju i prividnoj bezbrižnosti urbanizma – a s druge su strane zida nemiri, egzistencijalni strahovi i potreba za ljubavlju

[FOTO I VIDEO] Premijera „Lede“ na programu je 22. 5. u 20 sati, a slijede izvedbe 23. 5. i 29. 5. u 18 sati. Tko se zaželio Krleže, sad dobiva priliku gledati transformaciju građanske drame na pozornici splitskog nacionalnog teatra

[OSVRT] Filharmonija budućnosti posvećena španjolskoj glazbi opet je otkrila blistave mlade glazbene nade, a i sjajnu misao maestra Ortege i Martíja – nema politike ni budućnosti ondje gdje nema kulture

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Uz bis koji je publika gromoglasno poželjela završila je još jedna prekrasna Filharmonija budućnosti, nakon koje ljubitelji klasike mogu samo odahnuti – sve ono što nam treba za grad kulture jučer smo vidjeli u svom nacionalnom kazalištu

[RECENZIJA] Kuća je velika, ne može se ona nosit – komorna drama golema kao Grad, teksta briljantne ljepote, izvedbe koja umjetnosti daje smisao

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Teško je i zamisliti kako ovaj tekst pogađa one koji su u stvarnosti osvijestili kako je to kad te najbliža osoba pita „Tko ste vi?“, ali radi se o remek-djelu koje lomi i one koji o ovoj temi nisu ni razmišljali, ušuškani u svoja još uvijek živa i snažna sjećanja. Kuća iz predstave možda se ne može nosit, ali uz suzne će se oči nositi sjećanje na grandioznu moć teksta koji nas podsjeća koliko smo sretni dok možemo voljeti i pamtiti

[RECENZIJA] Drvene ptice – elegija o povijesti učmalosti, nasilja i šutnje

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] „Drvene ptice“ čupaju žrtve iz zemlje zaborava, a počinitelje, barem na nekoj metaforičkoj osi, proganjaju svojim glasom, i gonit će ih do krugova pakla. Dok se piše, dok se viče i dok se igra – nadati nam je se kozmičkoj pravdi

[RECENZIJA] Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute – a pritom se ne zna je li bolji tekst ili izvedba predstave

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Tekst poteže preteška pitanja – kako se nositi s upornim spašavanjem nekoga tko ne želi živjeti? Ubija li tuđi nedostatak volje unutarnji svijet obitelji? Može li ekonomski koristan čovjek biti duhovno prazan? Smije li se mjeriti ljubav? Ako da, kako? Rijetkost je čuti i vidjeti tako posloženu strukturu, tako pametna pitanja, tako pročišćen stil i tako jasan učinak – a pred gledateljem sve izgleda tako jednostavno. Takve su predstave često najbolje – jer bez kiča i pretencioznosti ostaviti efekt oduševljenja u svojoj jednostavnosti i dubini mogu samo veliki umjetnici

[RECENZIJA] Otac, Kći i Duh Sveti - Déjà vu koji – možda – želi rezultirati boljim svijetom – s uvijek istim toposima, krivcima i pitanjima bez odgovora

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Iako tekstove nipošto ne možemo nazvati dosadnima, pošteno je reći da su barem predvidivi. Tko voli gogoljevski smijeh kroz suze, i smijat će se. A ako je iza svega želja za boljim svijetom, možda neki novi zločesti susjed teoretičar zavjere ili zlostavljač postane Matišićev lik koje, kako sam kaže, želi vidjeti u publici i omogućiti im da se suoče sa svojom pričom

[RECENZIJA] Gospoda Glembajevi: Moderno čitanje klasika vidi Glembajeve kao kicoški brend u raspadu, a scene nakupljanja relikvija nekad moćne obitelji pamtit će se po konceptualnoj hrabrosti

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] „Gospoda Glembajevi“ Narodnoga kazališta Ivan Vazov iz Sofije iznose hrabre paralele Krležinih arhetipskih antijunaka i današnjih rasutih obitelji. Izvedba je to psihološke drame koja vrišti težinom djetinjih trauma, zamjeranja, neizbježnog naslijeđa i koruptivne moći kapitala koji je važniji od poštenja i ljubavi