Tako malo je ponudio Split’ 86 da ga gotovo ne bi trebalo ni spominjati. Malo u odnosu na godine koje su prethodile 1986-oj. Ipak, festivala je bilo i to puna četiri dana, od 2. do 5. srpnja.

Gordana Kosanović, predsjednica Skupštine općine Split, nije znala što će se na pozornici Prokurativa izvesti, pa je za Katalog Splita’ 86 dala slijedeću izjavu: „Već 26 godina Festival u Splitu sunčanom paletom izražava kamen i more, pogrbljene masline, makiju i trsje, uske kalete i balature, ljubav prema domovini i ljubav prema ženi. Nastaje tako razigrani dalmatinski akvarel živih tonova, kojega je uistinu prihvatila i zavoljela čitava Jugoslavija. Zajedno s ostalim brojnim ljetnim kulturnim događajima, Festival nas predstavlja i u svijetu, našim gostima, turistima iz mnogih zemalja. Stoga je pred organizatorima veoma velika odgovornost. Splitski festival ima visoke kriterije i trajno ih provjerava i potvrđuje. Publika očekuje lijepu pjesmu i vrhunske izvođače. Ovo je i mjesto odabira novih estradnih potencijala…“

Možda je nešto i bilo od kamena, mora, maslina i ljubavi prema domovini i ženi, ali sve je to bilo izrečeno impotentno, tako da ni kamen ni more, a ni ljubav prema ženi nisu mogli biti oplođeni.

Interesi, brojni interesi -od osobnih do diskografskih (pa i politički), nagrizli su duboko u tkivo festivala. Jednostavno, nestala je prava pjesma. I dobro je poručila Gordana Kosanović da publika očekuje lijepu pjesmu, ali je potpuno zakazala u svezi s visokim kriterijima koje trajno provjerava i potvrđuje. Dobro kaže ona stara poslovica: Šta više baba, kilavije dite! Jer, kako protumačiti puste komisije i sve moguće odbore na Splitu’ 86? Festivalski odbor (28 članova), Selekcijska komisija (6 članova), pa posebna Selekcijska komisija Slobodne Dalmacije (6 članova), Selekcijska komisija za Ustanak i more (5 članova), Umjetnički savjet (5 članova), Festivalski žiri (7 članova) …Gotovo 57 članova! Dakako, u takvoj situaciji mogu popustiti svi kriteriji, pa i oni umjetnički. U Festival su se uvukli svi mogući uljezi, kojima je jedini cilj s te scene izvući maksimum – neku od nagrada, bez obzira na kvalitetu pjesme. Kupovina glasova poprimila je takve razmjere da je stanje za plakanje. Sve je manje publike u gledalištu, a sve više glasačkih kupona u kartonskim kutijama, koje se marljivo čuvaju i broje. Splitski festival došao je u krizu.

Festival u „okršaju“ s Runjićem

Prva večer počinje s programom Ustanak i more. Tu se nazire nekakav mali pomak u smislu stihovne poruke, ali se gubi glazbeni dah. Zakazale su i dvije večeri zabavnih melodija, iz kojih se možda moglo izvući za jednu pristojniju. Prvi put se uvodi autorska večer. Ona je pripala Zdenku Runjiću. Runjić je tu večer iskoristio kao promociju svog novog nosača zvuka, pa te večeri nismo slušali i najbolja ostvarenja Runjića već skladbe koje su trenutno bile u diskografskom opticaju. Na njega se posebno obrušio glazbeni kritičar Slobodne Dalmacije Miljenko Jelača, i to u tekstu objavljenom s naslovom Runjić kontra Splitu: „Zdenko Runjić, splitski najpopularniji, za Split jedan od najznačajnijih, a za promicatelje dalmatinske i mediteranske popularne pjesme naš najdarovitiji skladatelj, dobio je autorsku večer. Ta novina u programu (može li se kriza sadržaja prevladati promjenama formi?) ostvarena je kako očito nije bilo smjerno.

