Godine 1999. na natječaj je pristigao dovoljan broj pjesama. Ipak, od pristiglih skladbi nije se mogao izabrati dostatan broj za održavanje festivala, jer iste nisu bile u skladu sa zacrtanom vizijom umjetničkog direktora Nenada Vilovića i predsjednice Savjeta Vesne Podlipec – modernizacija!

Vesna Podlipec

A predstava mora ići. I išla je uz dosta negodovanja novinara.

Evo što su zapisale Marijana Marinović i Bojana Radović (Večernji list, ponedjeljak 16. VIII. 1999.):

– Ma koliko cijela ova priča ocrtavala totalni organizacijski kaos Splita’99, epilog slučaja Ivane Banfić pokazuje princip po kojem su pjesme stizale na festival. Ona se natjecala s Gibonnijevom pjesmom Sad. Riječ je o pjesmi koja je identičnog teksta i glazbe, ali u drugom aranžmanu, već izvedena na Zagrebačkom festivalu 1992. godine s naslovom Da l’ te itko znao bolje nego ja. Organizatori tvrde da nisu znali za taj podatak, a nakon upornih novinarskih insistiranja na objašnjenju kako je moguće da se ista pjesma ponovno natječe, najavili su da će taj problem riješiti Festivalski savjet uoči finala. Ivanin suprug menadžer i producent tvrdi da su upozorili umjetničkog direktora festivala Nenada Vilovića kako je to stara pjesma. Štoviše, da su mu ponudili još dvije nove kao mogući izbor. I dok su novinari postavljali vrlo škakljiva pitanja Viloviću, koji je sve s osmijehom slušao, direktor Saša Lukić je bio korektan i rekao je kako će festivalski Savjet odlučiti što će s tom pjesmom.

A što je odlučio Festivalski savjet?

-Savjet Festivala ovogodišnjeg Splita odlučio je sinoć uoči početka završne festivalske večeri, nakon dvosatne sjednice, da Ivana Banfić prema redoslijedu izvođenja otpjeva pjesmu Sad. Prema riječima direktora Festivala Saše Lukića, Ivana Banfić ostala je u natjecateljskom dijelu zbog situacije koja se na Festivalu prvi put pojavila, te mogućih problema koji bi iz toga mogli proisteći. Zbog svega navedenoga, pojasnio je Lukić, za Festival i pjesmu bilo bi najbolje da Ivana Banfić ne bude diskvalificirana iz superfinala (SD 15. VIII.’99).

A gdje je tu odgovornost umjetničkog direktora i Festivalskog savjeta? I još tvrde: Ivana Banfić ostala je u natjecateljskom dijelu zbog situacije koja se na Festivalu prvi put pojavila! Takvih pojava bilo je i prošle godine! Ali još nije kraj. I DIVAS-ice su došle s pjesmom s top-lista! I Dean Dvornik je odmah nakon svršetka Splitskog ljeta došao otpjevati jednu od najljepših pjesama Splitskog festivala Baladu o Šarku. Dakle, sa Splitskog ljeta u program Splitskog festivala. Što se zbiva s akterima koji su došli sa starim pjesmama, a koje je naručio Vilović?

SVI SU DOBILI NAGRADE! I to po glasovima radio postaja. Koliko su glasovi radio postaja farsa najbolje pokazuje izjava Roberta Magića, supruga Ivane Banfić koji je novinarima otkrio da su mu organizatori nudili prvu nagradu radiopostaja za šutnju.
Split’99 nije imao sreće ni s nebom, opet pljusak, opet kiša, pa onda u znak solidarnosti s novinarima, djevojke iz grupe Freakys priređuju organizatorima dodatno iznenađenje. One su došle do finalne večeri, izašle na festivalsku scenu i nakon 30 sekundi mirno odložile mikrofone, poklonile se publici i otišle. I dok je pred zgranutim Prokurativama išao play-back njihove pjesme Sama na svijetu, a na TV ekranu glumili prateći glazbenici, Freakyce su izjavile da u potpunosti podržavaju novinare u njihovim napisima i reportažama sa Splita’99, da poštuju splitsku publiku, ali da ne žele biti dio te zbrke!

