DALMACIJA DANAS IZBOR ZA OSOBU 2018. GODINE – Jadran Marinković: "Nisu najvažniji ni župani ni gradonačelnici ni ministri, moraš biti na strani malog čovika"

Legenda i zaštitni znak Hrvatskoga radija, odnosno Radio Splita - Jadran Marinković 12. prosinca prošle godine odradio je svoju posljednju emisiju i otišao u više nego zasluženu mirovinu. Tijekom 4 desetljeća rada u novinarstvu Marinković je stekao kultni status među slušateljima kojima će sigurno nedostajati.

Legendarni voditelj sa stilom se oprostio od svojih radnih kolega i svog radnog mjesta. Posljednji radni dan uveličala mu je mješovita klapa Filip Dević, a poruke su u eter Radio Splita stizale iz cijelog inozemstva.

Jadran Marinković rođen je 1953. Na Radio Splitu u jednom je razdoblju obnašao i dužnost glavnoga urednika. Bio je urednik i voditelj “Pomorske večeri“ iz splitskog studija te višegodišnji kolumnist hrvatskog izdanja revije Nautica. Njegove emisije "Sridom u sridu", "Četvrtkom u četvrtu" i "Radio Jadran" uvijek su bile širom otvorene hrvatskoj glazbi i glazbenicima. Kao "savjest grada Splita", kako ga popularno zovu, u svojim emisijama obrađivao je političke, socijalne i ostale vruće gradske teme, a gotovo i ne postoji glazbenik koji novu skladbu ili nosač zvuka nije upravo u njegovoj emisiji promovirao u eteru Radio Splita.

Dobitnik je niza nagrada i priznanja, od kojih se izdvajaju Nagrada grada Splita na području socijalne skrbi 1987. te HTV-ovo Plavo pero za 2002., koje se u suradnji s brodarskom tvrtkom Split Ship Management dodjeljuje novinarima koji su najviše doprinijeli promicanju pomorstva te koji kontinuirano i sa zanimanjem prate događanja vezana uz pomorce i brodove. 2015. godine osvaja nagradu Hrvatskoga helsinškog odbora za izvanredne zasluge u zaštiti i promicanju ljudskih prava, a 2017. nagradu Joško Kulušić za životno djelo u novinarstvu. Na tradicionalnoj dodjeli nagrada za umjetnost, znanost i novinarstvo Slobodne Dalmacije Nagradu su mu uručili akademik Jakša Fiamengo i akademik Davorin Rudolf.

Ovo je samo dio opusa njegove izuzetno bogate profesionalne biografije, a sve je to više nego dovoljno da ovaj novinar - pomorac i prije svega čovjek bude naš 11. kandidat za "Osobu 2018. godine".

GALERIJA

Kliknite za pregled

Kako je ne biti aktivan radijski voditelj?

- Radio ti uđe pod kožu i stvori ovisnost. Naravno da mi fali mikrofon i ono crveno svjetlo, slušatelji. Fali mi ono "dobar dan", "drage slušateljice i poštovani slušatelji"... Di god dođem, isto me pitaju. Kako ti je u mirovini? Di god dođem svi pitaju: "Oli više nećete radit?" Ja im kažem da je došlo vrime. Mislim da sam se oprostio sa stilom. Onaj ulazak u studio koji su mi kolege pripremile će ostati za sva vrimena. Javio mi se i gradonačelnik koji mi je rekao toliko lipih riči, koje mi ni mater pokojna ne bi rekla.

Puno sam emisija prošao, a i More je ostavilo veliki pečat. Tu sam bio urednik i voditelj 35 godina. Tako bi trebalo biti u novinarstvu, da radiš ono što najbolje znaš. Meni su more, pomorci i brodovi ostali u duši.

Pratite li medije drugačije sada, kada niste aktivni radijski djelatnik?

- Uvijek mislim da bi mladim ljudima trebalo dati šansu, ne biti samo mikrofonom isprid političara. Triba napraviti priče, ući među ljude i baviti se takvim stvarima. Lokalni radio je u prednosti nad državnim. Ovdje se slušatelji javljaju i oni su najbolji suradnici, koji trebaju kreirati program. Ima malih stvari koje čine život. Splitski asfalt, semafori... To je tragedija. Struje nema u Zagori. Od mladih to nitko ne primjećuje, samo se neka lova dijeli. Drvenik Mali i Veliki trogirski nema vodu, a to je nezamislivo. O tome bi trebalo pričat, al što ćeš kad se lajkaju ove crne stvari. Ali takva su vrimena i čini se, tako mora biti.

Kuda idu hrvatski mediji?

- Kada vidim stranice pojedinih listova, dođe mi da ih ne otvorim. Trebali bi svaki dan pisati o zdravstvu, a ne imati specijaliziranu emisiju jednom tjedno. Ima masu privatnika koji ludilo rade, ali oni neće da se o njima piše. Ja to razumijem, ako hoćeš pisati o njima, odmah će im doći financijska. Takva je stvar i s politikom. Mislin da bi prijenose Sabora do jutarnjih sati trebalo ukinuti. To mi nema smisla. Kad se raspravljalo o Zakonu o otocima, bilo ih je desetak u sabornici, jer se znalo da će to proć. Izmjena Zakona o pomorskom dobru još nije došla na čitanje, odgođena je. I to će proć jer će svi dignut ruke. To su najvažnije stvari. To je za Dalmaciju, za more, jer od mora moramo živjeti.

Kolika je odgovornost jednog novinara prema društvu?

- To je velika odgovornost. Shvatio bih to novinarstvo s aspekta radija. Uvik tvrdim: onaj tko te sluša, mora te čuti.

Prije se moglo čuti: "reklo je radio". Radio je uvik prvi. Svaka čast portalima, ali kad voziš auto, nećeš otvarati portal, nego slušati radio. Moraš biti na strani onoga što ljudi kažu. Ako te troje ljudi nazove i kaže da ne valja nešto, onda moraš virovat tim ljudima. To je najvažnije. Nisu najvažniji ni župani ni gradonačelnici ni ministri ni državni tajnici. Ali što ćeš, kad je takvo vrime.

Prošli ste sve sisteme na radiju. Počeli ste s emisijom Akcija reakcija. Pitanja su prije 40 godina i danas gotovo identična?

- Da. Prije su se dijelili stanovi. Imao si Radnički savjet, dijelili su se bodovi pa si dobiva stanove. I danas je 70% takvih stanova. Tu je bilo dosta javljanja. Zašto je on na redu, je l' član Partije, nije član partije?

Bilo je puno pritužbi na čistoću, na smeće koje se bacalo s osmog kata i nije se odvozilo.
Tužilo se i na zdravstvo, kao što se tuže sad i tužit će se za pedeset godina.

Zeleni val je Split mučio i '80.-ih, a evo i danas ga Split nema. O cestama da ne pričamo. Imamo jedan bazen. To je sramota. Imamo tri kluba u prvoj ligi koji neće još dva stoljeća biti prvaci.

Emisija Pomorska večer Vas je jako obilježila. Unijeli ste velik dio svoje osobnosti u tu emisiju?

- Odradio sam kadeturu, koja te jako obilježi. Žalosno je što imamo više škola i fakulteta nego brodova. Nakon toga sam bio oficir i časnik, di san ćutija more i taj život. To je život di su svi za jednoga i jedan za sve. Ručak je od podne do jedan. Ako zakasniš, nema ručka. To je ta kolotečina. Tu se nauče neke regule.

Uvik san bio na strani pomoraca. Pomorcima su ukinuli beneficirani staž. Priko te emisije smo se godinama borili da im to bude vraćeno. I oko ovih pomorskih zakona, prijava. Protiv birokracije se teško boriti. Treba biti uporan.

Ljudi dođu na mjesta na kojima nikad nisu bili. Da ovi prođu kroz to, drugačije bi razmišljali o tome i shvaćali. Uvijek navijam za pomorce jer su oni najbolje što imamo. Uvik su bili najbolji hrvatski izvozni proizvod, a sad je to nažalost Irska. I to me smeta. Pomorci se vraćaju doma, ovdje plaćaju porez. Kad smo novi trgovački brod dobili? Nek se sjeti netko. More mi je donijelo puno novinarskih nagrada.

Koja vam je najdraža?

- Dobio sam dvije za životno djelo. Od svog HRT-a i od Slobodne Dalmacije. Dobio sam i od Ministarstva pomorstva za promicanje kulture. Dobitnik sam i nagrada nekih gradova, za ljudska prava od HHO-a.

Bili smo nominirani za Večernjakovu ružu i to nam je bilo veliko iznenađenje. Sićan se da je kraj mene sjedila kolegica Dorina iz Pule. Kako sam je zviznija po ramenu kad smo dobili tu Ružu! Ove godine su me nominirali za radio novinara godine i to je priznanje.

Godi li vam kada Vam kažu da ste savjest grada Splita? Čime ste to zaslužili?

- Naravno da godi. Nekidan me je Mario Garber nazvao i rekao: "Nemoj to činiti. Potreban si, vrati se."

Što bi poručili svom Radio Splitu i što bi poručili mladim novinarima, ili onima koji žele postati novinarima?

- Da im ne bude politika pod broj jedan i da se zaposle bez političke podobnosti. Neka budu svoji, da rade svoje što vole, da ne budu svaštari.

Radio Split neka se drži tvojih slušatelja, neka moto bude ono što im slušatelji kažu. Ako dođe župan, neka slušatelji postavljaju pitanja. Novinari ne smiju ispitivati, nije to policija. Novinari su tu da budu posrednici.

Kad bi se moglo vratiti rubriku Tamo gdje reporteri rijetko zalaze. Tu su prave priče, otvoriš magnetofon, čuješ te priče i vidiš da je to pravo...