Autorska večer Zdenka Runjića (za srednjoročje su u planu Nikica Kalogjera, Đelo Jusić, Arsen Dedić) spletom okolnosti i odnosa, postala je festival u(z) festivalu. Pa onda ma koliko to na mah apsurdno bilo, i nadmetanje Runjića i festivala. Nadmetanje okončano , naravno, Runjićevom pobjedom. Drugi dio druge zabavne večeri bolji je od ostalih dijelova ostalih večeri, Runjićeva je ploča s 12 pjesama privlačnija od festivalske s 28 (o toj prosudbi neka govore prodane naklade). Koliko je Runjić pridonio tom suparništvu? Ponešto izborom samih novih radova. Držim da bi bolje učinio da je sve te nove pjesme uz nečiju kritičku pomoć selekcionirao, smanjio napola (onih uspješnijih, ostatak podijelio pjevačima za albume, a u dijelu vremena svoje večeri publici ipak priuštio ponavljanje nekih od ranijih besmrtnih najava ( u novim, recimo opremama i izvedbama). Samokritičnost je, očito, vrlina tek najvećih! Festival, takav kakav je, u okršaju s Runjićem nije imao izgleda.
A što se to zapravo našlo u Autorskoj večeri Zdenka Runjića: Rojena valo, Švora, Ćale moj, Grišnica, Lipoto moja, Dva zrna grožđa, Uteka si, Oštarija, Nevista, Nikad više mala, Dalmatinko i Dišperadun. Osim nekih skladbi, ne baš prepoznatljivi Runjić.

No, vratimo se mi, pravom sadržaju Splita ’86, za koji je toliko rado citirani Ivica Flesch rekao, da je liš i bez punta, prava lakoglazbena mižerja, pa bi tako Runjićeva istoimena glazba mogla ujedno biti i zajednički nazivnik Splita’86.

Split’ 86 dao je Mižerju, s Oliverom u glavnoj ulozi, Konobu Slobodana M. Kovačevića, (Meri Cetinić i Tedi Spalato), Huljićevu Ne mogu da ga ne volim s Magazinom, Vrijeme ljubavi Joška Banova sa Zoricom Konđom, Odakle se čisti riba, Duška Mucala i Prave Kotke (pjesma je 1985. odbijena), Da more zna, Grigora Koprova i grupe Kaliopi iz Makedonije. Dobra je bila i skladba Pismo Rajka Dujmića i Marija Mihaljevića, koju je pjevala Jasna Zlokić u izlučnoj večeri, ali zbog bolesti ne i u finalu.

Na pobjedničko postolje Splita’ 86 popeli su se Ivo Lesić, autor prvonagrađene skladbe Molim te, ostani i Tereza Kesovija. Što se pak žirija tiče, s pravom su bili skloniji Jošku Banovu i Zorici Konđi s pjesmom Vrijeme ljubavi.

Najezda narodnjaka

Zlatko Gall, već onda se ljutio što su Jugotonovi pjevači u revijalnom dijelu festivala nastupili u play-back maniri. A to je tek uvod u ono što će ubrzo doći na Prokurative. Međutim gore od play-backa je najezda narodnjaka na Splitu ’87.

Profesor Josip Mirošević, umjetnički direktor, kao strogi klasičar, morao je na neki način opravdati tu činjenicu, koja svakako ne donosi ništa dobroga Splitu. Mirošević ovako razmišlja: „Splitski festival oduvijek je bio manifestacija širokih masa, festival šlagera na kojemu su se javljale i druge forme, ali sporadično. Vrijeme je kad su šlager i novokomponirane narodne pjesme već jako blizu, pa je teško povući granice. Otuda u programu ovogodišnjeg Festivala određeni broj pjesama koje bi spadale u novokomponirane, ali s dalmatinskim prizvukom. Međutim, veli prof. Mirošević, smatrali smo da među našim pjevačima zabavne glazbe ima snage da i taj tip novokomponirane pjesme izvedu na način koji Splitu najviše odgovara.

U završnoj večeri našlo se 29 skladbi. Gledalište je bilo prepuno. Kao onih najboljih splitskih ljeta. Uglavnom, Tereza slavi pobjedu. Gospar Đelo Jusić, baš za Terezu je napravio pravu pjesmu Zapjevajmo prijatelji. Terezi je pripao Zlatni grb grada Splita. Matko Jelavić napravio je generalnu probu za iduću godinu, pa se pojavio na pozornici Prokurativa kao autor skladbe Dobra večer, prijatelji, za koju je tekst napisao Zvonimir Stipičić, a otpjevao ju je Milo Hrnić. Svi su se okitili Srebrnim grbom grada Splita, dok je Brončani pripao Nenadu Viloviću, Loredani Beroš i Josipi Lisac, autorima i interpretatorici pjesme Nismo mi bez cilja. A baš naziv te pjesme (ne) govori u prilog onoga što će se idućih godina zbivati na Prokurativama.

