Nekada su dječji rođendani bili nezamislivi bez šarenih vrećica, pažljivo biranih igračaka, društvenih igara, knjiga ili ručno izrađenih čestitki. Danas se sve češće događa da slavljenici umjesto zamotanih poklona dobivaju kuverte s eurima. Taj trend posebno je vidljiv među osnovnoškolskom djecom, gdje se u razredima često organizira zajedničko skupljanje novca kako bi se slavljeniku uručila omotnica s određenim iznosom.
Roditelji priznaju da je takav način darivanja praktičan, brz i bez rizika da će poklon završiti neiskorišten u kutu sobe. No stručnjaci upozoravaju da darivanje novca među djecom nosi i drugu, manje vidljivu stranu, onu emocionalnu.
Roditelji: “Lakše je dati novac nego pogriješiti s poklonom”
Majka dvoje školaraca iz Splita nam kaže kako sada svi za rođendane stavljaju novac u kuverte. To je jednostavno novo pravilo.
„Danas djeca već imaju gotovo sve. Kad kupite igračku, nikad ne znate hoće li mu se svidjeti ili već ima istu. Novac je nekako najsigurnija opcija. Dijete si samo kupi što želi, a roditelji ne moraju razmišljati“, kaže nam.
Dodaje kako se među roditeljima stvorila i svojevrsna praksa da se prikupi novac, pa svi sudjeluju s jednakim iznosom.
„Iskreno, jednostavnije je svima. Nitko nema obavezu obilaziti trgovine, a dijete na kraju dobije veći iznos za nešto konkretnije.“
Psihologinja: Poklon nije samo predmet, nego poruka pažnje
Dječja psihologinja Žana Pavlović smatra da je trend darivanja novca među djecom praktičan za odrasle, ali ne i najbolji izbor za dječji emocionalni razvoj.
„Sve češće viđamo da djeca za rođendane dobivaju novac, pa se čak i u razredima skuplja novac kako bi vršnjaci slavljeniku dali kuvertu. Odraslima je to praktično rješenje, ali s psihološke strane nije idealno, osobito kada novac dolazi od druge djece“, objašnjava nam.
Kako kaže, poklon za dijete nije samo predmet.
„Poklon nosi emocionalnu poruku poput 'mislio sam na tebe, znam što voliš, potrudio sam se razveseliti te'. Kada dijete bira dar za drugo dijete, ono razvija pažnju, empatiju i odnos prema drugome", govori nam Pavlović.
Dodaje kako poklon može biti i nešto sasvim jednostavno, primjerice crtež, album zajedničkih fotografija, ručno izrađena sitnica ili predmet koji podsjeća na prijateljstvo.
„Novac nema tu emocionalnu dimenziju. Vrlo lako dolazi do uspoređivanja tko je dao više, koliko je dovoljno, tko je izdvojio najmanje. To kod djece i roditelja može stvoriti nelagodu, natjecanje i osjećaj manje vrijednosti. Tada rođendan prestaje biti slavlje i zabava kakav bi trebao biti", navodi naša sugovornica.
Što djeca zapravo pamte?
Pavlović ističe kako djeca često ne pamte iznos koji su dobila, ali pamte trenutak otvaranja poklona, iznenađenje i osjećaj da ih je netko zaista poznavao i razveselio.
„Djeca bi još od predškolske dobi trebala učiti simboliku darivanja, odnosno da poklon ne mora biti skup ni materijalan, nego darovan od srca. To su važne socioemocionalne lekcije“, kaže nam psihologinja.
Napominje kako novac ipak može imati smisla kada dolazi od bake, djeda ili bliže rodbine.
„Tada ima drugačije značenje. No među djecom je zdravije poticati razmjenu malih poklona, uspomena i pažnje, nego graditi odnose kroz novac i vrijednost izraženu u eurima", zaključuje Žana Pavlović.
U vremenu ubrzanog života, kada roditelji balansiraju posao, obaveze i manjak vremena, kuverta s novcem djeluje kao najjednostavnije rješenje. No pitanje je gubimo li pritom ono najvažnije trud, pažnju i radost darivanja.
Jer rođendan djeteta nije financijska transakcija.
