Kolumne

Uvijek je u našem Teatru bilo velikih imena; Kukovec, sjajni Ante Marušić, Alma Peranić. Imali smo i operetnu primadonu Mirjanu Donadini Perić, nezaboravnu Perinu, a i danas kao šjoru Petronilu. Ne možemo se mi udaljiti od naših splitskih predstava i domaćih autora. To je naše blago..
Ovu sam priču namijenio jednom glazbenom jubileju, po mnogo čemu značajnom. Dalmatinska šansona šibenski je festival koji ove godine slavi 25 godina postojanja. Rođen je dakle pri kraju XX. stoljeća i izrastao u pristojnog i postojanog mladića. Ponekad i malo drskog, jer se usudio pored niza bezrazložni hvalisavaca glazbenog usmjerenja, uzdignuti i pokazati svoje mišiće i sve ostale atribute…
S glazbom se treba igrati, glazba nema nikakvih granica i treba spojiti nespojivo, spojiti ono nemoguće... Odvažila sam se, otpjevala sam pjesmu Žena zna Maje Marije koja je Splićanka, i koja je mislila da to nije pjesma za mene. Mislila sam i za pjesmu Godinama da nije moj stil pa sam se eto odvažila, poslušala svoj unutarnji glas da je to tô i svi znamo što sam postigla s tom skladbom. Uvijek slušam svoj unutarnji glas i mislim da je nepogrešiv…
[FOTO+VIDEO] Prisjetit ćemo se samog početka našeg "Sube" - kako je bilo pod poznatim "Stanovima" pa sve do odlaska u Kneževinu Monako. Osim toga, možete sudjelovati i u humanitarnoj akciji "Za malog Roka". O čemu je riječ, pročitajte u nastavku, a mi vam donosimo vam priču o legendarnom Subi