Bilo bi mi krivo izostaviti ove pjesme: Zbogom anđele (I. Lesić-B. Zlatanović) Đurđica Barlović, Stine (Z. Runjić-Z. Runjić) Oliver Dragojević, Pjesma za tebe(Dalmatinko) (Đ.Maršan-Đ. Maršan) Đani Maršan, Luda spli’ska noć (S. Lukić-A. Lukić) Grupa Delfini, Zagora me rodila (D. Žanko-D. Žanko) Dražen Žanko i Klapa Sinj, Pjesmom te ljubim (J. Banov-K. Šoškić-Naglov) Ivo Pattiera i Nek još jednom sviraju (D. Paulik-D. Britvić) Radojka Šverko.

Umjesto Miroševića – Runjić!

Na XXVIII. festivalu zabavne glazbe Split ’88 sve je u znaku pitanja. Prvo je dolazilo je od onih dobronamjernih; Je li dobro što na mjesto umjetničkog direktora dolazi Zdenko Runjić? Jer je važniji kao autor, a po festivalskim propozicijama ne može u tom svojstvu sudjelovati kao autor. Ipak, logično je bilo da odlaskom profesora Josipa Miroševića, Runjić dođe u tu vruću fotelju u kojoj se neće baš puno zagrijati. Velike promjene su se očekivale, veliki zaokret, povratak na najslavnije dane Prokurativa… No, Runjić je vjerojatno iznenadio sebe, a potom i sve ostale. Ništa se bitno s Runjićem promijenilo nije. Premda je naznačio neke novosti. Kako će za dvije godine Festival proslaviti svoj veliki jubilej, 30-u obljetnicu, Runjić je s pravom uvrstio u program i Splitske bisere, najbolje pjesme s proteklih festivala, i to po dekadama: 1988. (od 1960-1970), 1989. od 1971-1980. i 1990. od 1981-1990. Dakako, da su tu ideju mnogi protumačili kao dizanje vlastita (Runjićeva) spomenika. U konačnici će to i izgledati tako, ali analizirajući odabir pjesama koje su obilježile prvo desetljeće, gotovo da se ne bi mogla staviti ikakva primjedba. Možda tek samo, zašto se na listi skladbi našlo 12 pjesama a ne više, pa su gledatelji i posjetitelji Splita’88 bili zakinuti za, recimo, Zvona moga grada, Zvonka Špišića i za Crne marame, Angela Vlatkovića, a i za još neke pjesme koje su zaslužile da se bore u konkurenciji Splitskih bisera. U tih 12 odabranih pjesama prve dekade samo je jedna bila Zdenka Runjića (Pismo ćali). Nikica Kalogjera i Arsen Dedić, kao najuspješniji autori tog doba, činili su pedeset posto programa: Maškare, Veslaj, veslaj, Nima Splita do Splita i Nono, dobri moj nono. Sve ih je potpisao Nikica Kalogjera, dok su Kuća pored mora i Vraćam se, dakako, djelo Arsena Dedića.

Jugoslavenski, a i lokalni tisak, kao po nekom dogovoru, loše pišu o ovogodišnjem festivalu. Zlatko Gall, Slobodna Dalmacija:

-Nakon dvadeset i četiri festivalske skladbe svaki se normalni smrtnik upita: zar uistinu onaj tko pjeva zlo ne misli? Teško!

Ipak, nije sve tako crno kako bi se moglo zaključiti po YU-tisku. Bilo je i nekoliko dobrih pjesama, a to je dovoljno za prolaznu ocjenu. Čak i za neku bolju! Jer, Lutajuće srce, koju je pjevala Jasna Zlokić, potom Presušilo je vrelo (Ivo Pattiera), Zbog tvoje ljubavi (Zorica Konđa), pobjednička Majko stara (Matko Jelavić), Smiraj (Đorđi Peruzović) i Večeras – Grupe Đavoli, pjesme su koje su obilježile Split’ 88.

Nagrade i nagrađeni: Publika: Matko Jelavić-Zvonimir Stipičić Majko Stara – Matko Jelavić
Stručni žiri: Što to bješe ljubav – Aleksandar Radulović-Marina Tucaković -Oliver Dragojević.
Ustanak i more-Marjane, Marjane: Marjane, naš Marjane – Zvonimir Stipičić- Jakša Fiamengo – Kvartet Oliver, Maruška, Meri, Toni.

Đavoli – istinski pobjednici

Runjićevo drugo festivalsko ljeto 1989., bolje je od prošlogodišnjega. Po svemu! Dakako, uvijek postoje dežurna novinarska grintala kojima nikada ništa nije dobro. Ipak, ono što najviše smeta poštena pera, a vjerojatno i dio čitateljske publike, izvješća su oko pozornice. Sve je manje novinara koji pišu o glazbi i glazbenim dometima festivala a sve više onih koji se bave scenom i pikanterijama koja se zbivaju iza scene.

Pjevački izbor umjetničkog direktora Splita 89 Zdenka Runjića bio je po mjeri publike i odnosu snaga na estradi – te burne i još uvijek mirne 1989. godine, koju će pisac ovog teksta pamtiti po posebnom ugođaju u završnici.

Nastup Nene Belana i njegovih Đavola podsjetio je na najsjajnije dane Prokurativa. Belanova pjesma Dugo toplo ljeto, najavila je u siromašnoj glazbenoj ponudi bolja ljeta i bolje pjesme. Ali, za tom pjesmom nisu zaostajale ni neke druge skladbe i izvođači.

Radojka Šverko

Primjerice Radojka Šverko i njena vrhunska izvedba pjesme PROSTRILI ME ZLATNOM STRILOM (Tonči Papić-Jakša Fiamengo. Potom Zorica Kondža s pjesmom DAJ MI SUNCA (Joško Banov-Slobodan Mišević), za koju izvedbu na Prokurativama je proglašena za najbolju interpretatoricu.

Iznenadio je ugodno i Matko Jelavić, prošlogodišnji pobjednik, s pjesmom TI SI SAMO ZA ME ROĐENA (Matko Jelavić-Zvonko Stipičić). Dobra je bila i Meri Cetinić s vlastitom skladbom DOME MOJ pa i Đuka Čaić s PRIČAJ MI MORE (Frane Šiško) dok je Danijela Martinović s pjesmom ZUMBULI Nikše Krpetića najavila sjajnu karijeru. Slovenska pjevačica Helena Blagne tek je s pjesmom IVO, NAJDRAŽI (Helena Papić-Stanić) uspjela dokazati ono što je bilo vidljivo i na njenom prvom nastupu na Prokurativama, da je pjevačica znatnih mogućnosti.

Helena Blange

Premda je bilo bezbroj nagrada na Splitu’ 89, one nisu mogle obuhvatiti i najbolje pjesme, ali je nedvojbeno da su Đavoli apsolutni, istinski pobjednici Prokurativa te godine.
Oliveru Dragojeviću zasigurno nedostaje Zdenko Runjić kao autor. Za ovogodišnje festivalsko izdanje Oliver je prihvatio, dakako uz suglasnost Zdenka Runjića, skladbu manje poznatog Vlade Smoje Od sveg srca tebi fala. Nije se proslavio, ali ni pjesma nije bila loša.

No, sve je bolja večer Ustanak i more-Marjane, Marjane. Većina od tih pjesama mirne je duše mogla ući u konkurenciju večeri zabavnih melodija. Sve je manje ustanka, a sve više mora, ljubavi i mandolina. Ponovno valja istaknuti Radojku Šverko s pjesmom Dalibora Paulika LJUBIM TE DO BOLA, pa PRIČAT ĆU TE SVIMA, Joška Banova sa Zoricom Kondžom, LJUBE LJUBAVI Matka Jelavića, SPLITSKI NOKTURNO Stipice Kalogjere u izvedbi kvarteta Marjan… Ali, nekako se najviše govori o Splitskim biserima. Na redu je druga dekada, i ponovno iste primjedbe: Zašto ta, a ne ona pjesma? A deset godina festivala Split ne može se strpati u samo jednu večer i predstaviti kroz samo 12 skladbi. Premalo je to za najbolje godine Splita.

