Prokurative su početkom srpnja 1994. uistinu bile kao u nekim starim vremenima; recimo, oltarčić dalmatinske pisme. Odluka da se umjetničko vodstvo Festivala povjeri Jošku Banovu, bila je opravdana.

Joško Banov

Naime, u to vrijeme nakon definitivnog odlaska Zdenka Runjića na Melodije hrvatskog Jadrana, svima je bilo jasno da je jedini čovjek za mjesto umjetničkog čelnika na Prokurativama baš Banov. Koliko je on imao utjecaja pri odabiru pjevača i skladbi uz Nenada Ninčevića, teško je reći. Sve u svemu, zgodna kombinacija: Ninčević direktor Splita, a Banov umjetnički direktor fešte na Prokurativama. Pisac ovog teksta (pored ostalog) bio je i rukovoditelj Press – službe, oko koje se vrtjelo ama baš sve. Radnik iz neposredne proizvodnje! Festivali i festivalske prostorije idealna su mjesta, dnevni boravak za zvane i nezvane. Miješaju se tu novinari i oni drugi koji gnjave na sve moguće načine, traži od svemogućeg šefa pressa da se napravi koja akreditacija i bez službenog dokumenta. Ninčević je u svom direktorskom filmu bio nedostupan, a Banov opet i u svom umjetničkom. Dakle treća i jedina osoba, jedino rame za plakanje je taj „veliki šef“ koji izdaje akreditacije. Njemu se, s pravom žalio Vice Vukov, da ga nitko nije dočekao u zračnoj luci. Pita se Vice, kako to da glavnih ni u 16 sati nema u svojim uredima? Ali sve smo to riješili uz jednu lijepu kavicu. Po lijepim salonima tadašnjeg Društva prosvjetnih radnika na Trgu Republike broj 1, u kojima je smještena i PRESS služba, šetaju se i zaustavljaju svi pjevači, a posebno pjevačice, od kojih su neke „novovalne“, najčešće u potrazi za nekim novinarom, koji će na brzake napraviti razgovor ili osigurati veliku naslovnu stranicu.

Nenad Ninčević

Ninčević je neke pjevače držao u tajnosti do zadnjega trena. Neki od njih su bili totalni anonimci. Uđe mi tako u onoj popodnevnoj sparini, bez klima-uređaja, pristojni momak u rebama, sa sokolskom majicom, preplanuo, s tetovažom na rukama, dugom kosom… onako kako su se već u to vrijeme mladi prikazivali. Sparno je, svega mi je već dosta.

Don Mateo

– Dobar dan, veli on.
– Dobar dan, reci momak što trebaš?
– Akreditaciju!
– A kako se zoveš?
don Mateo, uzvrati dugokosi i tetovirani. – Don Mateo, kažeš? Baš mi je drago velečasni. Imaš li neki dokument od kardinala? Nemam, ja pjevam večeras! Prvi put sam nekog (u tom svojstvu) zamolio da izađe van iz prostorije. On je bio zbunjen, a ja izluđen njegovom „drskošću“, Da don Mateo? E, ali taj momak je stvarno bio pjevač i iznenadio je svojim nastupom pjevajući pjesmu Vagabundov sin. Jedan od tajnih aduta Ninčevića! Mladi „svećenik“ će idućih dana puniti stranice žutoga tiska u društvu lijepih djevojaka. Njegov Vagabundov sin dugo se vrtio na mnogim radio stanicama.

Glazbeno Split’94 je bio (kratki) povratak dalmatinskoj pjesmi. I to vrlo uspješan. Tereza je izjavila da je to Povratak splitskog festivala na velika vrata. Maja Blagdan je tvrdila da

Maja Blagdan

Split nikada nije ni izgubio svoj sjaj! Jedino je Radojka Šverko (djelomično) bila u pravu. A u istom trenu i u totalnoj zabludi. Ona je izjavila: – Ako Split još uvijek nije ono što je nekoć bio, onda će to sigurno vrlo brzo biti! Ni ona, ni mnogi drugi, nisu mogli znati kakve će biti godine koje će tek doći. O Splitu’94 puno se pisalo. STEREO iz Slobodne Dalmacije je napisao:

– Lukavi Nenad Vilović, provodeći dane i noći u svome studiju, domislio se kako da jednim udarcem ukoka dvije muhe, pa je napravio seriju rap-skladbi za sve domaće festivale. Tako na Splitu’94 ima Dalmacija-rap, čime se zgodno uklapa u novu shemu po kojoj će na splitskoj fešti lakih nota dominirati dalmatinski melos. Za ostale domaće glazbene smotre Neno će samo mijenjati ime pjesme, pa ćemo tako najvjerojatnije čuti i Krapina-rap!
A onda opet, bidni Vilović, žalio se na sve strane. Opet čitam tekst iz Slobodne, iz pera Ive Šćepanovića:

Nikica Kalogjera

– Zar nije ovdje bilo mjesta za moju pjesmu Di si bija kad je grmilo? – rekao je Vilović Šćepi, odmah nakon prve revijalne večeri Splita’94 kad su predstavljene neke od legendarnih skladbi s Prokurativa. Nismo puno oklijevali, veli Šćepanović u svome tekstu, već smo išli u glavu te o večeri Split in concerto upitali Nikicu Kalogjeru koji je i odabrao skladbe.

– Čujte, Di si bija kad je grmilo i nije bio neki hit u svijetu! Samo toliko-kazao je Kalogjera.

Split in concerto

Sjajno je napravio Nikica Kalogjera glazbenu večer Split in concerto. I odabir je bio dobar, jer od nekoliko stotina pjesama, koliko ih Split baštini -odabrao je ono što je mogao.

Bio je to koncert za pamćenje s vrsnim izvođačima. Koncert je bio uvod u festivalska zbivanja, od kojih su neki odmah na startu bili u finalu dok su se drugi za to trebali tek izboriti. Ninčeviću je ukinuo glasovanje publike, a prednost dao nekim radio postajama. Samome finalnom činu ne bi se moglo baš ništa prigovoriti: Zorica Kondža zasluženo je bila prva.

Zorica Kondža

Dobro je kad prava pjesma pobijedi i ostane. Dok ploviš morima još se uvijek može čuti u programima nekih radijskih postaja. Što se ostalih skladbi tiče, bilo je ponešto sjajnih pjesama. I zato su Ninčević i Banov zaslužili i Split’95!

Evo nekih: I dok jidri brod (V. Ninčević-V. Ninčević) Teo Brajčić i klapa E.D., Nek’ se svitlon kupa (E. Matković-E. Matković) Tomy, Vagabundov sin (Ž. Pavičić-Ž. Pavičić) Don Mateo, Do posljednjeg daha (N. Belan-N. Belan) Neno Belan i Zorica Kondža, Švere su stale (I. Jagnjić-Drago Britvić) Vice Vukov, Putovanje (D. Matičević-O. Savičević) Radojka Šverko, Dok ploviš morima ( Đ. Peruzović/F. Peruzović-V. Škurla) Zorica Kondža, Nek zapjeva stara klapa (Đ. Jusić-A. Vuica) Tereza Kesovija.

NAGRADE I NAGRAĐENI: Nagrada za životno djelo; MATI MIŠI KOVAČU

GRAND PRIX – PRVA NAGRADA SPLIT ’94: Dok ploviš morima (Đ. Peruzović/F. Peruzović-V.Škurla) Zorica Kondža – DRUGA NAGRADA SPLIT’94: Do posljednjeg daha (N. Belan-N. Belan) Neno Belan i Zorica Kondža,TREĆA NAGRADA SPLIT’94: Nek zapjeva stara klapa (Đ. Jusić-A. Vuica) Tereza Kesovija.

PRVA NAGRADA STRUČNOG OCJENJIVAČKOG SUDA: Do posljednjeg daha (N. Belan-N. Belan) Neno Belan i Zorica Kondža – DRUGA NAGRADA STRUČNOG OCJENJIVAČKOG SUDA: Dalmacija rap (N. Vilović-N.Vilović) Dino Dvornik – TREĆA NAGRADA STRUČNOG OCJENJIVAČKOG SUDA: Tebi srca pjevaju (I. Glibota-J. Ujević) Express – NAGRADA ISELJENE HRVATSKE: Vraćam se (B. Šimić-J.Burić) Ino- NAGRADA DOMOVINSKE HRVATSKE: Srce od sna (D. Grgić-M. Meštrović) Mladen Karin-Filip – NAGRADA TOMA BEBIĆ: Ostala si ista (I. Badurina-F. Bilić) Klapa Maslina – NAGRADA ZA NAJBOLJI ARANŽMAN: Aljoša Draganić Vrančić ( Mando rap)- NAGRADA ZA NAJBOLJE STIHOVE TOMISLAV ZUPPA: Edo Matković, za stihove Nek’ se svitlon kupa – NAGRADA ZA NAJBOLJU INTERPRETACIJU: Radojka Šverko – Putovanje (d.Matičević-O.Savičević)


NAGRADA ZA NAJUSPJEŠNIJEG DEBITANTA: Mira Šimić

Dino zapalio Prokurative

Sve je gotovo, sve se zna. Ugasila su se svjetla na sceni Prokurativa, a to znači da je završen još jedan splitski festival, 35. jubilarni Split ’95. Preko 200 akreditiranih novinara iz gotovo svih redakcija, listova i radio postaja Hrvatske pratilo je zbivanja na Splitu’95, koji je bio u znaku velike obljetnice: 1700. obljetnice grada pod Marjanom. Za razliku od nekih prošlih godina, Festival imao je i pristojnu medijsku podršku, što je prirodno jer je jedan od suorganizatora bila Slobodna Dalmacija, koja je tri mjeseca prije samoga početka započela objavljivati sve pojedinosti o pripremama za veliki jubilej. U TV spektaklima, posebnom prilogu lista Slobodna Dalmacija objavljivana je u nastavcima skraćena povijest najpopularnijeg festivala u Hrvatskoj, od prvih početaka pa sve do Splita’95 . Izašao je i poseban list od 32 stranice u boji posvećen festivalu, pa je PRESS služba osim akreditacija imala zapravo malo posla, a najviše potpisnik ovih redaka, kojemu je cijela povijest pala na leđa.

Ibrica Jusić zahvalio se novinarima i splitskoj publici:

– Ovo je moj zadnji nastup na Splitu i nikada više neću ovdje doći! Marina Tomašević mirno je napustila dvoranu splitskog Teatrina u kojem je održana PRESS konferencija, odmah nakon što je saznala da njena skladba Ja ne mogu više bez tebe nije predviđena za finalnu priredbu. Autor te skladbe je Rajko Dujmić.

Vuco bacao papire sa stola

Siniša Vuco

Najogorčeniji je bio Vuco koji je pjevao vlastitu skladbu Umrijet ću, a ti nećeš znati. Njegove izjave prije festivala kako je on bolji i od Miše Kovača – nisu baš impresionirale publiku. Ipak, uspio je dati najviše intervjua, a sav svoj bijes uspio je iskaliti, a gdje drugdje nego u prostorijama PRESS službe, bacivši sve papire sa stola, a ozbiljno je priprijetio organizatorima kako će povući iz finala svoju drugu pjesmu Zaboravi, koju je pjevao Kemal Monteno. Dakako, to nije učinio.

Autora iz Istre, pjevačica i pjevača, bilo je dosta na Splitu’95., od prvonagrađene skladbe po ocjeni žirija Mirjane Bobuš i interpretatorice i koautorice Radojke Šverko, pa do Tonija Cetinskog, Livia Morozina i Alena Vitasovića.

Što reći o pjesmama? Jubilarni Split ’95 tek traži svoj prostor na radio valovima a vrijeme će pokazati koliko je bio na tragu dobre pjesme, velikih hitova. Madonna Tedija Spalata nije našla svoje mjesto u finalu. Pokraj palače Dioklecijana autora Damira Tončića koju je izveo Toni Kljaković svidjela se publici, ali ne toliko da bi došla do završne večeri, za koju su se svi zdušno borili. Dosta se pričalo o tipičnoj dalmatinskoj pjesmi Ernesta Pelaića Kamen bili koju su u duetu izveli Leila i Željko Sesvečan, ni ona nije došla do finala. Iznenađenje je i Sandi koji je vrlo loše primljen od splitske publike, tako da je skladba Hrvoja Stupara Lice , koju je pjevao, među prvima otpala.

Radojka se nije nadala nagradi

Festival je nakon dugo vremena otvorio vrata pjevanju uživo. To je pozitivan pomak, ali i hendikep za one koji su uz pomoć ton majstora postali poznati i popularni. Slavni Vinko Coce nije dobro naučio svoj tekst. Nije ga znao ni na generalnoj probi, a ni u finalu. To se, dakako, nije moglo dogoditi jednoj Radojki Šverko, sjajnoj umjetnici koja je zasluženo odnijela prvu nagradu stručnog žirija.

