Split ’74. odriče se internacionalnog dijela. Nema više previše stranih skladatelja i izvođača, nema ih u velikom broju. Najveća atrakcija zasigurno je dolazak Al Bana, u tom trenutku (a i danas) velike zvijezda talijanske kancone. Domaća lista izvođača jaka je zahvaljujući ponajviše zvučnim imenima kao što su: Tereza, Mišo Kovač, Radojka Šverko, Ivo Robić. No, ipak nije na razini prošlogodišnjih. Đani Maršan, odličan je pjevač, ali još nije stekao veliku popularnost.

Već nekoliko godina nema Vice Vukova. Njegov odlazak s pozornice splitskih festivala „prihvaćen je šutnjom“ i žaljenjem. Njegovo ime nije baš bilo uputno spominjati. Ne zna se ni gdje se nalazi. Pričaju se razne priče, dakako u četiri oka, o navodnom nacionalističkom ispadu kojeg je provocirao Vukov, a povezuju ga s Đorđom Marjanovićem. Uglavnom Vukov je nepoželjna osoba. Još 1971. gotovo sve radio stanice počinju malo po malo skidati njegove snimke iz programa. Zašto? Kad dođe vrijeme reći ćemo.

Potpuno zaboravljeni pjevač Oliver Dragojević, koji je 1967. godine pjevao pjesmu Zdenka Runjića Picaferaj, vraća se na festivalsku pozornicu. Još nije veliko ime, tek jedno u nizu poluanonimnih kakvih je bilo na Splitu’74.

Mladi skladatelj iz Splita Teo Trumbić povjerio mu je pjesmu Ča će mi Copacabana. Oni nisu favoriti. Još uvijek aktualna je ona kako su imena važnija od pjesama. No, neke stvari se ipak ne mogu izbjeći. Trumbićeva Copacabana u izvrsnoj Oliverovoj interpretaciji, uzdrmala je Prokurative.

Zlatni grb grada Splita podijelili su Trumbić, Oliver i Conny Vink, pjevačica iz Nizozemske, koja je u drugoj verziji pjevala tu pjesmu. Sunčane fontane Zdenka Runjića u izvedbi Tereze Kesovije (Sonia Conti) po ukusu su stručnog ocjenjivačkog suda. To je jedna od najboljih izvedbi Tereze i početak velikog proboja Zdenka Runjića koji je u trinaest godina imao odličnih pjesama, a i pobjeda.

Mišo Kovač teško je podnosio „poraze“. Premda je na Splitu ’74 osvojio Brončani grb sa skladbom Dušana Šarca Obala mojih snova, bio je ljutit na splitsku publiku koja ga je ispratila zvižducima. Donosi “čvrstu” odluku: Nikad više neću pjevati na Splitskom festivalu!

Radojka Šverko imala je odličnu pjesmu Alfija Kabilja Bilo gdje da odem, s kojom je još jednom dokazala svoje vrhunske pjevačke kvalitete.

Nagrade nikada nisu bile mjerilo kvalitete. Sve ono što je dobro ostalo je desetljećima na programu radijskih postaja, bez obzira na trendove. Takva pjesama je Ponoćno sunce, autora Stipice Kalogjere i Drage Britvića. Đorđi Peruzović kao interpret te skladbe zasjao je u punom sjaju. Sa Splita’74, spomenimo još uspješan nastup grupe More sa skladbom Slobodana M. Kovačevića Ja ću plakat sama.

GALEB – BEZ KRILA!

Nikad neću više pjevati u Splitu, rekao je Mišo 1974. godine, a 1975. je prihvatio pjesmu Zdenka Runjića Ja ne mogu drugo nego da je ljubim. Mišo je bio u samome vrhu, doživio je pjevačku zrelost i publika ga je doslovno obožavala. Nakon prvih taktova bilo je izvjesno se da će se na Prokurativama ponovno dogoditi pjesma. Na scenu je došao kao kralj, a publika je to prihvatila. Rezultat: velika pobjeda Zdenka Runjića i Miše Kovača. Ja ne mogu drugo nego da je ljubim osvaja Prvu nagradu publike.