Nagrade i nagrađeni (Večer zabavnih melodija); PRVA NAGRADA PUBLIKE : AKO NAS ŽIVOT RASTAVI (Ivo Lesić – Bratislav Zlatanović) ZDRAVKO ŠKENDER, PRVA NAGRADA STRUČNOG ŽIRIJA: DUGO TOPLO LJETO (Neno Belan – Robert Čaleta) GRUPA ĐAVOLI, DRUGA NAGRADA PUBLIKE : DUGO TOPLO LJETO (Neno Belan – Robert Čaleta) GRUPA ĐAVOLI, DRUGA NAGRADA STRUČNOG ŽIRIJA: PROSTRILI ME ZLATNOM STRILOM (Tonči Papić-Jakša Fiamengo ) RADOJKA ŠVERKO, TREĆA NAGRADA PUBLIKE: KAD SAM BIO LIJEP I MLAD ( Nenad Ninčević – Nenad Ninčević ) TUTTI FRUTTI, TREĆA NAGRADA STRUČNOG ŽIRIJA: OD SVEG SRCA TEBI FALA (Vlado Smoje -Vlado Smoje) OLIVER DRAGOJEVIĆ i blizanci SMOJE i DOME MOJ (Meri Cetinić-Meri Cetinić) MERI CETINIĆ. NAGRADA ZA NAJBOLJU INTERPRETACIJU: ZORICA KONDŽA za pjesmu DAJ MI SUNCA (Joško Banov-Slobodan Mišević), NAGRADA ZA NAJBOLJE STIHOVE: JAKŠA FIAMENGO za stihove pjesme PROSTRILI ME ZLATNOM STRILOM.

Neno Papić

VEČER USTANAK I MORE –MARJANE MARJANE- Nagrade i nagrađeni: PRVA NAGRADA PUBLIKE: ČEKAJ ME (Ivo Lesić –Bratislav Zlatanović) ZDRAVKO ŠKENDER,
DRUGA NAGRADA PUBLIKE: JEDNA JEDINA GODINA (Ernest Pelaić-Leila Mehić) LEILA, TREĆA NAGRADA PUBLIKE: PRIČAT ĆU TE SVIMA (Joško Banov-Jakša Fiamengo) ZORICA KONDŽA i LJUBE, LJUBAVI (Matko Jelavić –Zvonimir Stipičić) MATKO JELAVIĆ i klapa FD, NAGRADA ZA NAJBOLJI TEKST: JAKŠA FIAMENGO za stihove skladbe PRIČAT ĆU TE SVIMA.

Zorica Kondža

Grčka kolonizacija – stvar prošlosti

Govorkanja kako se u gradu ne osjeća onaj tako prepoznatljivi festivalski štimung- ipak su samo govorkanja. Jubilarni, 30. po redu festival zabavne glazbe Split ’90 živi punim životom. Festival se i ove godine zbiva ondje gdje se zbivao svih ovih godina – u predvorju splitskog hotela Marjan. Tu se dogovara, planira i odvija sav lakoglazbeni šušur. I ništa ne može narušiti taj skladni milje skladatelja, pjevača, novinara, televizijskih moćnika, tekst autora i organizatora najveće fešte grada pod Marjanom. Pero Radović, čovjek kojemu je povjerena televizijska režija jubilarnog Splita, doveo je sa sobom veliki broj ljudstva i tehnike, kao da će snimati novog Ben Hura… – Trideset godina je jedan vrijedan jubilej pa je sasvim normalno da to televizijski popratimo na najbolji mogući način. Dakako, ne možemo ponoviti ni Jugoviziju ni Euroviziju, ali nadam se da će sve to skupa biti tu negdje- izjavio je Radović piscu ove kronike. Rovinjanin Mario Bogliuni, urednik televizijskog prijenosa, već godinama ne sudjeluje na festivalu kao autor ( baš prava šteta), priznajući kako je na festival došla nova generacija skladatelja kojoj treba dati šansu, a šansu će Bogliuni dati i onim nesretnicima koji će ovu veliku priredbu moći pratiti samo preko malih ekrana…

– Organizacija teče onako kako i dolikuje jubilarcu. Koncerte pod nazivom Splitski biseri i Marjane, Marjane, kao i ponoćne koncerte Vice Vukova i Tereze Kesovije, dat ćemo u četiri ljetna termina. Dakle, veli Bogliuni, festivala će biti i kad ga više ne bude!
Od svih festivalskih priča, istina i poluistina, čini se da je provjerena informacija kako će nakon odlaska Zdenka Runjića, splitski skladatelj Joško Banov biti novi umjetnički direktor?

– To najmanje ovisi o meni a više o mojim kolegama koji bi mi mogli ukazati takvo povjerenje, rekao mi je Joško Banov. On bi ostavio istu koncepciju, jer se zna da Split mora zadržati svoju osobnost, a to je Mediteran i varijacije na tu temu.

Po sudu glazbenog urednika Radio Zagreba Frana Potočnjaka, Split se ove godine vadi iz grčke kolonizacije.

