Svoj je studijski put počela na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, a nastavila na Fakultetu zdravstvenih znanosti Sveučilišta u Splitu, na diplomskom studiju Radiološke tehnologije koji je ujedno jedini takav u cijeloj Hrvatskoj. Trenutno je na samom završetku studija, preostaje joj još obrana diplomskog rada, nakon čega će steći zvanje magistre radiološke tehnologije.
Istraživanje novih tehnologija u liječenju raka
- Diplomski rad sam usmjerila na istraživanje primjene suvremenih tehnologija 3D printanja u izradi personaliziranih bolusa za liječenje karcinoma dojke, osobito u slučajevima nakon mastektomije s rekonstrukcijom dojke, što predstavlja zahtjevniji oblik planiranja i provedbe radioterapije, a sve s ciljem poboljšanja kvalitete liječenja onkoloških pacijenata.
Studirati joj je bilo zanimljivo, ali istovremeno izazovno i zahtjevno, jer je uz sve studentske obveze i učenje uključivalo česta putovanja na relaciji Split - Osijek. Posljednje tri godine je uz studij radila što je značilo dodatna odricanja, ali i dobru organizaciju vremena i stalnu prilagodbu.
Unatoč svemu studiranje će pamtiti kao jedno lijepo i važno životno razdoblje obilježeno zajedništvom i suradnjom s kolegama s godine, što je uvelike olakšalo cijeli taj proces koji doista ne traje kratko.
Nagrade za izvrsnost i rad s onkološkim pacijentima
Na svakom je kolegiju mogla naučiti nešto novo što će joj koristiti u budućem radu, ali uz predmete koji razvijaju stručne vještine, posebno je izdvojila Statistiku, Ekonomiku u zdravstvu te Temeljna etička pitanja u biomedicini i kliničkim istraživanjima.
- Smatram da su upravo takve teme često zapostavljene u obrazovanju zdravstvenih radnika, a iznimno su važne za razumijevanje šire slike, od odgovornog postupanja u svim aspektima rada do etičkog promišljanja o skrbi za bolesnika, kako iz perspektive profesionalca, tako i iz perspektive osobe koja jednoga dana može biti u ulozi pacijenta.
Tijekom studiranja uručeno joj je nekoliko nagrada, od Dekanove nagrade za izvrsnost u kategoriji posebno nadarenih studenata na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu do Pročelnikove i Rektorove nagrade za izvrsnost na Sveučilištu u Splitu, za vrijeme čega je stalno imala prosjek ocjena 5.0, što doživljava kao veliku čast, ali i odgovornost za daljnji profesionalni razvoj.
Svoje prve profesionalne korake napravila je na Klinici za onkologiju KBC-a Osijek gdje je kroz godine rada stekla dragocjeno stručno iskustvo. Kaže da rad s onkološkim pacijentima zna biti zahtjevan na mnogo razina, ali voli reći da je upravo to najviše oblikovalo i oplemenilo kao osobu i učinilo je svjesnijom koliko su zdravlje, vrijeme i podrška važni. Od nedavno radi kao radiološki tehnolog u jednoj privatnoj poliklinici u Osijeku. Aktivna je i u brojnim stručnim organizacijama od kojih izdvaja Hrvatsku udrugu za radioterapiju kojoj je cilj promicati važnost dostupne i suvremene radioterapije u onkološkom liječenju za sve pacijente.
Ostati u Hrvatskoj ili otići? Mladi i budućnost zdravstvenog sustava
Vjeruje da mladi čovjek može uspjeti i u Hrvatskoj, ali isto tako misli da to često traži puno strpljenja, upornosti i spremnosti na kompromise koji možda nisu nužni u nekim drugim državama. Svjesna je da mnogi odlaze zbog boljih uvjeta, većih plaća i uređenog sustava, ali isto tako vidi da se i ovdje, korak po korak, polako otvaraju dobre prilike za one koji žele ulagati u sebe, učiti i preuzeti odgovornost.
- Za sebe mogu reći da sam zasad odlučila graditi karijeru ovdje i u zdravstvu i u akademskom okruženju. Trenutno mogu reći da sam zadovoljna svojim životom u Hrvatskoj i ne razmišljam o odlasku, ali istovremeno smatram da je potpuno legitimno i u potpunosti razumijem mlade koje traže svoje mjesto pod suncem i izvan granica Hrvatske. Također bih voljela da jednog dana uvjeti ovdje budu takvi da odlazak bude sve više izbor, a sve manje nužnost.
Za zadržavanje mladih u Hrvatskoj smatra da je važno da sustav bude funkcionalan, fer i perspektivan, posebno u zdravstvu. Kaže da ne očekujemo savršene uvjete nego okruženje u kojem se znanje, odgovornost i rad prepoznaju i kroz uvjete rada i kroz plaću, uz mogućnost da se profesionalno razvijamo i napredujemo bez osjećaja da moramo otići vani da bismo napravili sljedeći korak ili da je važnije kome pripadamo nego što znamo i kako radimo. Dodaje da je ono što nam treba adekvatna prilika da svojim radom i znanjem doprinosimo boljitku u svojoj zemlji.