Mišo je zadovoljan, daje brojne intervjue u kojima ističe: Nima Splita do Splita! Ponovno briljira Tereza Kesovija koja je pjevala Runjićeve Nježne strune mandoline, jednu od njegovih najljepših pjesama. Pa, ako bi se pitalo pisca ovih redaka, kome bi pošteno dao prvo mjesto, Miši ili Terezi – s ove distance jasno je kao dan da je onda i danas Tereza bila znatno bolja, da je imala i bolju pjesmu. Nježne strune mandoline dirnule su publike, pa je toj pjesmi pripao Srebrni grb grada Splita.

Zdenko Runjić

Zdenko Runjić je imao još jedan razlog za radost: Konte o’ kanjete, skladbu koju su pjevali Dubrovački trubaduri. Ta pjesma podijelila je prvo mjesto stručnog ocjenjivačkog suda sa skladbom Slobodana M. Kovačevića Gdje god da pođeš koju je izvela grupa More. Sve te brojne nagrade, na veliku žalost, nisu mogle biti uručene na Prokurativama jer je veliki pljusak to onemogućio. Publika je ostala uskraćena za najsvečaniji festivalski trenutak. Ipak, nagrade su uručene, s nešto manje blještavila, u hotelu Marjan. Galeb i ja, pjesma sa Splita’75 nije osvojila ni jednu jedinu nagradu! Godinama nakon toga, u svim mogućim anketama, Oliver Dragojević i ta pjesma prednjačili su ispred mnogih, jednako lijepih pjesama. Bez obzira što je Galeb na jubilarnom 15. festivalu zabavne glazbe ostao bez krila. To je dobra pjesma, ali nikako najbolja Runjićeva pjesma. Držim da ju je previše isticao sam autor.

Godine 1975. Uvodi se i Večer dalmatinske pjesme, koja se kasnije prevodi u dalmatinsku šansonu. Kako vrijeme prolazi sve više se uvode novi izrazi koji bi nam tobože trebali pobliže objasniti neke pojave u zabavnoj glazbi. A najbolja pojava u glazbi je DOBRA GLAZBA. Split ’75 je to dokazao.

Sjećam se velikog hita te godine Moja Ane broji dane (Đ.Jusić- S.Benzon) VIS Libertas, a po mom sudu, zaslužile su biti zabilježene: Male uljanice (S.Kalogjera-D.Britvić) Maruška Kalogjera, Šumi more (N.Vilović-N.Vilović) Dubrovački poklisari, Viruj meni malena (D.Ivanišević-S.Benzon) Aspalathos Brass, Jedna žena čeka brod (V.Delač-Ž.Sabol) Duško Lokin , Sklopi stare žaluzine (A.Korač –A.Korač) Beti Đorđević. Posebice Barbara (Z.Špišić-I.Slaming) Zvonko Špišić, Ferata (M.Čačija-M.Čačija) VIS Fortuna, Ludon svi drže Lukru (M.Demicheli–M.Demicheli) Ibrica Jusić i Neznanom pomorcu (T.Bebić-T.Bebić) Toma Bebić.

 

SKALINADA, ANTOLOGIJSKI ZAPIS!

Po prokušanom receptu dr. Nikica Kalogjera ostvario je na Splitu’76 još jedan uspjeh. Nakon Sedam galebova (1962.), Nima Splita do Splita (1964.) i Nono, moj dobri nono (1969), stiže nam još jedna pjesma: Sviraj mi, sviraj, koju je Kalogjera povjerio Terezi Kesoviji. Tereza je znala što se skriva u toj pjesmi za koju je stihove napisao Ivica Krajač (uz Dragu Britvića, i Stjepana Benzona, jedan od najplodnijih stihotvoraca tog vremena). Sviraj mi, sviraj, na samome početku imala je pobjednički štih, a takve pjesme mala su igračka u rukama velike Tereze. Premda je, tko zna iz kojih razloga bila ljuta na novinare Slobodne Dalmacije, Tereza je razdragano nakon uručenja prve nagrade publike, držeći u ruci Zlatni grb grada Splita, izjavila: „To mi je šesta prva nagrada na Splitu u 14 godina, koliko sam ovdje nastupala. A bit će ih još, nadam se“ I bila je u pravu! Sad već antologijska Skalinada Zdenka Runjića u izvedbi Olivera Dragojevića, upisala se također u listu prvonagrađenih pjesama po ocjeni stručnog ocjenjivačkog suda. Ta pjesma obilježila je 1976. godinu. Bila je pun pogodak za Olivera, koji je za izvedbu te pjesme dobio Nagradu za interpretaciju. I Kemal Monteno ima sve više pristaša na Prokurativama. Njegov nježni, tužni i raspjevani glas tražio je i dobru pjesmu. A takvu pjesmu je sam napisao, pa se Monteno pojavio sa skladbom Hiljade bijelih marama.