– Pad Splita je bio u onim, na svu sreću proteklim godinama, kada je utjecaj orijenta, grčke i novokomponirane glazbe u velikoj mjeri bio prisutan na Prokurativama, a po onomu što sam čuo, kolonizacija Grčke je stvar prošlih vremena i festivala.

Tereza Kesovija je uzbuđena nastupom na festivalu na kojemu je od samih početaka: – Svih ovih godina htjela sam da budem samo Tereza, visoka metar osedamdeset centimetara. Pjesma je htjela da budem nešto viša. Željela bih se zahvaliti organizatorima festivala što su mi omogućili da imam svoj poseban koncert, a nisam smatrala da je to za mene trebalo učiniti.

I Televizija Marjan je proradila i svi se tiskaju pred njene kamere. Razlog je jednostavan: svi žele biti viđeni u svome dvorištu!

Maruška Kalogjera, izuzetna i skromna (kao i uvijek) rekla mi je:

– Uvijek mislim kako nemam što kazati i kako je bolje da drugi to kažu umjesto mene. Katkada se osjetim kao stranac u svom rodnom gradu.

Na Prokurativama nije bilo Đorđija Peruzovića, uz Marušku jedini pravi veteran.

– Nisu me zvali, a to neka ide na dušu organizatorima festivala. Mogu reći da sam od samoga početka na festivalu i da sam ipak nešto pridonio, ako ne ništa drugo onda sam bio tri puta pobjednik. I svih tih godina koliko sam sudjelovao uvijek sam bio u finalu, a i to nešto govori. Ostavio sam valjda nekakav trag i smatram da sam mogao biti pozvan u večeri Splitski biseri. Još uvijek me glas služi i ništa se nije promijenilo. Što se pak tiče natjecateljskoga dijela, mislim da bi bilo smiješno da se natječem s djevojkama koje imaju sedamnaest ili koju godinu više. Mogu kazati da sam oduševljen kako su tri mlade pjevačice Daniela, Leila i Severina, svaka na svoj način, odradile svoje.

Umjetnički direktor festivala Zdenko Runjić s razlogom je mrzovoljan. Morao je odgovarati na brojna pitanja novinara, često puta i vrlo neugodna, a ipak mu je najteže palo nerazumijevanje ponekih kolega koji nisu ušli u finale pa su zbog toga negodovali.
Najuzbudljivije su bile konferencije za novinare, na koje su mnogi dolazili u raznim stanjima: pospani, ljuti, sretni i u još nekim stanjima. Znalo se zakuhati na presicama, ali je zato na Prokurativama bilo veselo i veličanstveno. Najprije spomenimo Ponoćni koncert Vice Vukova. Zašto? Pa, za one koji ne znaju, Vice je nakon gotovo 19 godina (prisilne) stanke stao na pozornicu Prokurativa. Imao sam priliku i čast, da sam prvi objavio tu vijest u Slobodnoj Dalmaciji, pa i danas kad gledam taj tekst nekako mi se sve to čini nestvarnim. Tekst je išao s naslovom Poklonio sam srce.

Split, 29. VI – Nakon retrospektive festivalskih skladbi Marjane, Marjane i prve polufinalne večeri, noćas oko 1 sat iza ponoći popularni pjevač Vice Vukov održao je koncert posvećen desetoj obljetnici smrti jednog od naših najboljih tekst autora Tomislava Zuppe.
Nakon 19 godina, festivalska publika imala je priliku ponovno slušati Vicu Vukova, prisjetiti se skladbi koje su proslavile ovog pjevača, poput one Pismo ćali, ali i onih koje su izvodili drugi pjevači i koje su postale sinonimom splitske festivalske pozornice: Četiri stađuna, Galeb i ja, Pisnik.

Vice Vukov nam je tim povodom rekao: – Sigurno je da sam sretan što se ponovno nalazim na pozornici festivala u Splitu. Svi me ovih dana pitaju što mislim o jubilarnom festivalu i svom povratku nakon 19 godina. Nije me bilo, ali ja tih 19 godina nisam stajao skrštenih ruku i nisam brojao dane koji prolaze. I večerašnji koncert je dokaz te tvrdnje. Nastupiti pred publikom poznatom po strogim, ali i pravilnim kriterijima, izuzetno je zadovoljstvo. Večeras sam im poklonio srce.

