ODABIR UREDNIKA

[S OVU BANU MORA – PRIČE IZ „MALE DALMACIJE“] Na dan kada se prisjećamo tragične sudbine Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, otvara se i manje poznata, ali iznimno zanimljiva priča o dubokim povijesnim vezama hrvatskih velikaških rodova s drugom obalom Jadrana – vezama koje nadilaze granice i stoljeća, spajajući hrvatski prostor s Moliseom i širim mediteranskim svijetom

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Teško je i zamisliti kako ovaj tekst pogađa one koji su u stvarnosti osvijestili kako je to kad te najbliža osoba pita „Tko ste vi?“, ali radi se o remek-djelu koje lomi i one koji o ovoj temi nisu ni razmišljali, ušuškani u svoja još uvijek živa i snažna sjećanja. Kuća iz predstave možda se ne može nosit, ali uz suzne će se oči nositi sjećanje na grandioznu moć teksta koji nas podsjeća koliko smo sretni dok možemo voljeti i pamtiti

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Tekst poteže preteška pitanja – kako se nositi s upornim spašavanjem nekoga tko ne želi živjeti? Ubija li tuđi nedostatak volje unutarnji svijet obitelji? Može li ekonomski koristan čovjek biti duhovno prazan? Smije li se mjeriti ljubav? Ako da, kako? Rijetkost je čuti i vidjeti tako posloženu strukturu, tako pametna pitanja, tako pročišćen stil i tako jasan učinak – a pred gledateljem sve izgleda tako jednostavno. Takve su predstave često najbolje – jer bez kiča i pretencioznosti ostaviti efekt oduševljenja u svojoj jednostavnosti i dubini mogu samo veliki umjetnici

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] Iako tekstove nipošto ne možemo nazvati dosadnima, pošteno je reći da su barem predvidivi. Tko voli gogoljevski smijeh kroz suze, i smijat će se. A ako je iza svega želja za boljim svijetom, možda neki novi zločesti susjed teoretičar zavjere ili zlostavljač postane Matišićev lik koje, kako sam kaže, želi vidjeti u publici i omogućiti im da se suoče sa svojom pričom

[PIŠE MAGDALENA MRČELA] „Gospoda Glembajevi“ Narodnoga kazališta Ivan Vazov iz Sofije iznose hrabre paralele Krležinih arhetipskih antijunaka i današnjih rasutih obitelji. Izvedba je to psihološke drame koja vrišti težinom djetinjih trauma, zamjeranja, neizbježnog naslijeđa i koruptivne moći kapitala koji je važniji od poštenja i ljubavi