Deseta latica ovogodišnjeg Splitskog cvita je Livija Plančić. Predsjednica je Udruge Bijeli krug, a ovo joj je druga nominacija za ovu prestižnu nagradu.
Podsjetimo, Splitski cvit je manifestacija koja se održava desetu godinu za redom, a koju je pokrenula Udruga Naš kvart s Milenom Mratinić na čelu. Kroz manifestaciju se odaje priznanje mnogim vrijednim ženama ovoga grada koje su svojim djelovanjem učinile mnogo za svoju zajednicu. Kao što smo rekli, Livija Plančić jedna je od njih, a koja je prva među jednakima doznat ćemo, kao i svih godina prije, na Dan žena.
Livija Plančić na čelu je udruge koja pomaže pojedincima i grupama sa društvenih margina te time čini
grad Split boljim mjestom.
Ovo vam je druga nominacija. Je li vas iznenadila?
"Neću biti preskromna, ali čak i nije s obzirom da sU stvari u posljednje vrijeme dodatno išle naprijed. Proširili smo se, i sve aktivnosti i sve ovo što je pokrenuto prije dvije godine i više, sada je to dobilo jednu novu dimenziju i težinu."
Najpoznatiji ste po svom humanitarnom radu i Udruzi Bijeli krug. Što se sve promijenilo u ove dvije godine?
"Ja sam se ove zadnje dvije godine maksimalno posvetila upravo tom humanitarnom radu, odnosno radu kroz djelovanje Udruge BiJeli krug. Moj stopostotni poslovni fokus je bio unutar Udruge. Kroz svoj osobni rad i kroz jačanje kapaciteta Udruge i kroz jačanje spektra usluga koje Udruga pruža zapravo u ove dvije godine postigla nekakav napredak. Ne samo to da se Udruga učvrstila kao jedan od važnih sudionika sustava podrške žrtvama i svjedocima, ne samo na području našeg grada i županije, nego i šire.
Udruga radi i ono što nitko drugi ne radi, što je jako važno, a to je rad sa nasilnicima. Ne samo da smo pojačali suradnju sa prekršajnim sudovima u smislu provođenja zaštitne mjere psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji, mi smo ti koji radimo sa nasilnicima, sa ljudima koji su dobili prekršajnu prijavu i koji su dobili tu zaštitnu mjeru i koji na taj način prolaze kroz jedan tretman kojim se žele mijenjati ti njihovi obrasci ponašanja koji su ih i doveli do situacije da su iskazali to nasilje.
Znači, ne samo da smo se povećali u smislu broja ljudi koji dolaze tu nego dodatne dvije osobe prolaze kroz edukaciju za rad pri društvu za psihološku pomoć. Taj broj će biti kudikamo veći u narednom periodu. Mislim da je to jako važno, nema niti jedne organizacije koja to radi na ovom našem području, taj zahtjevan i izazovan posao. Ne samo na razini Hrvatske, nego i na međunarodnoj razini.
Ja sam osobno kroz članstvo u krovnoj europskoj asocijaciji Victims support Europe, koja okuplja najvažnije službe za podršku svih 27 članica EU, kao član upravnog odbora te organizacije bila u prilici sudjelovati u mnogim aktivnostima za poboljšanje položaja žrtve i u kaznenom postupku i prije negoli dođe do postupka, kad govorimo o onom dijelu prije same prijave, ali i poslije kada ih se treba osnažiti, kada im se treba omogućiti situaciju da se konačno oslobode tog okvira nasilja, da pronađu svoju samostalnost i na tržištu rada, i na tom dijelu kroz socijalno mentorstvo kao opet jednu novu uslugu.
Zapravo pokušavamo ljudima pomoći da što prije dođu do nekakvog zaposlenja, kroz edukacije koje su za njih besplatne, a ipak im pružaju mogućnost da kroz nekakva deficitarna zanimanja što brže, što lakše pronađu svoje mjesto na tržištu rada. Na taj način osiguravaju i financijsku stabilnost za svoju djecu. To je ono što se lociralo kao ključni problem kod situacije kad izostaje ta prijava kao početak rješavanja problema. Ta financijska ovisnost je zaista otežavajuća okolnost koja ljude sprječava da uopće krenu u proceduru koja je i teška i dugotrajna i sa upitnim ishodima kada dođe do suda."
Koliko je više nasilja u obitelji sada nego prije, s obzirom na pandemiju koronavirusa?
"Što se tiče službenih statistika, pratimo to na razini policijskih statistika, ono što MUP pruža. Tu imamo 40-ak posto povećanja broja nasilja u obitelji kroz pandemijske godine u odnosu na prethodno stanje, što je značajno povećanje. Mi isto kroz naš rad i savjetovališta primjećujemo i kroz 2020. i 2021., te 2022. godinu također, pa i 60 posto više osoba koje su se prijavile i zatražile bilo koji oblik pomoći, bez obzira radi li se o pravnom savjetu, informaciji, radi li se o sekundarnoj pravnoj pomoći, jer omogućujemo u nekim slučajevima, kad procijenimo da je osoba u težem financijskom odnosno socijalnom statusu da se osigura dostupnost besplatnog odvjetnika.
Tu je i usluga mobilnog tima za osobe koje zbog zdravlja ili invalidnosti ili starosti ili drugih okolnosti nisu u mogućnosti doći u naš prostor i direktno nam se obratiti. Psihosocijalna podrška je porasla abnormalno. Sama ova situacija, i gospodarski i financijski problemi koji se često vežu dodatno su bili faktor koji su uzrokovali najprije teško snošljive odnose u obitelji koje bi vrlo često rezultirale nekim od oblika nasilja, bilo da je verbalno nasilje ili teži oblici, ali u svakom slučaju sama pandemija i sve ove okolnosti, restrikcije koje su se događale su zapravo uvjetovale teže situacije.
U obiteljima u kojima postoje problemi među partnerima, ti su se problemi dodatno komplicirali, tako da je ovaj skok i statistički, brojčani, i u stvarnosti vidljiv. Jer dosta njih zapravo i ne prijavljuje, tako da brojka koja je u javnosti prisutna i ne odgovara pravom stanju, ali u svakom slučaju trend je taj da te brojke rastu, i potreba za ovakvim uslugama, pogotovo u smislu psihosocijalnog tretmana, psihološke podrške, pa i psihoterapijskog pristupa - očekujemo da će i dalje biti tražena."
Niste više u MUP-u zaposleni?
"Ja sam kroz ove dvije godine napravila i životni preokret, u smislu da sam se apsolutno posvetila radu u Udruzi. Taj dio života je iza mene, bila sam na različitim pozicijama unutar MUP-a,m ali život me odnio u drugom smjeru."
Jeste li zadovoljni tom odlukom i koliko vas rad u udruzi ispunjava?
"Nitko mene nije tjerao da tu dođem, niti da osnujem Udrugu. Ja sam ta koja je prije 10 godina išla u tu priču, ušla u tu priču. Znala sam da to nije lagan posao i znala sam da to rijetko tko radi. Znala sam da ću imati izazove na svakom koraku, ali to je bio moj izbor.
Kad to krene, to se povećava i širi i u jednom trenutku nisam mogla biti na dvije strane. Paralelno smo radili dosta projekata, to su bili europski projekti i dan danas ih odrađujemo, tako da je bila potreba za tim da budem tu prisutna maksimalno, moj dan nije samo 8 sati, ja sam tu praktički po cijeli dan. Jednostavno se nametnulo kao logični slijed stvari da se u potpunosti prebacim u udrugu."
Kakav je osjećaj kad nekome pomognete?
"To je zaista neopisivo."
