Predzadnjeg dana 14. Balkan Rallyja, u petak, nije bilo potrebe za ranim buđenjem. Barem ne za ekipu iz support trucka. Cijelo vrijeme našeg boravka u ohridskom hotelu bile su primjetne jake snage osiguranja, vjerojatno jer je u isto vrijeme kad i mi u hotelu boravio neki visoki dužnosnik. Makedonija nam ostaje u vrlo lijepom sjećanju i oko 10 sati, drugi put na našem putovanju, zaputili smo se prema Albaniji.
Kako se noćna šetnja pretvorila u nešto sasvim neočekivano: Jedna noć u Ohridu
Ulazak u ovu zemlju opet je bio patnja zbog duljine čekanja na granici. Radi se o zajedničkom albansko-makedonskom graničnom prijelazu, gdje se par desetaka metara reda zna čekati i više od pola sata. Konačno ulazimo u Albaniju, dok nas i dalje prati stabilno vrijeme. Vrućine su dale „gasa“ pa nas u dolini povremeno dočekuje i više od 35 stupnjeva u hladu.
Pauza u Skadru
Prolazimo distrikt Elbasan, zatim rubimo Tiranu. Naravno, u Tirani vladaju vječne kolone, ali svaki put kad prolazim ovaj grad, sve je više ulaganja u cestovnu infrastrukturu. Već sada to izgleda neusporedivo drugačije u odnosu na stanje prije pet ili, pogotovo, deset godina.
Nakon što smo se uspjeli izvući iz Tirane, konačno smo ubrzali i u popodnevnim satima stigli do Skadra. Ovaj povijesni grad ne može se pohvaliti visokim stupnjem čistoće na ulicama, ali može ljubaznim ljudima i ukusnom hranom. Na svom putu do Ulcinja veću pauzu napravili smo u restoranu Taverna e Muqve, gdje smo zamezili.
Cijene su ovdje izuzetno povoljne u usporedbi s onima u Dalmaciji. Kebab se nudi već za 2,5 €, dok je veća porcija 5 €. Pileći filet ili tradicionalna albanska tava stoje 4,5 €, a pljeskavica punjena sirom 6 €. Najskuplje jelo na meniju je miješano meso od 600 grama, koje košta 18 €, dok goveđi odrezak ili ražnjići stoje 9,5 €. Predjela poput bijelog sira ili prženog sira stoje samo 2 €, dok se salate i prilozi kreću od 2 do 3,5 €. Kruh je besplatan, što dodatno naglašava pristupačnost ovog restorana.
Ugostiteljski objekt očito nije naviknut odjednom primiti 50-ak ljudi, što je normalno s obzirom na njegovu veličinu, no osoblje se sasvim dobro snašlo. Doduše, kada im je nestalo stranih piva, shvatili su s kim imaju posla, a kao nagrada i iznenađenje, uslijedile su mesne porcije. Osvježeni i siti konačno smo se uputili prema Crnoj Gori. U nama susjednu zemlju ušli smo iznad Ulcinja, ovoga puta bez imalo čekanja.
Predivna stara jezgra Ulcinja
Ulcinj je jedan od najstarijih gradova na Jadranu – osnovali su ga Iliri prije više od 2000 godina. Kasnije su njime vladali Rimljani, Bizantinci, Mlečani i Osmanlije. Zbog toga Stari grad na stijeni iznad mora izgleda kao mali „muzej na otvorenom“, s uskim kalama, kamenim kućama i tvrđavom. Zanimljivo je da je Ulcinj bio i poznato utočište gusara, a u povijesti se spominje i kao jedno od najvećih središta trgovine robljem na Jadranu.
Danas u Ulcinju većinu stanovništva čine Albanci, pa grad ima jedinstvenu kombinaciju crnogorske i albanske kulture, jezika i običaja. To se vidi u arhitekturi, gastronomiji i svakodnevnom životu.
U Ulcinju nas je dočekao Jozo Brisković, motociklist, ljubitelj motora i instruktor vožnje. Pobrinuo se da se ovdje osjećamo kao kod kuće, a za početak nam je osigurao ono što me posebno oduševilo – vođenu turu starom gradskom jezgrom. Naš vodič bio je sjajni profesor Ismet Karamanaga, koji je s ljubavlju govorio o svakom kamenu i svakom povijesnom događaju u ovom lijepom gradu, koji je po meni nedovoljno promoviran na Zapadu.
Tako smo obišli ulice Starog grada, impozantni Trg robova, muzejski kompleks i druge trgove i znamenitosti.
Posebno su bile zanimljive priče o gusarima i gusarenju, koje je trajalo više od 200 godina, o crnačkom stanovništvu i njihovim korijenima te slavnim precima. Na kraju je profesionalno osoblje hotela Palata Venezia, uz kulinarske specijalitete – japrak, bamije i birana vina – uz glazbu maestra Kastriota Džona Markua, doprinijelo da iz Ulcinja odnesemo najbolje uspomene.
Lijepa je bila rana ulcinjska večer. Na zapadnom horizontu vidjela se oblačna granica nadolazeće promjene vremena, na sjeveroistoku udaljene albanske planine, a pred nama predivna jadranska pučina. Naš domaćin Jozo priredio je večeru za sve sudionike rallyja, svi su mogli birati riblji ili mesni meni, a večera je bila začinjena glazbom uživo. Da je naše gostovanje u Ulcinju podiglo velik interes, svjedoči i dolazak dogradonačelnika Petra Delića, a s nama je bio i Pavle Pepđonović, jedan od organizatora već poznatog sportskog događaja u ovom gradu – Mundijala prijateljstva. Ova tradicionalna manifestacija održat će se 27. rujna.
Tako je sredinom noći okončan predzadnji dan avanture. Glavno pitanje i briga tih trenutaka bila je vremenska prognoza. Naime, svi smo znali da nas u subotu, na povratku u Hrvatsku, očekuje loše vrijeme. Zbog toga je dio motorista krenuo ranije, pokušavajući tako izbjeći barem dio kišnih sati.
Naše se vozilo uputilo među posljednjima i u samom početku nije bilo kiše. Nekoliko sudionika rallyja moralo je odgoditi svoj put prema Splitu zbog crijevne viroze. Možda bi bilo bolje da je viroza „pokosila“ i nas da smo tada znali da ćemo se od Ulcinja do hrvatske granice, obalom, voziti punih šest sati. Istina, negdje na sredini ovog puta uhvatilo nas je nevrijeme, povremeno je bilo i pola metra vode na kolniku, ali to nije bio problem nego beskonačne gužve i kolone uzrokovane praktički „prepranom“ obalnom cestom. Nevjerojatno je da se u zemlji tako bogate turističke tradicije ovakvo što dopušta i to u sezoni. O nekulturi pojedinih vozača za vrijeme čekanja „škatule“, brodića koji prevozi vozila preko Bokokotorskog zaljeva, bolje da ne govorim. Dodao bih da ni slučajno ne pokušavate u ovakvim situacijama odabrati „kraće vrijeme putovanja“ na Google navigaciji. Svako preusmjeravanje sa zatrpanih glavnih prometnica na crnogorskoj obali samo će vas dovesti do još većih problema, a vrlo često i slijepih ulica koje na Googleu nisu ucrtane.
U ovim retcima vjerujem da iščitavate nervozu i nezadovoljstvo koje je vladalo u autu na povratku kroz Crnu Goru. Kad se sjetim tako lijepog dojma sa sjevera ove zemlje, u Pljevljima, i najgoreg mogućeg Balkana s juga...
Ulazak u Hrvatsku izgledao je kao melem na ranu. Bez puno čekanja, a i stanje u prometu nakon granice, kao i cestovna infrastruktura, popravili su se kao da je netko kliknuo kakav gumb. Čovjek ne povjeruje kako i kratko izbivanje iz zemlje može donijeti takvu radost prilikom povratka.
Nakon dugog i krajnje napornog puta kroz Crnu Goru, čekao nas je ručak u konobi Vinica Monković u Ljutoj. Ovaj predivni objekt na rijeci Ljutoj nakon svega doimao se, bez imalo pretjerivanja, poput raja. Dok se većina smjestila u objekt, mi smo sjeli u izdvojeni dio, malu baštu na samoj rijeci. Već se po predjelu vidjelo o kakvom objektu se radi. Vrhunski sir, najbolji mogući pršut, vrhunska domaća vina.
Glavno jelo bila je pašticada. Ako se sjećate janjetine u Gevgeliji, za koju smo mislili da je nemoguće svrgnuti s trona gastro-dojmova ovog putovanja, dogodilo se „nemoguće“. Konavoska pašticada od govedine oduševila nas je do te mjere da su redom uslijedile ocjene da se radi o najboljem jelu cijelog putovanja. Pečena koljenica za kraj samo je učvrstila najviše moguće ocjene konobe.
Siti i sretni sada smo već morali požuriti prema Splitu. U 20 sati bio je dogovoren dolazak na benzinsku pumpu na Smokoviku, a u 21 sat doček u pubu Plan B. No već pri ulasku na autocestu dogodio se nevjerojatan problem. Munja je udarila u naplatnu kućicu Karamatići, kada je pao cijeli naplatni sustav. Zbog toga vozači nisu mogli ni na autocestu ni s nje. Čekanje je potrajalo više od pola sata, a nervoza je ponovno počela rasti. No, nakon što se sustav konačno podigao, pojurili smo prema Splitu.
Na kraju nije bilo velikog kašnjenja, a sve što se kasnije događalo u Splitu dugo ću pamtiti.
Nakon prijeđenih 3.000 kilometara i viđenih sedam država, stekao sam iskustvo koje me učinilo bogatijim.
Obići 3.000 kilometara kroz sedam država u devet dana nije bilo lako, čak ni kada te netko drugi vozi. No, krajevi koje sam vidio i ljudi koje sam upoznao neprocjenjivo su iskustvo. Od domaćina u Pljevljima i njihove znamenite antičke diatrete, preko nedodirljive makedonske kuhinje, čudesnih grčkih Meteora, albanske iskrene gostoljubivosti do rajskih Konavala – sve s divnom ekipom motorista s kojom bih i na kraj svijeta. Posebno se divim volji i živcima organizatora Željana Rakele da na put povede ovako veliku grupu. Ne manje bitno, jedno od najvećih dobitaka ovog putovanja bilo mi je upoznavanje i intenzivno druženje s mojim suputnicima – Leom, Šefom i Mirom. Bila mi je čast provoditi vrijeme s vama.
VIDEO Šime Elez na Balkan rallyju: Doživio nenadan problem s motorom, ali avantura se nastavlja
INTERVJU Šime Elez nije mogao skriti emocije nakon povratka u Split: "To je moja nova familija"
