Antroponimičar i vrsni poznavatelj rodoslovlja splitskih obitelji i okolice Splićanin Mario Nepo Kuzmanić domaćin je našeg serijala o splitskim prezimenima. Do sada je objavio nekoliko knjiga u kojima piše o obiteljima i onome čime su se bavili kroz stoljeća, te na taj način zorno prati povijest grada podno Marjana.
Koja su najstarija splitska prezimena? Mario Nepo Kuzmanić: "Jedno prezime me posebno namučilo"
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Obitelj Šilović prvi se put susreće u Splitu 1566. godine kada se u sukobu plemića i građana spominje Božan Šilović. Kontinuitet Šilovića u Splitu potvrđen je smrću Mande, udovice Stjepana, 1647. godine, kojom prilikom je prezimenu Šilović dodano Božan.
- Početkom 17. stoljeća zabilježena je smrt dviju žena iz obitelji Šilović s oznakom iz Poljica. Kada iznesenom dodamo da je Vijeće Poljičke Republike u svom katalogu iz 1799. godine svrstalo Šiloviće među poljičke plemiće može se s visokom sigurnošću tvrditi da se obitelj doselila u 16. stoljeću u Split iz Poljica.
Obitelj Šilović ima u Splitu dvije grane, pri čemu se jedna bavi obrtništvom i vojnom službom uzdižući se do građanskog statusa, dok se druga bavi zemljoradnjom. Građanska obitelj živi u Gradu, dok težačka nastanjuje Veli Varoš.
Godine 1681. zabilježena je smrt pustinjaka sv. Nikole (romito di san Nicolo) Jure Šilovića, u dobi od 60 godina koji je pokopan u spomenutoj crkvi. Svećenik Frane umro je vrlo mlad 1707. godine. Najugledniji član obitelji nedvojbeno je kanonik Cezar Šilović, doktor filozofije i teologije, koji je 1740. godine izabran za arhiprezbitera i tu je funkciju obnašao sve do svoje smrti 1769. godine.
- Njegova majka je bila sestra arhiprezbitera Vicka Carunchija iz obitelji koja se doselila iz Španjolske u vrijeme Kandijskog rata (1645. -1669.). Nakon izumiranja građanskih Šilovića, početkom 19. stoljeća, dolazi do diferencijacije težačkih na trgovce i mesare, pri čemu kontinuitet ostvaruju potomci mesara Ivana, oženjenog Marijom Moscatello 1850. godine.
Godine 1832. u Velom Varošu živi 28 članova obitelji kod kojih se uz trgovce i mesare susreću i težaci. Šilovići posjeduju 94.423 metra kvadratna. Kao koloni obrađuju ili organiziraju obradu 69.834 metara kvadratnih uživajući prosječan prihod po glavi od 4.897 metara kvadratnih što je izuzetno dobro za obitelj koja napušta obradu zemlje.
Kuzmanić napominje da tu obitelj treba razlikovati od one iz dalmatinske Zagore, koji su doseljeni iz Bosne onog vremena, nakon pobjedničkih ratova s Turcima u 17. i 18. stoljeću, a čiji se pojedini članovi već dugo doseljavaju u Split.
SPLITSKA PREZIMENA (XVIII.) Petriće u Splitu pratimo od od 16. stoljeća, grana su obitelji Puizina
SPLITSKA PREZIMENA (XIV.) Mrduljaši su stigli s Klisa, ali prije 1622. nisu se prezivali tako
SPLITSKA PREZIMENA (VIII.) Despalatovići se prvi put spominju 1551. godine i to zbog braće težaka
SPLITSKA PREZIMENA (III.) Kontinuitet Alujevića pratimo od 1408., Bonačića od 16. stoljeća
SPLITSKA PREZIMENA (II.) Kuzmanić: "U Splitu su od Ante svi ostali Kuzmanići, a od Petra su Peraže"
SPLITSKA PREZIMENA (I.) Cambi: Sve je krenulo doseljenjem trgovca iz Firenze u Split