Stari bicikl kao novi

Gotovo je nemoguće objasniti što se sve na Splitu’99 zbivalo na sceni, a posebice izvan nje. Mišo Kovač uistinu je zvijezda Festivala, ali ništa manje to nisu bili akreditirani novinari. Oni su već na prvoj presici odbili dodijeliti nagradu izvođaču koji bi ju prema sudu akreditiranih novinara na Splitu’99, i zaslužio. Naime, novinari su se zalagali da se publici osigura veća mogućnost kod odluka o dodjeli nagrada. Međutim, čini se da je sve bilo u rukama Stručnog ocjenjivačkog suda i umjetničkog direktora Vilovića. Oni su dodijelili neshvatljivo veliki broj nagrada.

Mišo Kovač

Na presici održanoj u subotu u 12 sati u restoranu Slon, novinar Igor Brešan, inače član Festivalskog savjeta, pokušao je ublažiti udarce upućene organizatorima Festivala. Zlatko Turkalj sa zagrebačkog Obiteljskog radija, upitao je, može li se iduće godine pojaviti u konkurenciji i Špišićeva pjesma Stari bicikl, aludirajući na stare pjesme s drugih festivala koje se izvode kao nove na Splitu’99. I gledatelji i novinari bili su iznenađeni zašto se na sceni finalne večeri nije pojavio Ibrica Jusić, koji je već ranije bio najavljen kao dobitnik Nagrade za dugogodišnju vjernost i umjetnički doprinos festivalu. Na presici je ogorčeni Ibrica izjavio da ne kani primiti tu nagradu iz razloga što se takve nagrade ne dodjeljuju u kavanama. Plamenko Bavčević, direktor marketinga objasnio je Ibrici da je bilo predviđeno da se njemu ta nagrada dodijeli prve večeri kada je pjevao u konkurenciji, ali da zbog kiše to nije bilo moguće.

Ibrica Jusić

– Pa i Mišo je pjevao prve večeri isto kao i ja pa ste mu ipak nagradu dodijelili u finalu. Nikad više na Split dok ga vodi Vilović!

Finalnoj večeri možda se i ne bi toliko trebalo prigovoriti. O nagradama bi se moglo raspravljati, ali to je izlišno jer su one poznate već nekoliko mjeseci. Pitanje je samo jedno: Je li to Splitski festival i u kakvom je glazbenom rodu ono što smo slušali tri večeri s nekadašnjim profilom Splita? Što se pjesama tiče, apsolutno je najbolja ona Deana Dvornika Balada o Šarku. Ali što vrijedi kad je pjesma već bila izvedena u okviru Splitskog ljeta u predstavi Pasje novelete.

Pobjednička skladba Vraćam ti se Dalmacijo mati, pjesma je koju smo već stotinu puta čuli. I baš je to pjesma koja je, čini mi se, stavljena u program kako bi se dokazalo tradicionalistima kako nisu u pravu.  Ali, bit će valjda bolje iduće godine!

NAGRADE FINALNE VEČERI SPLITA’99
PRVA NAGRADA: ZLATNE PROKURATIVE – POPULARNI VAL: Vraćan ti se Dalmacijo mati – (V. Duplančić-A.Kahle-I.Lesić) MATE MIŠO KOVAČ. DRUGA NAGRADA: SREBRNE PROKURATIVE – POPULARNI VAL: Balada o Šarku (D. Dvornik-J. Fiamengo-J. Banov ) DEAN DVORNIK. TREĆA NAGRADA: BRONČANE PROKURATIVE – POPULARNI VAL: Ne mogu ja bez tebe ( I. Mikulić-M.Buljan/I.Mikulić-M.Buljan ) IVAN MIKULIĆ. PRVA NAGRADA: ZLATNE PROKURATIVE – MODERNI VAL: Da ili ne (D’Knock / M.Husar / M. Husar – A. Pecotić -D’Knock ) DIVAS. DRUGA NAGRADA: SREBRNE PROKURATIVE – MODERNI VAL: Sad (Gibonni-Gibonni-E.Tvrtković ) IVANA BANFIĆ. TREĆA NAGRADA: BRONČANE PROKURATIVE – MODERNI VAL: Dođi nam dođi (M.K.Limić – M.K.Limić- A.Limić ) STIJENE i To mi radi (D. Dvornik- D. Dvornik-D. Dvornik/J.Leikauf) DINO DVORNIK.
Nagrada TOMA BEBIĆ za najuspješniju skladbu u duhu dalmatinskog melosa: Vinko Coce i Suzana Bratim: Tebe volim (Ž.Škarpona – I.Kurtović – J.Banov). NAGRADA ZA NAJBOLJEG DEBITANTA: Skupina TEENS, NAGRADA ZA NAJBOLJU INTERPRETACIJU: ĐANIJU STIPANIČEVU
PRIZNANJE ZA DUGOGODIŠNJU VJERNOST I DRAGOCJEN UMJETNIČKI DOPRINOS FESTIVALU: MATE MIŠO KOVAČ i IBRICA JUSIĆ
NAGRADA INTERNET – SKLADBI KOJA JE DOBILA NAJVIŠE GLASOVA NA WEB ADRESI WWW. splitskifestival.com: NEKI DANI (A. Babić-M. Šimunović-A. Valenčić) TEENS

Ivan Mikulić

Ultramoderni pristup citri i litri

A što se festivala Split 2000. tiče, moram priznat da je bio sjajan. Da budem precizan- organizacijski je bio doveden do savršenstva; od gledališta, pozornice, izložbe fotografija od prapočetka pa do velikog jubileja-40.godina Splitskog festivala.

Organizator (Saša Lukić), vješto je s pratećim manifestacijama upotpunio one sadržaje koji se nisu mogli dogoditi putem Selekcijske komisije ili Umjetničkog savjeta. Najprije, koncert Arsena i Gabi u HNK, potom koncert Tereze na istom mjestu, pa klape koje su pjevale na Prokurativama stare pisme s festivala, pa ugođaj stolova i svjetiljki u prvom dijelu gledališta…Sve je to bilo savršeno organizirano, samo da nije bilo kiše… Ali, dobro, prošlo je sve u najboljem redu.

Što je Split 2000. ponudio svojoj publici u glazbenom smislu? Tek malo toga, premda se tzv. Umjetnički koncept umjetničkog direktora trsio s podacima kako je festivalski program znatno kompaktniji i jezgrovitiji po pjevačkim imenima i kvaliteti pjesama u odnosu na prošlogodišnji.

-Razlozi su dvojaki, na Festivalu će se izvesti manji broj pjesama, međutim, što je daleko važnije, omogućeno mi je da se borim za kvalitetu i originalnu ideju, tako da s ponosom mogu reći kako ni jedna pjesma na festival nije ušla temeljem sponzorskog principa. Kriteriji za ulazak na Split 2000 bili su vrlo strogi, tako da konačna lista izvođača sadrži vrlo malo imena nepoznatih široj javnosti. Također, sljedeći zadani pravac FZG Split – modernizaciju, odustalo se od imena koja su se dugo godina pojavljivala na Prokurativama, ali se nisu znali ili htjeli prilagoditi zahtjevima nove generacije slušatelja. Pritisaka je bilo. Sa svih strana. Preslušao sam preko tri stotine skladbi i vjerojatno izgubio isto toliko prijatelja, jer, svi ne mogu ući u festivalski program. U konačnici, rekao bih da Split 2000 donosi veliku širinu stilskog spektra pjesama. Zastupljene su ultramoderne skladbe, ali i klasične dalmatinske šansone. Ipak, nema istočnih narodnjaka ni starogradskih pjesama. Posebnu pozornost posvetio sam dalmatinskoj pjesmi, tako da će se u programu naći niz takvih radova, međutim, idejom i aranžmanom približenih suvremenom poimanju glazbe. Među njima ima i radova koji razvijaju melodiju dalmatinske pjesme u potpuno drukčijem svjetlu od uobičajenog, dajući joj novu perspektivu. U Split 2000 ugradio sam svoj osobni entuzijazam i inat prema svemu što je do sada bilo nedodirljivo- rekao je Nenad Vilović, umjetnički direktor.

Mislim da nije bio u pravu govoreći o onima koji se nisu mogli ili nisu htjeli prilagoditi novim (ultramodernim) uvjetima. Split je, po mom sudu izgubio neka velika imena upravo iz razloga što je izgubio identitet. I lijepo je te iste godine, sada već pokojni i sjajni Dalibor Foretić napisao u tekstu o 45. Ssplitskom ljetu:

– U neviđenoj urbanoj eksploziji koja joj se dogodi u ovome desetljeću, dalmatinska metropola postala je amorfna crna usisna rupa, gubeći značajke svoje urbane tradicije i mentaliteta…

To isto bi se moglo primijeniti i za Split 2000. Napokon je Festival potonuo u tu crnu rupu upravo zbog toga što se u vlastitoj kući, u vlastitom dvorištu nije mogao prepoznati, Izgubio je sve niti, pa i glazbene i umjetničke. Što je to ultramoderno u glazbi? Koji je to izraz, što to znači? Koncert za citru i litru? Pa publika je više pljeskala klapama koje su pjevale stare pjesme sa splitskih festivala nego pobjednici Josipi Lisac, Matrixima i duridurijevcima?

Arsen mi je jednom prigodom rekao:

– Moje pjesme opstale su pod teretom vremena, novih ukusa, i novog estradnog glazbenog terora. Zašto su opstale njegove pjesme, zašto su opstale Runjićeve, Mihaljinčeve, Kalogjerine, Vučerove, Radojkine, Terezine, Vicine…Nije valjda zbog toga što su dijelili glazbu na ultramodernu iz inata! Vjerojatno zbog toga što su u njihovim pjesmama nalazili sebe. A možda su i tekstovi koje su pjevali bili zapravo glazba. Svaka čast jednoj Josipi Lisac ali, bilo je malo trenutaka kad me je taklo to što je ona savršeno nešto ispjevala. O Matrixima da i ne govorim. Da sad prođu pored mene ja ih ne bi ni prepoznao.

I onda što će tu na Splitu 2000. umjetnički koncept u kojemu se na istome mjestu sastaju dobre pjesme kao što su: Pismo moja uzorita, Matko Jelavić i Fiamengo, odlični Dean Dvornik i opet Fiamengo sa Sastavi me bože s njom, jedan sjajni Pattiera koji ne uspije ni doći do finalne večeri ili Vinko Coce, kad su tu Matrixi, Ready Cool, EnJOY…i pobjednička Josipa Lisac, koja je zajedno s drugima iste vrste poslala poruku s Prokurativa: Život je samo most… Makar i pontonski?

Dakle bilo je i dobrih pjesama. Ne mogu dušu griješit. Ali, ali onda, Igor Brešan, u funkciji šefa pressa, napiše nešto što ja ne razumijem:

– Emocije i nostalgija nisu isključiva i jedina vođica, mjerilo istinskih vrednota! Prije tri godine dovedene su svježe snage, od alternative ili art pjesme, kako vam drago, postale su zaštitnim znakom jednog novog, modernijeg Splita. Splita koji ne robuje naslijeđu, ali ga nadasve uvažava. Skladbe novog vala ove su godine imale na umu namjenu kroz vlastite leksike. A to je dobitak!

Evo, prošlo je dvadeset godina i još nisam shvatio što je pjesnik želio reći?

Mogu se složiti da nostalgija nije isključiva i jedina vođica, mjerilo istinskih vrednota. Ali što ostaje od glazbe ako je lišimo emocija? Ništa – citra i litra!

Ponovit ću, moj doživljaj Splita 2000. – nekoliko dobrih pjesama, nekoliko dobrih pjevača… Sve skupa nedovoljno za bolji opći dojam u kojemu bi bilo arta, ultramodernog i novih snaga koje su s pravom istisnule one koji se nisu znali ili nisu htjeli nositi s modernizacijom. Ono što je ipak u svemu tome pozitivno, jest činjenica da je organizator Prima music uspio dogurati do JUBILARNOG SPLITA 2000. I to je značajno. Značajno je da se festival nije ugasio u potpunosti. Ono na što bi trebalo u budućnosti računati nije samo stvar kontinuiteta po svaku cijenu. Bolje bi bilo razmišljati o kontinuitetu sa svrhom i razlogom, a svrha je festivala Split održati glazbu na razini dostojnoj glazbe kao umjetnosti i približiti je onima koji u njoj mogu prepoznati sebe. Opet poštujući i tradiciju i nova glazbena saznanja! Glazba bez mozga i emocija, glazba koja ne vodi računa o identitetu i osjećajima slušatelja, estradni je teror najniže vrste. Ne pripada umjetnosti.
Oduševio me je Saša Lukić koji je uputio slijedeću poruku:

– Od 14. do 17. rujna godine gospodnje 2000. slavit ćemo 40 godina postojanja Festivala zabavne glazbe – Split. Zahvaljujući generacijama splitskih glazbenih, kulturnih i inih djelatnika, te brizi bivših i sadašnjih gradskih otaca, grad Split je sačuvao, njegovao, poticao i ustoličio niz svojih kulturnih i kulturno-zabavnih manifestacija. Jedna od njih je bez sumnje i Splitski festival čije su pjesme tijekom protekla četiri desetljeća na najduhovniji način – glazbom i stihovima – promicale diljem svijeta jedinstvo: duha i mora, maslinove grančice i vjere, jedinstvo prošlosti i budućnosti Splita, Dalmacije i drage nam Hrvatske. Preko tisuću pjevača, glazbenika, skladatelja, tekst autora, aranžera, producenata, organizatora i izdavača utkali su svoj znoj, vjeru i odanost u Festival na Prokurativama. Zbog toga je ogromna odgovornost svake generacije organizatora kako voditi i usmjeravati ovu tradicionalnu splitsku glazbenu manifestaciju. U najvećoj želji i s neskrivenim ambicijama da i nadalje određujemo hrvatsku glazbenu modu, držeći se dušom za prošlost a srcem u budućnosti, napravili smo i ove godine sve što je bilo moguće za ovogodišnje uspješno festivalsko izdanje. Svim sudionicima, gostima, poslovnim partnerima, publici i gledateljima Splitskog festivala želim dobrodošlicu i ugodan svečarski rođendanski ugođaj.
Sretan Ti 40. rođendan voljeni i nezaboravni Splite !
Direktor FZG – Split 2000.
Saša Lukić

Stividen

Split 2000.
NEK` LJUBAV KRENE (A.Babić-A.Babić)Teens, SMILE AND ENJOY (M.Tomasović-M.Tomasović/ M. Šuput)EnJOY, MOLIM SATE (Ž.Banić-Ž.Banić)Songkillers, NIŠ MI SE NE DA (R.Pilepić-R.Pilepić )Alen Vitasović, GOTOVO JE (M.K.Limić–M.K.Limić) Stijene, JOŠ UVIJEK ŽELIM TE (I.Kabiljo- S.Kurpjel)Ilan Kabiljo, DURI DURI (H.Runtić-H.Runtić) Matrix, , HTIO BIH DA ZNAŠ (B.Vincetić-B.Vincetić )Azzurro, UZMI SVE ILI NIŠTA (S.Salečić-K.Sobotinčić)Nikita, ŽENA IZ KONSTANTINOPOLISA (Z.Mamić-Z.Mamić)Stividen, NEMIRNA (M.Tomasović-I.Privora)Josip Katalenić, VAKO SE MORA (T. Eterović – M. Anđelković)Ivo Pattiera, RADUJ SE (J. Popović – J. Popović) Gracia, ZAUSTAVITE VLAK (I.Brešan–I.Brešan)Čedo Martinić, FJAKA (G.Šegvić-G.Šegvić) Trio Gušt, KAD KRENEŠ DALJE (S.Sartori-S.Sartori) Sunčica Sartori, DI ĆU (I.Jagnjić-I.Jagnjić) Nino, NA MOJIM RUKAMA (M.Botica-M.Botica) Mirej & Ready Cool, ŠTO NAS DIJELI(Maes. prof. Baltazar–V.Ladišić )Žanil Tataj Žak& Vivien Galletta, PRAŠINA SE DIŽE (S.Bogdan-J.Džolić)Goran Škerlep, ZOVI ME ANĐELOM SVOJIM (B.Oštrić-Ž.Vuco) Suzana Bratim, MORE TI VIŠE NE PRIČA (R.Mijić-R.Mijić)Antun Toto Rilović, NOĆ U AFRICI (T.Sardelić-T.Sardelić) Kuzma&Shaka Zulu i Bukarica, POTRAŽI ME (B.Mihaljević–Fayo)Tihana Sabati, MORE MOJE (Narodna-S.Bačić-S.Bačić) Kvartet Gorgonzola&Klapa Kumpanji, MISEČINA (I.Flesch-A.Kahle) Perle GKM-a Split, VRIŠTAO BIH CIJELE NOĆI (D.Dumančić-D.Dumančić)Leteći odred, VIROVA SAN UVIK U TE (D.Žanko-J.Džolić )Dražen Žanko, ŠTO JE TO (M.Buljan–E.Kokić) Emilia Kokić, SJENE (O.Dešić/E.N.I.-O.Dešić ) E.N.I., SASTAVI ME, BOŽE, S NJON (D.Dvornik-J.Fiamengo) Dean Dvornik i Klapa Maslina, PUTNIK (Skansi/Market/Cetinski-Skansi/Tanović) Tony Cetinski, PISMO MOJA UZORITA (M.Jelavić-J.Fiamengo/Z.Stipičić Miš) Matko Jelavić i klapa Luka, KO ĆE TRUDE MOJE PLATIT (N.Franić-N.Franić) Vinko Coce, SAMI PROTIV SVIJETA (D.Turina Šajeta/R.Funčić ) Šajeta&Claudia, JA SAM CURA OVOG GRADA (M.K.Limić– M.K.Limić)Izabela Martinović, ŽIVOT JE SAMO MOST (K.Metikoš-I.Krajač)Josipa Lisac, ZAUVIK(R.Dvorski-R.Dvorski)Zoran Jelenković

1. NAGRADA PUBLIKE – Život je samo most – Josipa Lisac – 2. NAGRADA PUBLIKE – Pismo moja uzorita – Matko Jelavić, klapa Luka – 3. NAGRADA PUBLIKE – Di ću – Nino- 1. NAGRADA ŽIRIJA – Život je samo most – Josipa Lisac, – 2. NAGRADA ŽIRIJA- Nek` ljubav krene – Teens – 3. NAGRADA ŽIRIJA – Vrištao bih cijele noći – Leteći odred – NAGRADA ZA NAJBOLJI TEKST – Jakša Fiamengo (Sastavi me, Bože, s njon) – NAGRADA ZA NAJUSPJEŠNIJU SKLADBU S UGOĐAJEM DALMACIJE- More moje – Kvartet Gorgonzola, klapa Kumpanji- NAGRADA ZA ARANŽMAN- Putnik – (Skansi, Tanović / Cetinski – Skansi / Market) – NAGRADA ZA NAJBOLJEG DEBITANTA – Duri duri – Matrix – NAGRADA ZA NAJBOLJI SCENSKI NASTUP- Stividen.

PONOVO NAGRADA „ĐEKI SRBLJENOVIĆ“

U HNK Split, na koncertu Arsena i Gabi, dodijeljene su nagrade “Đeki Srbljenović” za dugogodišnju vjernost i dragocjen umjetnički doprinos Festivalu: PROF. JOSIPU MIROŠEVIĆU, ARSENU DEDIĆU, TEREZI KESOVIJI i GORANU PELAIĆU.
Oni su svojim radom ispisali zlatne stranice Prokurativa. Tako stoji u obrazloženju.
Inicijativa Saše Lukića da se ponovno ustanovi nagrada koja će nositi ime utemeljitelja FZG Split Đekija Srbljenovića – vrijedna je pohvale.

Kasnije će doći neki drugi ljudi i ponovno će je ukinuti. Ni jedan jedini razlog za to ne postoji!

Dirnula me posjeta gospođe Lucije, majke Đekija Srbljenovića izložbi, organiziranoj u Foto klubu u Marmontovoj ulici. Pored koncerta Arsena i Gabi u HNK i Tereza je održala ponoćni koncert. Zaista, svečanost jubilarnog festivala koja je neponovljiva!

Svečarska torta

Zdravicom Saše Lukića, direktora Splita 2000, koji je još 1967. sa Delfinima nastupao na Festivalu (inozemna alternacija su im bili The Shadows) započelo je kratko prisjećanje na proteklih 40 godina Festivala. Od POŠK-a do Prokurativa, od Melodija Jadrana do Festivala Split, 20-ak uzvanika pozdravili su i riječi Arsena koji je na Festivalu nastupao još 1962. a svoj rastanak od Prokurativa nazvao je nesporazumom. Čast da zareže rođendansku tortu i pokuša ugasiti 40-ak svjećica pripala je prof. Josipu Biskupoviću, jednom od četiri osnivača festivala. Profesor je pokušao ugasiti svjećice, ali nije išlo. U pomoć su priskočili Lukić, Bašić, Pelaić, Vilović, ali opet nije išlo. Na torti su bile svjećice koje se ne mogu ugasiti, pa su se prilikom svakog gašenja ponovno palile.

Četrdeset godina se ne može ugasiti tek tako!



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime