Kolumne

ČudNoReĐe se ove godine vraća u autorsku formu pjesmom "Djeca korova". Ovoga puta se žanrovski ne radi ni o šansoni, ni o folku, ni rocku, ni nekakvom pop/rap/reggae hibridu već o melodičnoj punk rock pjesmi koja tematizira određeni segment današnjeg načina života omladinske supkulture, ali i ljudskog stanja svijesti općenito…
Što je bilo presudno za moju popularnost kod gledatelja? Možda bi se u traženju odgovora na to pitanje trebao vratiti malo unatrag. Mene su svi ljudi zapamtili onoga trenutka kada je započeo rat. Ja radim na HTV-u već šest godina, i prije sam radio kao crv, ali se to nije vidjelo jer je bilo drugo vrijeme…
Plovio sam prije nego sam se uhvatio mikrofona. O novinarstvu nisam razmišljao. Dobro poznajem taj svijet, te ljude, njihove probleme i život. U početku su se ljudi javljali s pismima. Stiglo bi ih na stotine. Pisale su najvećim dijelom majke, babe, dide, cure...
Razgovor s jednim od najpoznatijih djelatnika HTV-a o djetinjstvu, panorami s prozora dvorišne zgrade, o emisijama i ljudima poznatim pod zajedničkim naslovom „srdačno vaši, putovanjima i knjigama, o poticajima s obiteljskim predznakom, o tome tko je John George Jullian i još puno toga što nije moglo stati na bjelini novinskog papira ograničenom ciceražama…