[N]e ljutite se na sebe ako ste u životu imali pogrešne ljude. Ne ljutite se na greške, ne ljutite se zbog svoje naivnosti. Ne može čovjek čistog srca prepoznati ono što ne nosi u sebi. To je jedina istina. Zar stari ljudi nisu rekli da lopov misli da su svi lopovi, da pošten misli da su svi pošteni? Ljudi u ljudima gledaju sebe, ono što oni jesu.
Kako prepoznati pokvarenost koja je zamaskirana iza lijepih riječi, lijepih gesti? Za to treba iskustvo, a ono se stječe na greškama. Možda nećete prepoznati odmah, ali, kad prepoznate, ne ostajte uz tu osobu tražeći dobrotu koju ona ne posjeduje. Danas je svijet prepun glume. Ljudi liječe svoje frustracije na najdomišljatije načine. Ljudi su u stanju odglumiti Majku Terezu, samo da postignu uspjeh, i da zadovolje svoj ego. Kao što svaka uloga ima kraj, ima i njihova. Maske spadnu, i pred sobom vidiš samo stvarnost, sotonu koja se samo privremeno zaogrnula plaštem svetosti. Ne krivite sebe šta ste nasjeli. Niste ni prva, a ni zadnja osoba. Kad se nađete u takvoj situaciji, umjesto ljutnje, budite ponosni na ono što jeste, na spoznaju da ste „čovjek“ što se za osobu nasuprot vas ne bi moglo reći.
Da svijetom vlada ljubav...
Bezbroj puta su mi rekli da ću umrijeti kao naivna seljančica. A netko i sa tom spoznajom mora umrijeti. Ako dam ljudima priliku, ne znači da sam glupa. Ljudi ti točno objasne kakva ne trebaš biti. Ne ljutite se na sebe, a ni na njih. Svatko daje ono što ima. Netko čistu dušu i srce, a netko pokvarenost kojom je protkano cijelo njihovo biće. Ne mogu svi ljudi biti isti, i nisu. Da je tako, život bi bio mnogo manje zanimljiv. Da svijetom vlada ljubav, samo čista ljubav, zakoni ne bi ni trebali postojati. Na žalost, ne vlada. Ljudi umisle da je svijet stvoren zbog njih. Umisle da su bogovi koji mogu šta hoće. E, pa neka. Doći će i vrag po svoje. Mogu šta hoće, ali ne i dok hoće. Sudbina ima za svakog račun. Uvijek se ispostavi na ovaj, ili onaj način.
Moj je moto da treba živjeti tako da iza sebe ne zatvaraš nijedna vrata, jer ako to učiniš, doći će vrijeme da novih vrata neće biti, a ni na jedna stara nećeš moći pokucati. Baš mi je drago da sam ovo što jesam. Zbog mene nitko suze nije lio. Pomognem gdje mogu i koliko mogu. Živim na način da ni ispred koga ne moram sagnuti glavu zbog srama. Svakome mogu pogledati u oči, nasmijati se, jer živim po svojoj savjesti, a ona je kod mene i te kako izražena. Moj miran san nema cijenu. A da nekog prevarim? Ne bih, hvala. Takvi ljudi varaju najviše sebe, a ne druge. Puno puta sam bila ljuta na sebe. Ljutnja me prođe, sve prođe, ali ne prolazi ako si đubre od čovjeka. To ostaje zauvijek, trajno je. S tim se živi i umire.
Ravnodušnost je najgora
Roditelji su mi dali dobar primjer, a nadam se da sam i ja svojoj djeci. Ako pogriješim, prihvatim tu grešku. Okrenem leđa, i nastavim sa svojim životom. Kao što sam puno puta rekla, savršena nisam, ali se trudim biti najbolja verzija sebe. Ne znam mrziti. Znam se naljutiti, ali samo na osobe do kojih mi je stalo. Mrziti ne znam, ne želim te emocije u sebi. Mržnja je otrov koja uništava nas, a ne osobe koje mrzimo. Oprosti, ne mrzi, jer se samo na raj način stječe unutarnji mir. Ako te ne volim, mrzit te neću, nikad nikoga. Ali, ravnodušnost je najgora. Kad dođeš u tu fazu, onda je ta osoba kao kamen pored puta. Ako si se jednom spotaknuo na njega, idući put ćeš ga zaobići.
Ne ljutite se na sebe. Nemojte. Ne ljutite se ni na koga. Sudbina zna što radi. Samo nas priprema za neke gore ljude, priprema nas da izbjegnemo nešto mnogo pogubnije. Budite to što jeste. Ne treba vam gluma u životu. Onaj tko vas voli, voljeti će vas takve kakvi jeste, drugačiji, posebni, jedinstveni. A ja… radije ću umrijeti kao naivna seljančica, nego tamo neka kuja koju su za života proklinjali.
Zapamtite: svatko daje šta ima, a neki su teška sirotinja po tom pitanju.