A Vice je ponovno bio onaj stari, publika je bila oduševljena i sve je, čini se, došlo na svoje.
To je bila jedna strana medalje 30. jubilarnog festivala zabavne glazbe Split’90. Druga bitka bila je osigurati svoje mjesto u povijesti Festivala, a to se moglo isključivo kroz dvije retrospektivne večeri Marjane, Marjane i Splitski biseri. Što se pak tiče prve, za jedno veliko finale , Runjić je odabrao 16 autora i isto toliko pjesama. Bila je to lijepa večer. Još ljepši su bili Splitski biseri, koji su se našli pod tihim udarom nezadovoljnika, što je i sasvim normalno imajući u vidu da se na jubilarnom, 30. festivalu, biraju biseri nad biserima, najljepše pjesme Splita. A to je uvijek teško prosuditi kad je glazba u pitanju. Zato su organizatori, pored publike u gledalištu, sproveli anketu među 666 ispitanika raspoređenih u 66 specifičnih grupa : učenici, bankari, informatičari, sanitarci, propagandisti, menadžeri, suci, galanteristi, elektrotehničari, liječnici, pravnici, bolničarke, umirovljenici, nastavnici, projektanti, traseri, službenici, vaterpolisti, košarkaši, pomorci, maturanti, glazbeni urednici, obrtnici, konobari, profesori, milicionari, stjuardese, grafičari, taksisti, svećenici, domaćice, glazbenici, željezničari, slikari, poštari, zboristi, pekari, noćni čuvari, kontrolori, arhitekti, novinari, sekretarice, farmaceuti, daktilografkinje, pituri, vatrogasci, maranguni, ribari, skladištari, trgovci, fizički radnici, bivši rukovodioci festivala, Radio Split, Splitska banka, Jugoton, Jadroslobodna, Teatar, glumci, Koteks, Dalmed, Televizija Zagreb, Get, KUD Filip Dević, festivalski orkestar, MZ Milna i Dom umirovljenika. Dakle, svi nabrojeni izabrali su PJESMU NAD PJESMAMA , a to je GALEB I JA, autor glazbe: Zdenko Runjić, autor stihova Tomislav Zuppa i izvođač Oliver Dragojević.

Zdenku Runjiću su pripala i ostala dva mjesta na vrhu: Pismo ćali (Tomislav Zuppa i Oprosti mi pape (Momčilo Popadić). Skladba Galeb i ja dobila je ukupno 2.135 glasova, Pismo ćali 1.818 dok je Oprosti mi pape dobila 1.136 glasova. Dakle, apsolutna pobjeda Zdenka Runjića. Od 36 skladbi izvedenih kroz tri godine, Runjić se našao i na 4.,9.,16.,21. i 23. mjestu.

Gledajući s današnje distance, Split’90 je zadnje dobro izdanje. Dolaze teške godine borbe za opstanak Festivala u kojima će biti sve više politike, a sve manje dobre glazbe.
A je li baš u svemu tome politika jedini krivac?

ZABAVNE MELODIJE: LJUBAV JE MOJ GRIJEH (A.Baša-M.Vukelić/M.Antauer) Tereza Kesovija, TAMO GDJE SAM ROĐEN (T.Ivčić-T.Ivčić) Tomislav Ivčić, POZDRAVI DALMACIJU (I.Lesić-B.Zlatanović) Zdravko Škender, MORE (R.Dujmić-S.Cvikić) Jasmin Stavros, MATERINA NJEDRA (M.Mihaljević-M.Mihaljević) Đuka Čaić, NEKA SE DRUGI RADUJU (T.Huljić-B.Zlatanović) Oliver Dragojević, NAJLJEPŠE JE KAD SI TU (J.Banov-Z.Stipičić) Zorica Kondža, OSTAT ĆU ZALJUBLJEN (T.Mrduljaš–Z.Stipičić) Milo Hrnić, GDJE SI TI (N.Belan-N.Belan/Z.Stipičić) Grupa Đavoli, JOŠ MIRIŠU KUŠINI (D.Paulik–D.Britvić) Radojka Šverko, ZA NAS (D.Žanko-Z.Stipičić) Vedran Ivić i Dražen Žanko,, DA MI SE VRATIT (T.Trumbić-T.Trumbić) Ivo Pattiera, SRETNO TI BILO ANĐELE (M.Jelavić–Z.Stipičić) Matko Jelavić, KISS ME (N.Vilović-J.Bračić) Grupa Riva, MAJKO DALMATINKO (I.Fabian-I.Fabian) Ivo Fabian i klapa Krk, AJDE MALA LOVI RAKOVE (J.Matošić-J.Matošić) Jakša i Navigatori, TI SI MOJ SAN (J.Banov–S.Mišević) Oliver Dragojević i Zorica Kondža, TONKA (M.Ban-M.Ban) Grupa Daleka obala, LJUBAVI (A.Baša-A.Baša/M.Vukelić) Trio Rio, MOJE PISMO (F.Šiško-F.Šiško) Nenad Vetma, BIJELI GALEB (G.Koprov-G.Koprov) Grupa Top Express, RODI MI ZEMLJO (T.Huljić-J.Fiamengo) Zlatko Pejaković, ZAPADNA EVROPA (D.Mucalo-D.Mucalo) Grupa Prava kotka, KAKO BI TE SMANTALA (S.Lukić-H.Papić/S.Lukić) Daniela i Delfini, PRVI PUT ( M.Limić-M.Limić/M.Blagdan) Grupa Stijene, TE AMO MARIA (T.Hrušovar-T.Hrušovar) Miran Rudan, ADIOS AMOR (M.Kraljević-M.Kraljević) Pero Panjković, KAD BI JASTUCI ZNALI PRIČATI (E.Pelaić-E.Pelaić) Leila, U ZNAKU LJUBAVI (I.Vujičić-I.Vujičić) Grupa Sedmo nebo, PERLO MOJA (J.Stanić-H.Papić-Stanić) Meri Cetinić, VODI ME NA PLES (T.Mrduljaš-V.Lekić) Severina, GITARO STARA (T.Papić-T.Papić) Neno Papić i blizanci Smoje.

