Dubrovnik je 28. i 29. travnja bio domaćin 32. neformalne konferencije ravnatelja nacionalnih hidrometeoroloških službi srednje Europe (ICCED 2026). Skup je bio posvećen jačanju sustava prognoziranja i ranog upozorenja, digitalnoj transformaciji hidrometeoroloških službi te primjeni umjetne inteligencije u meteorologiji.
Skup je okupio čelnike i predstavnike nacionalnih hidrometeoroloških službi iz jedanaest država: Hrvatske, Češke, Estonije, Litve, Slovačke, Njemačke, Mađarske, Slovenije, Rumunjske, Austrije i Poljske. Na konferenciji su, među ostalima, sudjelovali Mark Rieder, ravnatelj Češkog hidrometeorološkog instituta, Taimar Ala, glavni ravnatelj Estonske agencije za okoliš, Sarah Jones, predsjednica Njemačke meteorološke službe, Andreas Schaffhauser, glavni ravnatelj GeoSphere Austria, Vladimír Císar, glavni ravnatelj Slovačkog hidrometeorološkog zavoda, Ričardas Valančiauskas, ravnatelj Litavske hidrometeorološke službe, Gábor Szanka, glavni izvršni direktor HungaroMeta, te Kornélia Radics, direktorica Regionalnog ureda Svjetske meteorološke organizacije (WMO) za Europu.
Umjetna inteligencija već mijenja prognoze i energetiku
Glavni ravnatelj Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), dr. sc. Ivan Güttler, istaknuo je kako su dvije teme dominirale raspravom. „Jedna su, naravno, financijski okviri i pritisci s kojima se sve zemlje suočavaju. Želimo i moramo osigurati redovito funkcioniranje svih naših motriteljskih i prognostičkih sustava, uzimajući u obzir da zaista postoje pritisci na javne financije u svim državama. No, bilo je puno rasprava vezanih za korištenje umjetne inteligencije. Umjetna inteligencija zaista nije nekakav buzzword, riječ koja se samo načelno koristi u meteorologiji i hidrologiji. Moji kolege prikazali su dosta rezultata o tome kako novi sustavi za prognozu vremena pomažu, recimo, u prognozi rada solarnih elektrana, vjetroelektrana i hidroelektrana. Mislim da meteorologija također može pomoći u ovoj energetskoj krizi u kojoj se trenutačno nalazimo", zaključio je Güttler.
Sudionici su dali pregled trenutnog stanja nacionalnih hidrometeoroloških službi, planiranih reformi i izazova financiranja te razgovarali o načinima njihovog daljnjeg jačanja kroz ulaganja u stručnjake, opremu, podatke i sustave. Naglasak je bio na svakodnevnim operativnim izazovima te regulatornim okvirima koji određuju njihove nadležnosti i odgovornosti.
Skrivena, ali ključna uloga hidrometeoroloških službi
Posebno mjesto u raspravi zauzela je suradnja s civilnom zaštitom, osobito iskustva iz kriznih situacija, modeli koordinacije i načini kako upozorenja na opasne vremenske i hidrološke pojave brže povezati s konkretnim djelovanjem službi na terenu. Upravo ta veza između prognoze, upozorenja i operativnog odgovora ključna je za zaštitu ljudi, imovine i funkcioniranje kritične infrastrukture.
Važna rasprava vodila se o digitalnoj transformaciji i primjeni umjetne inteligencije u svakodnevnom radu hidrometeoroloških službi. Sudionici su istaknuli da se AI i strojno učenje već koriste za bržu obradu velikih količina podataka, preciznije prognoziranje opasnih pojava i učinkovitije prepoznavanje složenih vremenskih obrazaca.
Rasprave su istaknule i širu ulogu nacionalnih hidrometeoroloških službi, koja često ostaje nedovoljno vidljiva javnosti. Osim prognoza i upozorenja, te službe prate klimu, analiziraju dugoročne trendove i osiguravaju podatke važne za strateško planiranje. U uvjetima ubrzanih klimatskih promjena, takve informacije postaju temelj odgovornih i održivih odluka u prometu, energetici, upravljanju vodama i razvoju infrastrukture koja mora ostati sigurna i funkcionalna desetljećima.
Drugog dana konferencije otvorena su i pitanja strateške koordinacije unutar europske meteorološke zajednice, mreže koju čine Europska organizacija za korištenje meteoroloških satelita (EUMETSAT), Europsko udruženje nacionalnih meteoroloških i hidroloških službi (EUMETNET), Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF) i nacionalne hidrometeorološke službe. Raspravljalo se o aktualnim prioritetima i mogućnostima snažnijeg usklađivanja kako bi zajednička mjerenja, prognostički modeli i satelitska opažanja bili što učinkovitija osnova europske meteorološke infrastrukture.
ICCED 2026 pokazao je da se o otpornosti Europe ne može govoriti samo u kontekstu investicija i politika. Ona ovisi i o tome koliko su sustavi prognoziranja, upozoravanja i krizne koordinacije brzi, pouzdani i međusobno usklađeni. Upravo zato ključno je nastaviti ulagati u nacionalne hidrometeorološke službe kako bi, uz daljnji razvoj tehnologije, podataka i stručnih kapaciteta, nastavile pružati precizne prognoze, pravodobna upozorenja i pouzdanu potporu nadležnim službama u zaštiti ljudi, imovine i kritične infrastrukture. Takvi podaci i sustavi temelj su otpornijeg društva i dugoročnog planiranja u uvjetima klimatskih promjena.
