SPLITSKA PREZIMENA (XV.) Maškovići su stigli iz sela Kuk nakon pada Klisa. Vrlo je vjerojatno da je od tamo i dobar dio moliških Hrvata

Antroponimičar i vrsni poznavatelj rodoslovlja splitskih obitelji i okolice Splićanin Mario Nepo Kuzmanić domaćin je našeg serijala o splitskim prezimenima. Do sada je objavio nekoliko knjiga u kojima piše o obiteljima i onome čime su se bavili kroz stoljeća, te na taj način zorno prati povijest grada podno Marjana. 

Koja su najstarija splitska prezimena? Mario Nepo Kuzmanić: "Jedno prezime me posebno namučilo"

Tekst se nastavlja nakon oglasa

Prezime Mašković, ako je vjerovati notarima, u početku je glasilo Mačković ili Macchouich, a kako se u Splitu za mačku kaže maška, isto se dogodilo i s prezimenom, podsjeća Kuzmanić. Godine 1541. nalazimo Ivana Maškovića iz sela Kuk u splitskoj okolici koji uzima na obradu od Natalija 17 vriti na Žnjanu, pokraj terena Skočibušića. Braća Ivan i Duje Mašković pok. Jure iz Kuka prodaju kuću najmlađem bratu Mihovilu 1543. godine.

Seoba u Molise u Italiji

- Maškovići su se dakle nakon turskog osvajanja Klisa 1537. godine iselili u Split. Inače Kuk u  kojem se potkraj 15. stoljeća nalazi crkva sv. Lucije zajedno sa selima Križem, Katićem, Goricom i Bilajem nalazio se u prostoru između Kaštela, Klisa, Žrnovnice i Splita iz kojeg se živalj početkom 16. stoljeća iselila u Molise noseći prema vlastitoj izjavi samo kip sv. Lucije čiju feštu Moliški Hrvati i danas slave. 

Kuzmanić tvrdi da je temeljem iznesenog prije pet godina održao zdravicu Ivi Maškoviću kojem je tada rekao: "Živio Ivo Mašković najbliži srodnik Moliških Hrvata "s naše bane mora". U Splitu danas žive Maškovići, potomci težaka s Lučca, ali i potomci Ante Maškovića pok. Frane, rođenog u Grohotama na Šolti, koji je 1778. godine oženio Jelu Klajić sa Manuša, uz napomenu da se njihovi potomci pišu Mašković-Šolta. 

Godine 1832. u Splitu živi četrnaest članova obitelji, pri čemu su na Lučcu težaci, a iz obitelji Mašković-Šolta radnici na Manušu. Maškovići posjeduju 2.878 metara kvadratnih, a kao koloni obrađuju 5.024 metra kvadratna, pri čemu se to odnosi na težačku obitelj koja uživa prihod po glavi od 1.558 metara kvadratnih što ih svrstava među siromašnije težačke obitelji.

SPLITSKA PREZIMENA (XIV.) Mrduljaši su stigli s Klisa, ali prije 1622. nisu se prezivali tako

SPLITSKA PREZIMENA (XIII.) Mojtići su vjerojatno uskoci, prvi put se spominju nedugo nakon pada Klisa

SPLITSKA PREZIMENA (XII.) Splitski Krstulovići prisutni su u gradu od 1601. godine. Doselili su se iz Poljica, vjerojatno iz Srinjina

SPLITSKA PREZIMENA (IX.) Jedna grana Dumanića uzdigla se do plemićkog statusa, promjenivši prezime u Dumaneo pa je izumrla. Jakaše su se doselili iz Vranjica

SPLITSKA PREZIMENA (VIII.) Despalatovići se prvi put spominju 1551. godine i to zbog braće težaka

SPLITSKA PREZIMENA (VII.) Cipciji su jedna od najstarijih splitskih plemićkih obitelj i nemaju veze s trogirskom plemićkom obitelji Cippico

SPLITSKA PREZIMENA (VI.) Jelaske prezime vjerojatno mogu zahvaliti vjenčanju Pavla Drelje s Jelom Novakušić-Dadas 1674. godine

SPLITSKA PREZIMENA (V.) Siriščeviće u Splitu pratimo od 1476., a Dadase je u Split doveo Ciparski rat

SPLITSKA PREZIMENA (IV.) Cindro: Jedna od najstarijih splitskih plemićkih obitelji, prvi im se poznati spomen javlja još 1240. godine

SPLITSKA PREZIMENA (III.) Kontinuitet Alujevića pratimo od 1408., Bonačića od 16. stoljeća

SPLITSKA PREZIMENA (II.) Kuzmanić: "U Splitu su od Ante svi ostali Kuzmanići, a od Petra su Peraže"

SPLITSKA PREZIMENA (I.) Cambi: Sve je krenulo doseljenjem trgovca iz Firenze u Split