NAGRADE I NAGRAĐENI – Nagrade publike: Neka se drugi raduju (Tonči Huljić-Bratislav Zlatanović) OLIVER DRAGOJEVIĆ, Ti si moj san (J. Banov-S. Mišević) ZORICA KONDŽA i OLIVER DRAGOJEVIĆ, Ljubav je moj grijeh (A. Baša-M.Vukelić/M. Antauer) TEREZA KESOVIJA.

Ivo Pattiera

NAGRADE STRUČNOG ŽIRIJA: Ti si moj san (J. Banov-S. Mišević) ZORICA KONDŽA i OLIVER DRAGOJEVIĆ, Perlo moja (J. Stanić-H. Papić-Stanić) MERI CETINIĆ, Da mi se vratit (Teo Trumbić-Teo Trumbić) IVO PATTIERA, Nagrada za najbolju interpretaciju: TEREZA KESOVIJA (Ljubav je moj grijeh), Nagrada za najboljeg debitanta : DALEKA OBALA (Tonka).

POSEBNE NAGRADE NAJUSPJEŠNIJIMA TIJEKOM TRI DESETLJEĆA:
Najuspješnija grupa: DUBROVAČKI TRUBADURI, Najuspješniji aranžer: STIPICA KALOGJERA, Najuspješnija pjevačica: TEREZA KESOVIJA, Najuspješnija grupa: DUBROVAČKI TRUBADURI, Najuspješniji pjevač: OLIVER DRAGOJEVIĆ, Najuspješniji pjesnik: TOMISLAV ZUPPA, Najuspješniji skladatelj: ZDENKO RUNJIĆ.
Eto tako je bilo!

Ili se piscu ove povijesti možda samo tako snilo?

Ima još trideset godina; burnih, poštenih i nepoštenih godina koje su bile zahvaćene ratom, napadom na Hrvatsku. Ali i godina mira kada je netko „nasilno“ razdvojio skladateljsku i pjevačku čeljad i vodio pravi rat u razmaku od samo nekih 700-800 metara između Novog i Starog festivala. Ima li smisla o tome pričati, pisati? Neki kažu: Festival zabavne glazbe Split i Melodije hrvatskog Jadrana su jedan festival! Nije istina! To su dva festivala, dvije različite opcije, dva različita interesa. Sjećam se „pucnjave“ kad se s bazena Jadrana slalo poruke tipa: „Splitski festival je bio Festival kad su ga vodili kardinali a ne ministranti“! Ili – „Na Prokurativama nastupa estradni sitnež“! I razne druge milozvučne izjave. Ima li smisla o tome pisati? A opet, žao mi je ne spomenuti u svom tom paklu i ljubomori i neskladu, ne spomenuti niz lijepih pjesama i osoba. To ću ostaviti kao jednu opciju uredništvu, čitateljima i svima onima koji u pjesmi traže pjesmu, a ne profit.


0


Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime