Anita Marketić je deveta latica ovogodišnje manifestacije "Splitski cvit".
Naime, "Splitski cvit" je manifestacija koja se održava desetu godinu zaredom, a u fokusu su joj žene grada pod Marjanom koje su svojim trudom i zalaganjem učinile mnogo za svoju okolinu.
Manifestacija je postala tradicija, a kako su joj u prvom planu žene, vrhunac se održava upravo na njihov dan - na Dan žena. Tako bi se i ove godine dodjela priznanja prvoj među jednakima trebala održati u Muzeju grada Splita, pod budnim okom udruge "Naš kvart" i Milene Mratinić koja je i pokrenula ovu lijepu priču.
Javnosti je manje poznata, vrlo je tiha, vrijedna i skromna. Ne voli se isticati. Ona smatra da samo radi svoj posao. Ona se zove se Anita Marketić i u splitskom KBC-u zaposlena je kao spremačica i na tom radnom mjestu je više od 25 godina.
Popričali smo s Anitom, spremačicom koju generacije i generacije Splićana pamte. Evo zašto je upravo ona posebna žena u gradu podno Marjana...
Završili ste srednju školu za frizerku, no poslovni put vas je 'odveo' u splitski KBC i već više od 20 godina radite kao spremačica u na Odjelu dječje pedijatrije. Otkrijte nam, kako ste se našli u tom poslu?
- Da, točno tako. Završila sam srednju školu za frizerku, no nekako sam se pronašla u ovom, potpuno drugačijem poslu. Naime, čudno je to bilo vrijeme, ratno doba... Nije bilo lagano pronaći posao u frizerskoj struci. Neke životne okolnosti su se 'posložile' i na kraju nisam radila ovaj posao za koji sam se školovala. Neko vrijeme sam čekala, bila sam strpljiva, i na kraju mi se ukazala prilika za posao spremačice u KBC-u Split na Odjelu za pedijatriju.
Taj posao nije lagan, svakodnevno se susrećete s bolesnom djecom i njihovim uplakanim, očajnim i zabrinutim roditeljima. Kako to proživljavate?
- Moram prvo spomenuti da se 2001. godine otvorila Jedinica intenzivnog liječenja djece u splitskoj bolnici i od te godine sam tu, radim na tom Odjelu već više od 20 godina, a oko 25 godina radim na Klinici za dječje bolesti. Nije lako, teško nam je. Nažalost, već smo naviknuli gledati prizore koji nisu ugodni, niti su lijepi. Emotivni smo, ali smo i profesionalni. Svima želimo dati dio sebe, bolesnoj djeci, njihovim roditeljima, svima koji nam dođu...
Pokušavamo im biti potpora, u svakom trenutku, svakog dana i svake minute.
Rekli ste da ste profesionalni. Što to znači? Ipak, priznat ćete, vi, ali i medicinske sestre, tehničari, liječnici i svi ostali djelatnici i zaposlenici morate imati i prijateljski odnos kako biste mogli savladavati svakodnevne prepreke i stresove koje proživljavate. Jesam li u pravu ili to nije baš tako?
- Upravu ste, baš tako. Mi smo s jedne strane profesionalni u svom poslu, a s druge strane smo i prijatelji. Odnosi su nam takvi da svima možemo sve reći, ljudima se možemo povjeriti. Ne bismo mogli funkcionirati u ovom poslu ako nemamo upravo ovakve zajedničke odnose. Mi smo jedan veliki tim ljudi i mislim da izvrsno funkcioniramo.
Kako protječe jedan dan na vašem radnom mjestu? Već ste nam otkrili da je stres neminovan u vašem poslu, kako se s tim nosite?
- Proživjeli smo puno stresnih situacija. Takvi tužni trenutci se ne mogu opisati. Ali, ja vam stvari gledam pozitivno i jako dobro pamtim ove sretne trenutke koje smo doživjeli. Ne završe svi slučajevi tragično, sretne trenutke u bolnici pamtite do kraja života. To nam svima daje snagu za dalje. Kada vidim neko dijete koje je napredovalo, koje je ozdravilo, srce mi je ispunjeno ljubavlju, to je neopisiv osjećaj... Ovim putem želim pozdraviti svoje kolege, sve liječnike i sestre... Oni imaju veliko i hrabro srce, ništa im nije teško. Kada njih vidim, ostanem bez riječi, oni su naši heroji!
Razmišljate li o poslu kada ste kod kuće? Slike i scene s radnog mjesta ne mogu vas ostaviti ravnodušnima...
- Već dugo radim i, kao što sam rekla, naviknula sam se na radost i tugu. Slike i scene na poslu se ne zaboravljaju. Razmišljam o tome i to je normalno. Svi mi imamo emocije, koliko god smo profesionalni, emocije su dio nas i to ne možemo tako lako potisnuti iz sebe. U svakom slučaju, nikad nam ne fali motiva kada djeci želimo pokazati osmijeh, trudimo se da im dani u bolnici protječu što bezbolnije.
Jedna ste od latica manifestacije "Splitski cvit". Jeste li ovo očekivali, ipak, velika je čast biti u društvu žena koje su pravi primjer i ponos grada podno Marjana.
- Nisam ovo očekivala. Drago mi je zbog toga i uistinu sam počašćena. Ovo je za mene velika čast. Nikad nisam mislila da nešto posebno radim, ovo je samo moj posao i volim ga. Kada dobijete neko priznanje, onda je to poseban motiv da i dalje ostanete na pravom putu. Koračam dalje u svom poslu koji me do kraja ispunjava...