Radojka Šverko

Nagradi za Lanternu nije se nadala, premda je to bila prava pjesma za Prokurative. Na samome izlasku s prostora Prokurativa zaustavio sam je i doveo pred reflektore i televizijske gledatelje, pa je još jednom otpjevala, onako kako ona zna, nezaboravnu Lanternu. Odlična je bila i Zorica Kondža s Bašinom pjesmom Tko je kriv i Tereza koja je proglašena najboljom pjevačicom Festivala.

Dino Dvorniik

Dino Dvornik, oduševio je publiku s Vilovićevom pjesmom Ništa kontra Splita.
Mora se priznati da je Vilović napravio veliki hit.

Nagrade stručnog ocjenjivačkog suda (SPLIT’95): 1, Lanterna-Radojka Šverko, 2. Utjeha-Ivo Amulić, 3. Kad mendule procvitaju-Đani Maršan – Nagrade publike i radio postaja: 1. Ništa kontra Splita-Dino Dvornik 2. Ti-Toni Cetinski, 3. Tko je kriv-Zorica Kondža – Nagrada najboljoj pjevačici: Tereza Kesovija-Najuspješnija debitantica: Zorana Šiljeg-Najljepša pjesma o Splitu: Nek pričaju uspomene: Vlatko Škurla- Nagrada za životno djelo: Vice Vukov

Split ’96 na popravni ispit

Ako se ne radi o fatamorgani, a sve je moguće je kad su festivali u pitanju, Split ’96 ipak će se održati i to 36. put. Nakon bazena POŠK-a, bazena Jadrana, ljetnog kina Bačvice, a potom tri desetljeća na Prokurativama, splitska zabavno glazbena fešta seli se na Rivu! Kako će izgledati scena ispred vodoskoka, gdje će se smjestiti gledalište koje će prema najavama zapasati veći dio Rive i manji dio Prokurativa, saznat će se 3. i 4. kolovoza, u novom terminu najpopularnijeg i najpoznatijeg festivala zabavne glazbe.

Zašto Split’96 kasni nitko ne zna. Banov više nije umjetnički direktor, a ni Ninčević nije direktor Splita. Naime, već prošle, 1995. godine na čelo festivala dolazi Boris Kamber, jedan od direktora Slobodne Dalmacije, a ove godine on se više i ne spominje. Doduše, čovjek je tu bio po dužnosti i nije se puno petljao u organizaciju, a o umjetničkom dijelu, istini za volju nije imao što ni reći. No Ninčević je dobro prisutan i na Splitu’96 kao autor.
Negdje je ipak došlo do zastoja, napravljene su greške u koracima i sve je krenulo nizbrdo. Na natječaj se javio mali broj skladatelja. Nije bilo pravih signala hoće li se i kad održati Festival. Ipak na kraju, s početkom ljeta kada je već sve trebalo biti dovršeno, došli su tu neki posve drugi ljudi, zaključili natječaj koji je već odavno trebao biti zaključen, izvršili selekciju od pristiglog materijala koji je bio ispod razine seoske priredbe i – Festival je tu!
Festival nema umjetničkog direktora već kolektivno tijelo, Umjetnički savjet koji sačinjavaju: Marin Mišo Limić, Nenad Vilović, Ivan Glibota-Crni i Ante Pupačić-Pupi.
Vjerojatno je ponudom da bude direktor Splita’96 najviše bio iznenađen Plamenko Bavčević, direktor lokalne televizije ATV. Međutim, mora mu se priznati da je sve učinio kako bi u rekordnom vremenu izašle dvije duple kasete i dva CD-a. Kolektivno umjetničko tijelo prevrnulo je sva festivalska pravila i uzance, tako da ni sami nisu znali organiziraju li oni to festivalsku priredbu ili izvlačenje lutrije. Prvo, je promijenjen sustav glasovanja. Glasuje se putem glasačkih listića koji se mogu kupiti na svim prodajnim mjestima Hrvatske lutrije na području dalmatinskih županija. Svaka osoba koja kupi glasački listić dobiva na poklon Bingo listić Hrvatske lutrije, putem kojega se mogu dobiti vrijedne nagrade. Stan u Zagrebu, primjerice, što je lokalni tisak protumačio kao prisilno iseljavanje iz Splita.

Direktor marketinga Mihovil Rismondo, izjavio je autoru ovih redaka, kako je vrijeme grebanja o neke velike tvrtke za njega samo aorist. Ako se posao s Hrvatskom lutrijom pokaže kao dobar potez, za dvije godine bi Split ponovno mogao postati internacionalni festival, a za sljedeću godinu u sustav glasovanja trebala bi se uključiti cijela Hrvatska.
Festival je tu, premda ga ni rođena majka ne bi prepoznala. Zbivanja kroz dvije festivalske večeri pratit će i kamere HRT: prvu večer Đir za mlade kroz odloženu snimku, a drugu Večer zabavnih melodija, izravno. U svakoj večeri podijelit će se samo jedna jedina nagrada, i to ona stručnog ocjenjivačkog suda, a u drugoj večeri podijelit će se i Grand Prix, za koji će glasovati, tako se barem očekuje, 109 tisuća ljudi! Naime, toliko je Hrvatska lutrija tiskala Bingo listića. A 109 tisuća ljudi nije kupilo ulaznicu za Split’96, a još manje CD.

Nagrada za životno djelo Nikici Kalogjeri

Kad smo već kod nagrada, dodijelit će se još jedna, jedina prava; Nagrada za životno djelo dr. Nikici Kalogjeri. Nakon Miše Kovača i Vice Vukova, Kalogjera je prvi skladatelj kojemu će biti uručeno to priznanje na sceni Splita ’96 i to 4. kolovoza, kojom prilikom će po njegovom izboru nastupiti u Show programu neka od najpoznatijih imena hrvatske estrade. Bogu hvala, jer s nekim velikim pjevačkim imenima u natjecateljskom dijelu Split ’96 se ne može baš pohvaliti. Ipak, izdvojimo one najznačajnije: Tony Cetinski, Dean Dvornik, Nikita, Dino Dvornik (koji se neće pojaviti neće doći ni u ludilu) Ivo Amulić, Novi fosili, Zoran Jelenković, Dražen Žanko, Vinko Coce… Uz niz debitanata na Splitu ’96 nastupit će i Renato (Gogošević), prodavač ribe na splitskoj Peškariji, koji ima 31 godinu i već 15 ljeta čeka na svoju šansu. Tvrde da je Renato pravi nasljednik Miše Kovača. Voditelj je poznato ime: Oliver Mlakar, a njemu će na ispomoći biti mlade voditeljice. Organizatori očekuju da bi velikoj fešti na Rivi i Prokurativama mogle pomoći barke i druga plovila. Vlasnicima je upućen poziv da se u što većem broju, po mogućnosti iluminirani i ukrašeni, prošeću splitskom lukom za vrijeme trajanja festivala. Tri video zida bit će postavljena na Rivi, pa se očekuje rekordan posjet. Čak oko sto tisuća građana! Čini se da će organizator Dalmacijakoncert ipak uspjeti napraviti veliku pučku festivalsku glazbenu feštu. Gotovo dvadeset dana prije početka festivala na adresu Press-službe pristigle su akreditacije 120 novinara, a očekuje se da će ih biti više od tri stotine. To je što se najava tiče. Sve u tisućama. Na desetke tisuća! Ali, nakon što sam sve vidio i poslušao sve što se vidjeti i poslušati moglo, za riječki Novi list sam napisao tekst u kojem sam naglasio kako Splitu’96 treba popravni ispit! Injekcija, dobar lijek kako bi Prokurative mogle ponovno stati na svoje noge, ponovno biti ono što su bile i što bi objektivno mogle biti -prvi i najbolji festival u Hrvatskoj! A takve se kroz dvije večeri, 3. i 4. kolovoza nisu doimale. Zapravo, bila je to blago rečeno jadna priredba. I dok je Zdenko Runjić, vlasnik konkurentskih Melodija hrvatskoga Jadrana,1993., 1994. pa i malo ’95., otvoreno govorio protiv Splita, tada se moglo zaključiti da je on taj koji ruši temelje nekada slavnih Prokurativa. Ali, 1996. godine nije ih spomenuo ni u snu. On zasigurno nije birao kolektivno umjetničko tijelo Festivala Split ’96, a posve je izvjesno da nije odlučivao ni o tome gdje će se smjestiti pozornica, tko će je kreirati i koje će se pjesme izvesti. Ne postoji ni jedan jedini festival na ovome svijetu kod kojega je sve kristalno jasno, a opet toliko puno magle. I nitko živ ne zna tko je sve donosio te odluke o imenovanjima, tko stoji iza festivala – glazbeni moćnici, politika ili vanzemaljci?

Izvedeno je 39 pjesama u natjecateljskom dijelu Festivala. Kome je palo na um da pozornicu smjesti točno iznad fontane na Rivi? Zašto nije ostala na Prokurativama? Pa te Prokurative ispisale su cijelu glazbenu povijest Hrvatske. One su jednostavno neponovljive kao festivalski ambijent. I jedinstvene! A ta jedinstvenost nije samo arhitektura. Tu je dalmatinska pjesma imala sudionika u arhitekturi i publici, tu pod kolonadama. I upravo ta prisnost između publike i izvođača izostala je iz nekoliko razloga na Splitu’96. moderna scena Latice Ivanišević, koju je gospođica nacrtala onako kako joj je sugerirano, bila je lijepa. Ali ne za Split već za koncerte metalaca i drugih umjetnika u forsiranju žica. Idealna za Žnjan! Htjelo se, navodno scenu približiti moru. Ali što to vrijedi kad se od metalnih elemenata, na kojima je bilo položeno stotinjak reflektora, od mora nije vidjelo ni m. Potom, scena je bila toliko visoka i do nje je uistinu bilo teško doći, a publika na Rivi (koja nije platila ulaznice ) bila je na svu sreću daleko, tako da nije mogla sve čuti, što se i kako pjeva . Sva je sreća da su pjevači zijevali na play backu. U suprotnome, ne bi ni usta mogli otvoriti od umora. Jer do scene se trebalo penjati i penjati…Organizator je ukinuo skoro sve pjevačke nagrade a ostavio one: za make up (I. Bee), za show program (grupa Express), za stil (Ljiljana Nikoloski).

Grupa Expres

Naravno, ukinuo je nagrade za stihove, za aranžman, za najboljeg izvođača, i sve to sveo na jednu jedinu nagradu stručnog žirija po večeri i na Grand Prix, a koji je po lutrijskom (Bingo) sistemu trebao pripasti Dinu Dvorniku za skladbu Nenada Vilovića Pogled s Kineskog zida. Ali, kako se Dino nije pojavio na festivalu (s jakim argumentima), jer mu je Vilović ponudio prošlogodišnju pobjedničku pjesmu Ništa kontra Splita samo pod drugim nazivom, nagradu je po Bingo sistemu odnio Tony Cetinski za skladbu Guida Minea Neka noćas dođu svi. A nisu došli svi jer je gledalište bilo poluprazno. Oni koji su platili ulaznice mogli su gledati pjevače iz profila, s Prokurativa. Opet s velike udaljenosti. Tako su pjevači licem bili okrenuti onima koji nisu platili ulaznice.

Split ’96 nije imao pravu pjesmu ni pravi hit. Ali bilo je zabave! Recimo, Vuco i Jelenković izašli su na scenu odjeveni kao boksači. Tako su pjevali, takav im je bio i scenski nastup za Vilovićevu pjesmu Ti pojma nemaš. Možda će, ipak, dogodine sve biti bolje. I na starom, istom dobrom mjestu. Na Prokurativama, koje su G.G.’96 bile daleko od srca, od pjesme i od mora, koje je u stihovima i u melodiji presušilo. Možda je za sve kriva Fatamorganaurokana?

NAGRADE I NAGRAĐENI
Grand Prix:TONY CETINSKI: Neka noćas dođu svi (1. nagrada stručnog žirija istoj pjesmi u prvoj večeri Đir za mlade, autori G. Mineo-R. Pilepić) – Nagrada stručnog žirija u Večeri zabavne glazbe: IVO AMULIĆ: Sklopi oči mala (autor N. Ninčević)- Nagrada za životno djelo: dr. NIKICA KALOGJERA – Nagrada za scenski nastup: Grupa Express (Dioklecijan)
Nagrada za stil: LJILJANA NIKOLOSKI (Tvoje ime) – Nagrada za make up: I. BEE (Fatamorganaurokana)



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime