Gradonačelnica Supetra, Ivana Marković osvrnula se na javne istupe i političke poruke Željke Markić te najavu manifestacije “Hod za život”. U svom komentaru autorica kritički progovara o društvenim podjelama, simbolici događaja i širem političko-društvenom kontekstu u kojem se, kako navodi, ponovno otvaraju rasprave o pravima žena i vrijednostima u hrvatskom društvu.
- Proteklih dana jedna od najglasnijih osoba u našoj zemlji je Željka Markić. Žena najavljuje svoju manifestaciju, proziva gradonačelnika Zagreba, određuje kako će se koji će se projekti financirati, nasrnula na sve koji joj nisu po guštu. Žena se razbacala po svim temama i portalima.
Jedna od scena najave Hoda za život koja mi je ostala u pamćenju bio je baš Dan žena, dan kada se upozorava na prava žena i ugrožavanje mukotrpno stečenih prava kroz povijest. Pravo na rad. Pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu. Pravo da žena bude ravnopravna u društvu.
I dok sam se vozila automobilom i slušala radio, dok su odzvanjale priče o ravnopravnosti, nasilju nad ženama i borbi da žena u ovoj zemlji bude nešto više od unaprijed određene uloge dekoracije uz štednjak i rodilište kad eto ti Markićke sa svojom presicom. Naše Blažene Patnice ali sa jakim PR-om i jako dobrim budžetom kojim bi pozavidjeli mnogi.
'Naša Žeki, kako su je prozvali od milja svi njeni obožavatelji'
Baš na Dan žena, dok su po radijima odzvanjale priče o mukotrpnim borbama žena kroz povijest, eto nje s najavom još jednog “Hoda za život”. Naša Žeki, kako su je prozvali od milja svi njeni obožavatelji.
I čovjek stvarno više ne zna bi li se smijao ili plakao. Jer “Hod za život” je valjda jedini događaj u Hrvatskoj na kojem ljudi paradiraju za život, a ostatak godine uredno glasaju protiv svega što taj život čini podnošljivim.
Koliko toga ima za prosvjed u Republici Hrvatskoj. Ali ne. Markićka i njena svita, zajedno s pobočnicima iz javnog i političkog života, obuku bijele majice, nabace izraze lica kao da osobno nose križ na leđima, pa prošeću nekoliko kilometara kroz centar grada dijeleći moralne lekcije svima nama grešnicima. Odnosno svima koji se ne uklapaju u okvire njihove svetosti, bezgrešnosti i savršeno propisanog života.
Naravno, tu su i domoljublje, vjera, obitelj sve uredno zapakirano u bijeloj boji. Kao reklama za deterdžent. Samo što iza tog celofana uvijek ostane isti strašan i opasan sadržaj : kontrola tuđeg života.
I zato se Markićka pojavljuje svugdje gdje se neka skupina ljudi pokušava izboriti za svoja prava. Bilo koja ugrožene manjine i eto ti Željke. Naše Žeki. Da bi licemjerje bilo potpuno, ta briga za “život” za koji tako ponosno hodaju završava otprilike onog trenutka kad dijete prvi put zaplače u rodilištu.
Jer nije Markićka hodala zato što se na prvi specijalistički pregled za dijete čeka tri mjeseca, a u RH nedostaje čak 69 pedijatrijskih timova.
Nije hodala zato što je svaki peti građanin u riziku od siromaštva, a 30% građana ne može ni tjedan dana na odmor.
Nije hodala zbog inflacije od 5,8% koja je Hrvatima poharala novčanike.
Nije njena svita u bijelom hodala zbog toga što umirovljenici danas po supermarketima love akcije u nadi da će mirovine izdržati što duže.
Nije hodala ni zbog korupcije i kriminala koji su u ovoj zemlji postali normalno stanje ili uhljebljivanje svih onih posrnulih HDZ-ovaca.
Nisu hodali ni zato što mladi bježe iz Hrvatske glavom bez obzira jer si više ne mogu priuštiti ni stan nad glavom ni normalan život.
'Markićka će uvijek pronaći vremena da ženama objasni što smiju sa svojim tijelom'
Ali zato će Markićka uvijek pronaći vremena da ženama objasni što smiju sa svojim tijelom. Jer nema većeg hrvatskog patriotizma nego kad ti netko tko nikada nije platio tvoju hranu i kredit objašnjava kako trebaš živjeti.
To je taj fenomen hrvatskog konzervativizma: nerođeno dijete je svetinja dok je u majčinoj utrobi i dok Blažena Željka nad njim bdije, ali čim se rodi i čim se njegovi roditelji suoče sa stvarnošću ovog nepravednog sustava svi odjednom nestanu.
“Hod za život” u Hrvatskoj zato nije nikakav pokret za život. To je folklorna manifestacija licemjerja. Pokret koji ima jedini cilj smanjenja ljudskih prava i nametanje svoje istine.
I zato je gotovo poetski što je Markićka svoj pohod najavila baš na Dan žena. Jer ništa bolje ne opisuje stanje društva u našoj zemlji od činjenice da se na dan kada žene podsjećaju koliko su se morale boriti za osnovna prava uvijek pojavi netko tko bi ih rado vratio nekoliko stoljeća unatrag.
Samo ovaj put bez lomače. Danas se to radi kroz konferencije za medije, zabrinutost, bijele majice, “hodanje za život” i klečanje po trgovima u prostorima ograđenima samo za muškarce.
Ali samo jedna poruka je za tebe Žeki i tvoje, kao i uvijek: Čekamo vas i ne bojimo se! - napisala je Marković na Facebooku.
