Antroponimičar i vrsni poznavatelj rodoslovlja splitskih obitelji i okolice Splićanin Mario Nepo Kuzmanić domaćin je našeg serijala o splitskim prezimenima. Do sada je objavio nekoliko knjiga u kojima piše o obiteljima i onome čime su se bavili kroz stoljeća, te na taj način zorno prati povijest grada podno Marjana.
Koja su najstarija splitska prezimena? Mario Nepo Kuzmanić: "Jedno prezime me posebno namučilo"
Prezime te pučke obitelji iz Velog Varoša u početku je glasilo Radmilović (od pridjeva rad i mio). Promjena u Razmilović potaknuta je željom za lakšim izgovorom, a nastupila je tek krajem 18. stoljeća. Prezime koje je tipičan patronimik, javlja se prvi put 1444. godine, kada se spominje Vukas Radmilović, stanovnik predgrađa kojeg se susreće još nekoliko puta, posljednji put 1470. godine.
- Godine 1469. spominje se Juraj, 1474. godine Jakov Radmilović, te 1476. godine Milašin Radmilović (imena Vukas i Milašin govore da svetačka imena nisu još u potpunosti "istjerala" narodna.) iz predgrađa, čija je žena Cvita kći Radivacija Sirišćea (rodonačelnik Sirišćevića). Ante Radmilović se javlja 1566. godine. Sudac je bratovštine sv. Marije u Poljudu, dok iz oporuke Klarice, žene Mate Radmilovića iz 1609. godine saznajemo da su posjedovali kuću iznad crkve sv. Križa.
Oslikao dva crkvena korala
Značajna osoba iz te obitelji je franjevac Bonaventura Radmilović (ne Razmilović) koji se nakon što je proveo izvjesno vrijeme u samostanima toga reda u Veneciji i Lorettu, vratio u poljudski samostan, gdje je kao slikar minijaturist oslikao dva crkvena korala, koji se i danas tamo čuvaju. Umro je 1678. godine (otprilike sto godina prije nego što će se prezime Razmilović prvi put pojaviti ) u dobi od 60 godina i pokopan je u crkvi sv. Marije u Poljudu.
- Radmilovići su poput ostalih stanovnika Splita i predgrađa kao članovi teritorjalnih jedinica sudjelovali u borbi protiv Turaka. Nekoliko njihovih članova spominju se u 17. i 18. stoljeću kao "alfieri" (zastavnici). Do kraja 18. stoljeća spominju se dva nadimka od kojih se Martolos javlja početkom, a Botica krajem spomenutog stoljeća.
Godine 1832. u Splitu živi 36 članova obitelji, pomoraca i ribara, uz jednog financa i konopara. Oni posjeduju 7.160 metara kvadratnih, a kao koloni obrađuju 21.745 metara kvadratnih uživajući prihod po glavi od 477 metara kvadratnih što ukazuje da se obitelj gotovo ne bavi poljoprivredom. U 20. stoljeću obitelj koristi oba prezimena.
SPLITSKA PREZIMENA (XXVII.) Puizina je vjerojatno hrvatska obitelj povratnika iz talijanske Apulije
SPLITSKA PREZIMENA (XVIII.) Petriće u Splitu pratimo od od 16. stoljeća, grana su obitelji Puizina
SPLITSKA PREZIMENA (XIV.) Mrduljaši su stigli s Klisa, ali prije 1622. nisu se prezivali tako
SPLITSKA PREZIMENA (VIII.) Despalatovići se prvi put spominju 1551. godine i to zbog braće težaka
SPLITSKA PREZIMENA (III.) Kontinuitet Alujevića pratimo od 1408., Bonačića od 16. stoljeća
SPLITSKA PREZIMENA (II.) Kuzmanić: "U Splitu su od Ante svi ostali Kuzmanići, a od Petra su Peraže"
SPLITSKA PREZIMENA (I.) Cambi: Sve je krenulo doseljenjem trgovca iz Firenze u Split