Bilo puno mandolina na Splitu’76, puno lijepih pjesama, puno dalmatinskog i mediteranskog ozračja u pjesmama. U Večeri dalmatinske pjesme, koja sve više dobiva pravo građanstva, veliki uspjeh postigla je skupina Delfini. Oni su otpjevali pjesmu Saše i Arsena Lukića Tombula. Ćao, Nikice Kalogjere i Ljupke Dimitrovske, vrtjet će se po bijelome svijetu. A očekuje se i osvajanje Japana!

Izbor iz 1976: Da proplaču crne oči (Đ. Jusić-K. Juras) VIS Libertas, Plovi mala barka (H. Hegedušić) VIS Novi fosili, Tiho je negdje svirala mandolina (L.Capurso-D.Mojaš) Dubrovački trubaduri, Zelenu granu s tugom žuta voća (Z. Runjić-T. Ujević) Oliver Dragojević, Samotnici (Đ. Peruzović-M.Popadić) Đorđi Peruzović, Kućo moja (T. Papić-S.Benzon) Srđan Brešković, Život je maskenbal (G.Lenđel-D.Trifunović) VIS Teška industrija I SJAJNA PJESMA I IZVEDBA: U KAMENU PJESMA PIŠE (S.Mihaljinec-D.Britvić) Miki Jevremović.

 

TEREZA, MIŠO, PEPEL IN KRI

Teško će se ponoviti uspjeh Festivala zabavne glazbe Split’77. Toliko dobrih pjesama na jednom mjestu u samo tri dana, od 7. do 9. srpnja-neponovljivo je. Dakako, i broj skladbi je impresivan; gotovo 42! Početak srpnja idealno je vrijeme za održavanje Festivala. Kiša uvijek može iznenaditi, ali srpanj je u Dalmaciji najljepši mjesec. Kako ne bi bio kad se pjeva. A pjevalo se: Još jednom da se rodi, nemirno ovo tilo, zvizdu će istu slidit i bi’ će ča je bilo… Skupit ćemo noćas, prijatelji moji, i drače i cviće iz našeg đardina, tisuće sinova, razbacani škoji i tisuće kćeri, gromača i stina… Puno je vrimena prošlo kako smo zajedno bili, kontradom šetali danju a noću od ljudi se krili. Ili: Nad morem već polako pada noć, poneki galeb umorno se javi, vjetar u krošnji šumi, srce se tugom puni… Ne znam je li cvitaš kasno il’ je moja ruka lina da te bere kad je vrime, cvite bili iz đardina… Mirisno ljeto je bilo i sol u tvojoj kosi, sjećanje živo i sad me u one dane nosi… Samo tvoje ime znam, njim sam sreću svoju zvao, i u životu svome sad to bih ime dao… Uvik kad sam s tobon, ja san ka i dite , zaboravin odma svoje kose side… Idemo sad ove stihove prevesti na imena, na naslove, pjevače: Malinkonija, Noćas ćemo zemlji ko materi reći, Poljubi me s obje bande, Mjeseče, ti stari druže moj, Cvite bili iz đardina, Diridonda, Samo tvoje ime znam, Romanca: Oliver, Mišo Kovač, Tereza Kesovija, Miki Jevremović, Kemal Monteno, Novi fosili…. Dobre pjesme, dobri izvođači. Ovo bi mogli svesti u izbor pjesama s neograničenim rokom valjanosti. Sjećate li se odlične pjesme Zdenka Runjića Rico, moja zlatna rico? Odličan je bio Kićo Slabinac. Pa simpatične pjesme Eto tako, nije lako i Ljupke Dimitrovske, pa pjesme Tea Trumbića Mila majko ide brod, koju su izveli VIS Libertas iz Dubrovnika, u kojem je tada pjevao Milo Hrnić, pjevač s napadačkim glasovnim gardom. Simpatična je bila, pače lijepa, Vilovićeva pjesma Julske kiše.
Svi su te 1977. godine bili romantični. A kako je to daleko prošlo vrijeme, mogli bismo postaviti i nekoliko pitanja; je li moguće da se neke pjesme poput navedenih ne mogu više ponoviti? Zašto je lijepa glazba s jednostavnim, ali ipak vrijednim stihovima samo stvar prošlosti, nešto što pripada vremeplovu? Ako se na nekom današnjem festivalu i pojavi pjesma slične glazbene ili poetske tematike, onda se etiketira kao sladunjavo, zakašnjelo… Retro!

