Svaka žena je slaba na lijepu riječ, na blag glas, na lijepu gestu i razumijevanje. Ne igrajte se sa tim
Kolumne
Dosta razmišljam o glumi, ali ipak ponajviše o ljudima. Oduvijek su me ljudi zanimali. Po prirodi sam veliki altruist, volim pomagati drugima. Mene sad trenutno zanima ova situacija. Demokracija je fantastična stvar, ali su neke stvari koje se dešavaju u Jugoslaviji van pameti i to je ono što čovjeka zabrinjava. Ja se ne bavim politikom, iako kažu da je nebavljenje politikom zapravo politika. Imam, kao i svi ljudi svoje strepnje i želje, uvjerena da će razum ipak pobijediti.
Hoćeš-nećeš moraš biti upućen u tu politiku, a i sve veći je broj glumaca u politici i to je dobro, jer glumci su obrazovani i pametni ljudi. Glumac mora biti psiholog, a sva politika se zasniva upravo na tome.
Oči stvarno sve otkrivaju i one su najhitnije u mojoj profesiji. Oči su gluma, naravno, ne govorim o ljepoti. Ja mogu i kad sam tužna odglumiti raspoloženje, ali oni koji me poznaju odmah mogu vidjeti moje unutrašnje stanje. I sada se nalazim u nekom takovom stanju…
[VIDEO] "Zemlja spaljenih lica" je moj putopis od 20 dana"
Kako je jedna mala zemlja ostavila neizbrisiv trag u nogometu...
"Iz osobnog iskustva znam, kad se muškarac zaljubi, onda zakonita smeta. Najradije bi oni da nas nema, ali ima, itekako ima..."
Zvijezda hrvatske glazbene scene govori o pjevanju s velikom Zoricom Kondžom, o narodnjacima, danceu, rocku i svemoćnom HTV-u, o proboju na talijansko tržište kao i o domaćem zvuku i talentiranim hrvatskim glazbenicima…
"Modrićev dres sam prodao na stranici Nogometnih Ikona, za svrhu Županijske lige protiv raka - Split..."
Da li bi vam bile važne objave na instagramu? Lice vam prođe tisuću filtera, a duša nijedan. Zaboravljamo voljeti druge ljude, jer volimo samo sebe. Jedan dan? Koga bi nazvali? Koga bi zagrlili i ne bi puštali?
Ovakav događaj je iznimno logistički zahtjevan I da bi se uspješno održao pomoglo je preko 150 volontera koji su bili raspoređeni od Kaštela do Tučepi
"Pitajte ih jesu li čuli da nekog nazivaju pogrdnim imenom, glupim kretenom, debelom kravom, jesu li nekom bacili knjige u kontejner, skidali gaće, nekom Ukrajincu vikali u lice „Rusija, Rusija“, bockali olovkom, tukli jer je ušao u krivi wc, uzimali marendu, nagovarali da „skače kao majmun“ za 5 kn, zavezali kao psa i vukli po dvorištu, snimali kako plače i dijelili snimak po školi?"
Zna život glumački ponekad biti surov i nepravedan. Ma ne samo glumački! Cijeli jedan životni vijek dobar glumac može provesti u jednom kazalištu a da, osim posjetitelja tog kazališta, nitko za njega ne zna: ni ime mu, ni uloge, velike i male kreacije pa i promašaje. A samo jedan obični televizijski zoom može biti dostatan da se izađe iz te »provincijske« anonimnosti, da se Zagrebom, Osijekom, Rijekom, Dubrovnikom ili Splitom okreću za tobom i da svi znaju što taj glumac jede, gdje se odijeva, što voli ili ne voli…
Evo, da se jednom običnom splitskom mladiću koji nikada u životu nije glumio, ponudi neka ulogica u Hollywoodu i on je već velika zvijezda o kojoj se pišu veliki tekstovi. I naslovi: »Pokazat ću pred kamerama svoju stražnjicu!«
Donosimo vam prvi dio priče o Robertu Jarniju
"Da sam znala da će se avion srušiti, napisala bih oporuku i ostavila dicu bratu i sestri. Materi ne bih jer svaka baba razmazi dicu..."
"Ona je paunica okićena muževim perjem. Ima novac, položaj, i bolja je od ostalih. Eto, valjda sam se zaboravila nakloniti pred tom veličinom. Kako sam to propustila? Baš sam nepristojna. Mene su moji učili da na nikoga ne gledam sa visoka, osim na onog kome pružam ruku da ustane"
Uvijek je problem, i najiskusnijem novinarskom peru, predstaviti osobu o kojoj mislimo da znamo sve. Ali, neke slatke tajne i sličice iz života poznatih često ostaju nezabilježene u novinskim tekstovima. A i sporedne stvari su dio života. Mozaik sporednosti daje jasniju i kompletniju sliku, po kojoj pamtimo draga lica s velikog i malog ekrana, s kazališnih dasaka...
"Ovo je vrijeme kad je materijalno postalo važnije od čovjeka, ljubavi, prijateljstva. I zato, te rijetke i posebne ljude, ljubavi i izbore treba čuvati više od ičega na svijetu"
"Gospođo, okrenite se i bez brzih pokreta – uputi mi zapovijed, koju nisam shvaćala, ali poslušala sam jer mi je policajac to naredio. Odjednom sam osjetila ruke na svojim gležnjevima, zaškakljalo me je pa sam skočila"
Ne može se bavljenje umjetnošću nekome preporučiti. To ili je ili nije unutarnji imperativ. Ako Je unutarnji imperativ onda se teškoće mogu podnijeti i prebroditi, a ako je to koketarija s tim poslom, već na prvoj poteškoći će doći do loma. A tih teškoća ima jako mnogo, i bez tog silnog unutarnjeg Imperativa nemoguće je izdržati u tom poslu četrdeset godina. Ne možete taj stres izdržati kao što se dobrim dijelom ni novinarski ukoliko ne postoji nešto drugo što čovjeka drži, a ne samo eto – meni bi se svidjelo biti novinar. Ako netko tu potrebu sam ne izrazi na vrlo silovit način, ja ga Ne bih poticala
Pogledajte posljednju epizodu serijala "Drevna Numibija"
Nema smisla žaliti, prošlost se ne može promijeniti. Živjela sam onako kako sam znala. Nešto je bilo plod mojeg lošeg izbora, a nešto mi je nametnuto