"Pitajte ih jesu li čuli da nekog nazivaju pogrdnim imenom, glupim kretenom, debelom kravom, jesu li nekom bacili knjige u kontejner, skidali gaće, nekom Ukrajincu vikali u lice „Rusija, Rusija“, bockali olovkom, tukli jer je ušao u krivi wc, uzimali marendu, nagovarali da „skače kao majmun“ za 5 kn, zavezali kao psa i vukli po dvorištu, snimali kako plače i dijelili snimak po školi?"

Zna život glumački ponekad biti surov i nepravedan. Ma ne samo glumački! Cijeli jedan životni vijek dobar glumac može provesti u jednom kazalištu a da, osim posjetitelja tog kazališta, nitko za njega ne zna: ni ime mu, ni uloge, velike i male kreacije pa i promašaje. A samo jedan obični televizijski zoom može biti dostatan da se izađe iz te »provincijske« anonimnosti, da se Zagrebom, Osijekom, Rijekom, Dubrovnikom ili Splitom okreću za tobom i da svi znaju što taj glumac jede, gdje se odijeva, što voli ili ne voli… Evo, da se jednom običnom splitskom mladiću koji nikada u životu nije glumio, ponudi neka ulogica u Hollywoodu i on je već velika zvijezda o kojoj se pišu veliki tekstovi. I naslovi: »Pokazat ću pred kamerama svoju stražnjicu!«

Donosimo vam prvi dio priče o Robertu Jarniju

"Da sam znala da će se avion srušiti, napisala bih oporuku i ostavila dicu bratu i sestri. Materi ne bih jer svaka baba razmazi dicu..."

"Ona je paunica okićena muževim perjem. Ima novac, položaj, i bolja je od ostalih. Eto, valjda sam se zaboravila nakloniti pred tom veličinom. Kako sam to propustila? Baš sam nepristojna. Mene su moji učili da na nikoga ne gledam sa visoka, osim na onog kome pružam ruku da ustane"

Uvijek je problem, i najiskusnijem novinarskom peru, predstaviti osobu o kojoj mislimo da znamo sve. Ali, neke slatke tajne i sličice iz života poznatih često ostaju nezabilježene u novinskim tekstovima. A i sporedne stvari su dio života. Mozaik sporednosti daje jasniju i kompletniju sliku, po kojoj pamtimo draga lica s velikog i malog ekrana, s kazališnih dasaka...

"Ovo je vrijeme kad je materijalno postalo važnije od čovjeka, ljubavi, prijateljstva. I zato, te rijetke i posebne ljude, ljubavi i izbore treba čuvati više od ičega na svijetu"

"Gospođo, okrenite se i bez brzih pokreta – uputi mi zapovijed, koju nisam shvaćala, ali poslušala sam jer mi je policajac to naredio. Odjednom sam osjetila ruke na svojim gležnjevima, zaškakljalo me je pa sam skočila"

Ne može se bavljenje umjetnošću nekome preporučiti. To ili je ili nije unutarnji imperativ. Ako Je unutarnji imperativ onda se teškoće mogu podnijeti i prebroditi, a ako je to koketarija s tim poslom, već na prvoj poteškoći će doći do loma. A tih teškoća ima jako mnogo, i bez tog silnog unutarnjeg Imperativa nemoguće je izdržati u tom poslu četrdeset godina. Ne možete taj stres izdržati kao što se dobrim dijelom ni novinarski ukoliko ne postoji nešto drugo što čovjeka drži, a ne samo eto – meni bi se svidjelo biti novinar. Ako netko tu potrebu sam ne izrazi na vrlo silovit način, ja ga Ne bih poticala

Pogledajte posljednju epizodu serijala "Drevna Numibija"

Nema smisla žaliti, prošlost se ne može promijeniti. Živjela sam onako kako sam znala. Nešto je bilo plod mojeg lošeg izbora, a nešto mi je nametnuto

[HRVOJE ZNAOR PIŠE ZA DALMACIJU DANAS] "Lutanja, politička previranja, izborne laži, manjak novca, pandemije, epidemije…"

Grad bogate povijesti u neposrednoj blizini hrvatske granice

Ne bavim se tuđim životima, ne stignem ni sa svojim izići na kraj. Radim i uživam koliko mogu. Meni ne treba puno, mene male stvari čine sretnom

[DETALJNA ANALIZA SPLITSKOG EPIDEMIOLOGA] Evo što o Omikron soju kaže dr. Smoljanović

Pogledajte video posljednje epizode iz Sudana

Nikoga ne možemo zadržati na silu uz sebe

Zanimljivo je da su Jukina putovanja velikim djelom financirana od vlastite zarade, odnosno kako on voli kazati, kreativnog pogona

Pogledajte novi video Jurice Galića Juke

"Opljačkali državu, pljačkaju narod, a mogli smo biti druga Švicarska, samo da su dugoprstići držali ruke u džepu. Ne može država imati toliko novca koliko oni mogu opljačkati. Djeca nam se liječe van države, i to donacijama malih ljudi, za njih se novca nema"