Možete li zamisliti kako je bilo publici i stručnom ocjenjivačkom sudu: nagrada malo, a dobrih pjesama puno. Pravi lom priredio je na Splitu’77 Mišo Kovač s pjesmom Stjepana Mihaljinca i Drage Britvića Noćas ćemo zemlji ko’ materi reći. Zasluženo je osvojio prvu nagradu publike i Zlatni grb. Pobjedu je ostvarila i Tereza Kesovija sa skladbom mladoga Enca Lesića Ispijmo čašu sve do dna (Večer dalmatinske pjesme). Pobjedu su ostvarili i Slovenci koji danas, na veliku žalost, nemaju vlastitu zabavnu glazbu. Baš kao ni mi. Prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda sa skladbom Samo tvoje ime znam dobili su Tadej Hrušovar i Dušan Velkaverh te Pepel in kri. Runjić je imao četiri pjesme, a samo je Malinkonija osvojila 2. nagradu publike.

Prisjetimo se tko je stajao iza uspješnog Splita’77 : Odbor Festivala: Juraj Rogošić, predsjednik, Zdravko Arapović, Željko Bašić, Ante Bojić, Silvije Bombardelli, Neva Bulat, Luka Bulić, Zdravko Draganja, Nada Jaman, Slavko Kopun, Stanko Kos, Ante Kulić, Tomislav Kuljiš, Jovica Kunac, Marin Kuzmić, Stipe Levantin, Marijan Matić, Ljubo Milišić, Josip Mirošević, Ante Pletikosić, Bruno Pleština, Vinko Protić, Marko Roglić, Josip Smodlaka, Nikša Staničić, Dragan Stojković, Ante Šarić, Predrag Vanjaka i Joško Zavoreo. Direkcija Festivala: Tomislav Kuljiš, direktor, Josip Mirošević, umjetnički direktor, Davor Petrić, sekretar, Mladen Mateljan, šef Press službe, Vojko Pleština, šef Propagande, Mirjana Buljević, šef Programa. Umjetnički savjet: Tomislav Kuljiš, predsjednik, Joško Biskupović, Mićo Brajević, Josip Mirošević, Ivo Mosettig, Željko Rapanić i Vlado Seljan. Festivalski žiri: Josip Mirošević, predsjednik, Vojkan Borisavljević, Mićo Brajević, Dubravko Majnarić, Fran Potočnjak, Željko Rapanić i Jure Robežnik. Festivalskim orkestrom ravnali su Bojan Adamič, Ivica Bašić, Pero Gotovac, Đelo Jusić, Nikica i Stipica Kalogjera i Stjepan Mihaljinec.

RUNJIĆ, OLIVER, DEMICHELI

Što je festivalski Split 1978. godine mogao ponuditi publici na Prokurativama i tadašnjem tržištu lakih nota? U prvom redu veliki broj skladbi od kojih su mnoge bile dobre. Split se pripremao za Mediteranske igre pa se našlo u programu Festivala i pjesama posvećenih tom velikom sportskom događaju. Kako se onda u novinama i na malim ekranima bez prestanka govorilo o velikom povjerenju iskazanom od međunarodne zajednice Jugoslaviji i Splitu kao domaćinu Mediteranskih igara – MIS se osjećao na svakom mjestu. Tada se činilo da će Split bit centar svita. Ta posebna večer, posebni natječaj za skladbe koje će biti u znaku MIS-a, nisu dale neke velike pjesme. Pjesme se teško pišu po narudžbi. Ipak, Zdenko Runjić je bio, što bi se reklo sportskim rječnikom, na visini zadatka. Njegova skladba Cvit Mediterana, za koju je stihove napisao Drago Britvić, u izvedbi Olivera Dragojevića, osvojila je prvo mjesto. Konkurencija i nije bila nešto naročita oštra, što ne umanjuje značaj Runjićeve pobjede. Međutim, isti autor pobijedio je po glasovima publike u sve tri večeri koliko ih je imao Split’78. Prvu nagradu publike u Večeri zabavnih melodija osvojila je skladba Poeta, za koju je Runjić napisao i stihove, potom u Večeri dalmatinske šansone sa skladbom Oprosti mi pape, na stihove Momčila Popadića. Sve pjesme je otpjevao Oliver Dragojević, pa se s pravom može reći da je Split’78 bio u znaku Runjića i Dragojevića. Runjić je imao još jednu lijepu skladbu Šuti srce, mogli bi te čuti, koju je pjevao Mišo Kovač, dok je u konkurenciji Pjesme MIS-a imao pjesmu Svi putovi vode u Split. Dakle, lijepi broj pjesama za jednog autora. Već tada Runjić i Oliver počinju pomalo smetati ostaloj natjecateljskoj čeljadi.

Split’78 nudio je mnoštvo pitkoga glazbenog štiva. Idemo redom: Samo simpatija Đorđa Novkovića i Željka Sabola koju je pjevala Meri Cetinić i grupa More. Zatim Nostalgija Tea Trumbića u izvedbi VIS Libertas, Jedina moja Nikice Kalogjere i Krste Jurasa sa sjajnim Mikijem Jevremovićem, pa Dico moja Stjepana Mihaljinca i Drage Britvića s Đanijem Maršanom…

Nije bilo Tereze. Ali su došli Mišo Kovač, Miki Jevremović, Novi Fosili, Ljupka Dimitrovska, Đorđi Peruzović, Kemal Monteno, Đani Maršan… Festivalska atrakcija je Moni Kovačić iz Slovenije. Bila je prelijepa…I tu prestaje priča. Moni je slovenska iznimka. Oni su naime uvijek vodili prvu pjevačku ligu na Split.

Dakako, Split’78 pamtit će se i po skladbi Neka vali gingolaju svoje barke, prvonagrađena pjesme po ocjeni stručnog ocjenjivačkog suda koju je napisao Marko Demicheli. Marko je bio moj prijatelj. Gotovo svakodnevno smo se sastajali, pričali o svemu i svačemu, o njegovim multimedijalnim projektima, o POLY ARTU, o glazbi, pokušavali smo stvoriti nešto novo u gradu, od Kazališta šansone do afirmiranja pojma Poly Art. Šteta što je rano otišao i odmah po starom splitskom običaju-zaboravljen. Demicheli je bio razočaran što je njegova pjesma osvojila prvu nagradu žirija. Čak je bio ljut!? Držao je da su neke druge njegove pjesme koje su izvedene prijašnjih godina na Prokurativama trebale osvojiti nagradu. Peristil ili Get, primjerice. Nije držao da je skladba Neka vali gingolaju svoje barke glazbeno iznad Peristila. Međutim, vrijeme ga je demantiralo jer je upravo ta skladba ostala do današnjih dana kao jedna od najljepših što ih pamte Prokurative. Pjesmu su pjevali Novi fosili s Đurđicom Barlović. Danas se s tugom sjećamo i Đurđice i Marka koji nisu više s nama.

Sve ono što je dao Split’78 ostaje za lijepa sjećanja. Bilo je to zapravo jedno lijepo, ugodno ljeto. Sve je mirisalo na neko bolje sutra. Bar u pjesmi. Pjesma uvijek dade naslutiti nešto što će doći.

