Adela Levanić Roudi druga je latica Splitskog cvita. Riječ je o manifestaciji koja se održava desetu godinu zaredom, a u fokusu su joj žene grada pod Marjanom koje su svojim trudom i zalaganjem učinile mnogo za svoju okolinu.
Manifestacija je postala tradicija, a kako su joj u prvom planu žene, vrhunac se održava upravo na njihov dan - na Dan žena. Tako bi se i ove godine dodjela priznanja prvoj među jednakima trebala održati u Muzeju grada Splita, pod budnim okom udruge "Naš kvart" i Milene Mratinić koja je i pokrenula ovu lijepu priču.
Naša sugovornica rođena je 1958. godine u Splitu, a o njoj ćemo ukratko reći da je inicijatorica akcije "Šetnjom za knjižaru", sudionica je humanitarnih akcija, ali i administratorica popularnih Facebook grupa - Split kroz povijest, Dalmacija za sva vremena, Klub sretnih žena. Također vodi stranice Collegium SKP i Društvo prijatelja kulturne baštine. Članica je predsjedništva Društva prijatelja kulturne baštine, osnivačica i dopredsjednica udruge Collegium Split kroz povijest. Riječ je o udruzi koja se bavi poviješću grada Splita i svega što se događalo u njemu, kao i povijesnim ličnostima koje su dale obol ovom gradu.
Još kao dijete zaljubila se u grad Split i njegovu povijest, a s dolaskom modernog vremena, interneta i Facebooka, uključila se u nekoliko grupa gdje svoje mlađe sugrađane želi upoznati s poviješću grada. Tako redovito objavljuje stare fotografije, ali i podatke koji možda nisu svima poznati.
"Splitski cvit pratim od početka. Čak je bilo pokušaja mojih prijatelja da me i ranije nominiraju, ali se nisam dala. Onda je Goran Pelaić inzistirao i s obzirom na dugogodišnju suradnju, ovaj sam put pristala. Velika mi je čast biti dio ovakve manifestacije", kazala nam je na početku razgovora.
Zamolili smo je i da se u kratkim crtama predstavi sugrađanima koji nisu upoznati s njenim likom i djelom.
"Naslušali su se oni mene na radijima i nagledali na lokalnim televizijama. Umra je Kečkemet, umra je Perislav Petrić, umra je Ćićo, sad sam ostala ja. Kad dođe na red Split, splićanistika, običaji, tradicija, baština, eto svih novinara", kaže nam.
Pokrenula je "Šetnju za knjižaru" kojom je željela spasiti knjižaru Morpurgo.
"Bila je i za kino Karaman. To su mi dvije najdraže aktivnosti iako su to isključivo Fejs aktivnosti. Onda još nije bilo ni udruge. Kino Karaman je ostalo di mu je i misto, knjižara je još uvik tamo. Mislim da je to formalno pravno pitanje. Grad je ponudio zamjenski prostor, ona će ostati gradsko vlasništvo i bit će opet samo knjižara."
Udruga Collegium nastala je prije tri godine, a "rodila" se iz grupe Split kroz povijest.
"Osnovana je 2018. godine, ali nam je zadnje dvije godine aktivnost nešto smanjena. Naša aktivnost je baš bila živa aktivnost. Imali smo puno predavanja, filmskih projekcija, svakog petka smo igrali tombolu. Tako da je udruga, dok je živila u svojim prostorima stvarno živila. Imali smo 15-ak izložbi, večeri poezije, promocije knjiga, svašta smo radili doli. Onda je stigla korona i onda smo se prebacili online, radimo sa školskom djecom, održimo nekakva povijesna predavanja manjim grupama u njihovim školama."
Koliko Udruga broji članova?
"Dok smo imali neki probni rok, upisalo se 500-tinjak ljudi, ali onda smo razmišljali o nekakvom članstvu. Odlučili smo se da će upisnina biti jednom zauvijek. 50-ak članova se stiglo upisati, što ne znači da ih ne bi bilo više da se nije dogodilo što se dogodilo. Uvijek primamo nove članove, ovo ljeto su dolazili naši Zagrepčani, izdavala sam im članske iskaznice na otvorenom jer se u udrugu nije smjelo, zatvoren je prostor."
Splićani su dosta glasni na društvenim mrežama, ali kad se trebaju uključiti u neka događanja, kao da ih nigdje nema.
"Imala sam s tim raznih iskustava. Kad sam organizirala Šetnju za knjižaru, bilo me strah da ćemo biti ja i knjiga i nas još dvoje na dnu Pjace. Ipak su se ljudi pojavili, ne u nekom velikom broju, ali su se pojavili. Ja ljude koji su glasni samo na društvenim mrežama zovem agitatori iz fotelja. Najlakše je otvorit laptop i tipkat. Ništa od tog tipkanja. Ja godinama radim u grupi Split kroz povijest i imamo 28.000 članova. U doba kad ničega nije bilo, kad bi organizirali nekakva zajednička druženja, ako bi se pojavilo 30-ak ljudi. Tako da ti šta tipkaju nisu ni za protestirat ni za slavit."
Kako se borite s komentarima?
"Ja imam otvoren profil godinama, tamo nema nikakvih problema. Imam stranicu Klub sretnih žena, tamo su same žene i nema nereda. Vodim stranicu Društva prijatelja kulturne baštine i stranicu Collegiuma. Na stranici Split kroz povijest koja broji 28.000 ljudi se vječno u komentarima javljaju oni antagonizmi, imate ustaše i partizane ili vaksere i antivaksere, ili imate neke koji prozivaju orjunaše, crveni i crni. Jako je teško tu biti administrator, kad ujutro otvorim laptop, onda prvo imam domaći rad i to je sigurno uru-dvi posla, vidit ko je šta komentira, šta je neprimjereno, izbrisat i dovest u red. Nije lako biti administrator u takvoj grupi."
Zanimalo nas je čime se bavila prije svih gore nabrojanih aktivnosti.
"Završila sam gimnaziju, upisala pravo, očistila prvu godinu, ali bilo je strašno dosadno. Imala sam strašno stroge roditelje, a htjela sam se zaposliti i živjeti svoj život. Tako sam se zaposlila i odradila 20 godina računovodstva. Imala sam sriću da sam relativno mlada otišla u penziju i onda sam se mogla baviti svime čim sam se u životu htjela baviti.
Inače pišem čakavsku lirsku ljubavnu poeziju. Uredno to pišem, ali moji prijatelji bi da izdam knjigu. Imala sam ideju aplicirati na natječaj da izdamo libar ženske čakavske poezije, gdje ne bi bile samo moje pjesme. Zašto ženski libar? Jer žene puno više pišu čakavicu nego muški."
Već niz godina Adela se bavi i humanitarnim radom.
"Već 20 godina je buvljaka A di si ti?!, a mi Klub sretnih žena smo tamo već 10 godina. Među najuspješnijim smo štandovima. Klub inače okuplja sretne žene. To je bila Facebook grupa, tu su bile Fejs prijateljice koje su se počele nalaziti na kavama. Prije se nismo poznavale, ali nekako smo se našle. Onda bi mi uvijek nešto humanitarno organizirale, interno, bez nekih velikih akcija. Svake godine uz sudjelovanje na MoSt-ovom štandu, imamo i akciju koju zovemo Crvena vrećica. Uvijek bi oko Božića prikupile sredstva, pa smo poslije požara 'posvojile' babu iz Žrnovnice. Prestara je i nema nikoga. Potriba joj je malo razgovora. Živila je bez struje, vode, sad je dobila uređen apartman. To je akcija od prije nekoliko godina. Pitala je kako smo došli do nje, mi smo rekle da smo čitale na internetu i sad svaki put kad se vidimo kaže 'hvala Bogu i internetu šta mi vas je donio'.
Čime se u slobodno vrijeme bavi, zanimalo nas je.
"Novi gradonačelnik nas je uključio u kulturnu platformu. Puno je tu ljudi, nestranačkih, iz raznih udruga i trebali bi se malo intenzivnije pozabaviti kulturnim događanjima u gradu. Imamo te sastanke, zatim su tu sastanci Baštine, onda Udruga... kad uvatim vrimena pročitam nešto, ali vrimena je sve manje."
