Sinoć je u atriju Osnovne škole Žrnovnica održano još jedno, već treće u samo dva tjedna, predstavljanje knjige „Šta će selo reć“, autora Marina Mihanovića. Kao prethodne, i ova je promocija bila izvrsno posjećena, čime se još jednom pokazao veliki interes publike za ovakav tip usmenog pripovijedanja i priče temeljene na lokalnoj baštini i sjećanjima starijih ljudi.
Ovo predstavljanje ipak je bilo posebno jer je knjiga konačno stigla doma – ondje gdje je i nastala, u Žrnovnicu.
Ta povezanost između autora, knjige i publike osjećala se tijekom cijele večeri, a posebno je došla do izražaja u trenutku kada je Mihanović pročitao humoristični monolog napisan upravo za ovu priliku.
Riječ je o priči koja na duhovit i vrlo simpatičan način donosi pogled jednog izmišljenog mještanina na cijeli događaj – od trenutka kada ugleda plakat za promociju na Korešnici, preko komentiranja autora, knjige i drugih ljudi iz mista, pa sve do samoga kraja večeri.
Kroz taj monolog autor se vrlo originalno dotaknuo mentaliteta malih sredina, potrebe da svi o svemu imaju mišljenje, lokalnih komentatora i onih sitnih seoskih zamjeranja, ali i topline koju takva mjesta još uvijek imaju.
„Kaže meni Marinko da triba ić podržat našeg čovika jer je napisa knjigu o selu. Mislin se ja u sebi: podržaje li on mene dok okopavan kumpire ili kad beren masline“, čitao je Mihanović uz stalno odobravanje osmijehom i pljeskom publike.
Posebno su dobro prihvaćeni dijelovi u kojima glavni lik prigovara zbog svega – od toga što je knjiga prvo predstavljena u gradu umjesto u selu pa do umjetne inteligencije kojom je autor, kako kaže, “zaminija prave klape”.
Seoski komentator iz priče ipak na kraju nije mogao odoljeti pa je otišao na predstavljanje. A tamo mu se nešto ipak svidjelo – stare fotografije Žrnovčana koje su se vrtjele na ekranu.
„Skoro san ih sve pripozna. I onda san se sitija još nekih meni dragih judi. Bilo mi je baš nekako toplo oko srca. Toliko da san na kraju čak promislija da bi stvarno moga kupit jednu knjigu, da je iman doma.“
A onda je, baš u duhu cijele knjige, zaključio:
„Ali onda gledan u ruke, masne od soparnika, pa se mislin: šteta je sad ovako lipu novu knjigu vakin prstima izmastit.
Pa san ipak odusta.
Ali nema veze. Vidija san da je Marinko kupija jednu. Posudit ću je u njega.“
Cijelo autorovo pripovijedanje te priče, koju je nazvao „Matini monolozi: Na Korešnici“, pogledajte u posebnom videu.
Jedan od najemotivnijih trenutaka večeri dogodio se kada je pred publiku stao autorov sin Jakša Mihanović, sedmogodišnji ilustrator knjige, koji na prethodnim promocijama nije htio govoriti, ali se na domaćem terenu ipak okuražio.
„Nacrtao sam tati četiri crteža: Špira, dječaka, Branka koji navija za Hajduk i baku i unuka s kruhom. Rekao sam mu da želim nacrtati još toga, ali njima odraslima se uvijek negdje žuri i nije me mogao čekati pa smo se dogovorili da ću mu ilustrirati i neku drugu knjigu“, rekao je Jakša i izazvao veliki pljesak publike.
Velik pljesak dobili su i autorova kći Marcela Mihanović te Josip Škrapić, student Filozofskog fakulteta u Splitu, koji su i ovoga puta fenomenalno čitali ulomke iz knjige.
Program je vodila autorova supruga Mia Božić Mihanović, dok su o knjizi govorili nakladnik Zoran Bošković i Katarina Lozić Knezović, profesorica na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Druženje autora s posjetiteljima i potpisivanje knjiga nastavilo se i nakon službenog dijela programa, a Mihanović nam je tom prilikom dodatno pojasnio sam naslov knjige.
– Iako je knjiga utemeljena na ljudima i događajima iz Žrnovnice, htio sam naslov koji nije vezan samo uz jedno mjesto jer su ove priče univerzalne. Takve stvari događale su se svugdje. Svako malo misto u ono vrijeme imalo je svoje priče, svoje komentatore, a upravo je taj izraz Šta će selo reć, na ovaj ili onaj način, obilježio živote svih ljudi u takvim malim, tradicionalnim sredinama – zaključio je Mihanović.
Knjiga se može kupiti u knjižari Školska knjiga na Voćnom trgu te u dvije knjižare u Mall of Split (Verbum i VBZ).
