Stanari Ličke 3 svoju su zgradu, a riječ je stambenom objektu koji "gleda" na trogirski autobusni kolodvor, počeli uređivati od podruma, da bi svoja ulaganja, barem za sada, završili na krovu. Njihova predstavnica stanara je Marija Peričić koja je, iako u poznim godinama, itekako aktivna ne samo u svakodnevnom životu već i u zajednici.
Prije nego je postala predstavnica stanara zgrada je dobivala vrlo visoke račune za dimnjačara koji od brojnih ostavljenih predmeta po hodniku nije mogao pristupiti podrumu. Marija tvrdi da je podrum bio pravo skladište, pa i gore od toga jer je jedan stanar zatrpao prostor podruma, ali i terase na vrhu zgrade, raznim uglavnom odbačenim stvarima. Čak im je prije desetak godina izbio i požar u zgradi što je bio dovoljan znak da se nešto napravi.
Čišćenje podruma i prvi veliki koraci
- Za predstavnicu stanara sam izabrana prije pet godina. Imala sam stvarno podršku dijela susjeda da se sredi podrum i terasa. Pogotovo nakon što su iz Stanouprave snimili situaciju u podrumu i dali stanarima rok do kada trebaju očistiti prostor. Nakon što smo sve očistili dogovorili smo se da više nećemo koristiti dimnjake. Neki su negodovali kada sam najavila da će se čistiti podrum, no bila sam čvrsta. Nakon isteka roka kojeg im je dao upravitelj naručili smo kamion koji se četiri puta punio dok se sve nije očistilo.
Nakon uređenja podruma sljedeća je investicija bila naručivanje i postavljanje novih zatvora. A da sve baš i nije išlo glatko i da se svi u svemu s njom nisu slagali dokaz je to što je nekoliko stanara suprostavljajući se njenim prijedlozima čak i prijavljivalo Stanoupravi da "radi na svoju ruku". No Marija je sve radila po zakonu, pa za nju nije bilo straha.
Krađe, nemar i sanacija terase
Da dio ljudi ne zaslužuje stanovati u zajednici pokazao je primjer, ne samo neodgovornih stanara koji su kompulzivno skupljali stvari s otpada i donosili ih u podrum ili na terasu, nego i kada su pokradeni vatrogasni aparati iz portuna. Tatovi su aparate nosili u svoja polja i tamo navodno zalijevali vrtove pomoću vatrogasnog šmrka.
- Terasu smo sanirali dva puta jer nam je prokišnjavala, a prošle godine u listopadu kada su padale velike kiše poplavio nam je osmi kat i jedan stan. To je stvarno bilo grozno za vidjeti jer je voda izlazila iz svih zidova. Doslovno. To je bio treći put da smo u posljednjih dvadesetak godina sanirali terasu. Ništa čudno jer je zgrada izgrađena 1972. godine.
Krediti, lift i pričuva
Uz sve su i energetski certificirali zgradu, postavili kamere, ali i promijenili postojeći lift. Trenutno imaju dva dugoročna kredita koje otplaćuju, onaj za lift i za fasadu. Zbog toga im je povećana pričuva koju sada plaćaju 55 eura po stanu. Još bi željela obojati portun, no za sada to nije moguća misija. To će ipak pričekati neko bolje vrijeme.
Iako u portunu ima 15 stanova na redovne sastanke stanara, kaže Marija, dođe tek njih par koji se mogu nabrojati na prste jedne ruke. U zgradi nema apartmana niti bi ih Marija dozvolila, poručuje.