ZABAVNE MELODIJE: TVOJA BARKA MALA (N. Kalogjera-K. Juras) Ljupka Dimitrovska, ŠUTI SRCE, MOGLI BI TE ČUTI (Z. Runjić-D. Britvić) Mišo Kovač, SAMO SIMPATIJA (Đ. Novković-Ž. Sabol) Grupa More, POETA (Z. Runjić-Z. Runjić) Oliver Dragojević NOSTALGIJA (T. Trumbić-T. Trumbić) VIS Libertas, JEDINA MOJA (N. Kalogjera-K. Juras) Miki Jevremović i Grupa Naj , SUNCE DJETINJSTVA (S. Kalogjera-Z. Runjić) Kemal Monteno, HVALA TI, LJUBAVI (A. Korač-A. Korač) Džo Maračić i ansambl Makedonija , MORNARSKO SRCE (N. Vilović-N. Vilović) Darko Domijan , ŠJORA MANDE LIPO PIVA (Đ. Novković-Ž. Sabol) VIS Pro Arte , PJESME MLADOSTI MOJE (J. Banov-J. Banov) Đorđi Peruzović , JOŠ U SRCU IMA ŽARA (N. Vilović-D. Britvić) Fadil Toskić , ŠIJAVICA (M. Krstičević-M. Popadić) Grupa Metak , DICO MOJA (S. Mihaljinec-D. Britvić) Đani Maršan , POSTALA SI ŽENA (M. Mihaljević-M. Mihaljević) Duško Lokin, NEKA VALI GINGOLAJU SVOJE BARKE (M. Demicheli-M. Demicheli) VIS Novi fosili , ODE BROD (J. Robežnik-D. Velkaverh) Marijan Miše
DALMATINSKE ŠANSONE: MALA NERA (N. Borota-I. Anđelić-Borota) VIS Dubrovački trubaduri, OPROSTI MI, PAPE (Z. Runjić-M. Popadić) Oliver Dragojević i Klapa Trogir , OLEANDRI, OLEANDRI (N. Kalogjera-K. Juras) Ivica Šerfezi , RAZGOVARA ZEMLJA STARA (H. Hegedušić-D. Britvić) Hrvoje, Srđan i Buco , SPAVAJ CVITE MOJ (N. Kalogjera-I. Krajač) LJUPKA Dimitrovska i Klapa Trogir, PUTOVANJA, PUTOVANJA (S. Kalogjera-M. Popadić) Kemal Monteno, RUKE (P. Gotovac-K. Juras) Kvartet Studio, NA DNU SKALA PJACA MALA (T. Trumbić-T. Trumbić/G. Franić) Miro Ungar, MORE JE NEVJESTA MOJA (Đ. Peruzović-I. Flesch) Đorđi Peruzović, ZNA SAN DI JE RODNI KRAJ (T. Papić-S. Benzon) Žarko Dančuo, GOTOVO JE MOJA VILO (M. Krstičević-M. Popadić) Pepel in kri, CVITALO JE CVIĆE (D. Tambača-D. Anđelinović) Klapa Lučica, ČA BI BILO DA NI PISME (I. Jusić-T. Zuppa) Ibrica Jusić, GASTARBAJTERSKA (M. Krstičević-M. Popadić) Grupa Metak.
PJESME MIS-a : ELADA (N.Kalogjera-K.Juras) Ivica Šerfezi , CVIT MEDITERANA (Z.Runjić-D.Britvić) Oliver Dragojević, U ZDRAVU TIJELU, ZDRAVI DUH (P.Gotovac-I.Ovi) Kvartet Studio, PJESMA ĆE NAN REĆI (N.Kalogjera-K.Juras) Maja Ođaklijevska, DOLAZE LJUDI MEDITERANA (M.Krstičević-M.Popadić) Novi fosili, ČA BI REKA STARI DIOKLECIJAN (T.Trumbić-T.Trumbić) VIS Libertas, TRI BIJELA KRUGA (N.Vilović-I.Flesch) VIS Ambasadori, NAPRIJED ZA MIS (T.Papić-S.Benzon) Srđan Brešković I VIS Zlatni prsti, ZA OVAJ LIPI MLADI SVIT (S.Mihaljinec-S.Galić)Elvira Voća i Toni Kljaković, TKO JE BOLJI NEKA SLAVI (A.Simatović-P.Dražić) Dubrovački poklisari , KAD BI SVI MOMCI MEDITERANA (T.Hrušovar-D.Velkaverh) Pepel in kri, MI SMO DOŠLI CESTOM SUNCA (V.Čaklec-K.Juras) Ansambl Makedonija, U DANE IGARA (A.S.Ilić-S.Benzon) Monika Kovačič, SVI PUTOVI VODE U SPLIT (Z.Runjić-T.Zuppa) Miro Ungar.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime