Stiglo je proljeće, a s njim i vrijeme predstavljanja kandidata za Splitske pupoljke – mladih ljudi koji se ističu svojim radom, volonterstvom i doprinosom gradu Splitu. U suradnji s organizatorom manifestacije, udrugom Naš kvart, svaki tjedan ćemo predstaviti po jednog od deset kandidata kojima će u lipnju biti uručeno priznanje Splitski pupoljak.

Povezani sadržaj

Naš današnji sugovornik, Bruno Kontri, je sve ono što bi jedan Pupoljak trebao predstavljati – mlad je, inteligentan, ima izrazito pozitivan pogled na život i pun je energije koju najčešće ulaže u društveno koristan rad. Ništa mu nije teško, pa osim što je uspješan učenik 4. razreda MIOC-a, često volontira u akcijama poput “72 sata bez kompromisa”, predsjednik je Učeničkog vijeća, voditelj školskog foto kluba, organizator šahovskog turnira, male škole šaha te jedan od organizatora splitskog prosvjeda za klimu “Fridays for future”.

Nije mu stran ni sport; volontirao je na brojnim događanjima poput Sveučilišnih igara, Europskom turniru u rukometu, Svjetskom prvenstvu u rukometu, a sudjeluje i u radu Odbojkaškog kluba Split.

Na svoju dugu listu stvari kojima se može ponositi, Bruno će ove godine pridodati i plaketu Splitski pupoljak.

Kako si se osjećao kad si saznao da si ovogodišnji pupoljak?

– Iznenadio sam se da su mene odabrali, ali to me potaklo da razmišljam kako još više mogu pridonijeti zajednici svojim djelima. Mislim da je gospođa Milena Mratinić s udrugom Naš kvart napravila jednu zaista pozitivnu manifestaciju koja gura mlade ljude da se što više trude.

Jedan si od organizatora prosvjeda “Fridays for future”? Kako je do toga došlo?

– S prijateljima sam komentirao kako bi se i Split trebao pridružiti i nismo dugo čekali, odmah sutra smo otišli u policiju i prijavili prosvjed. Podržali su nas brojni kolege i prijatelji i na kraju nas se okupilo tek nešto manje nego u Zagrebu koji je puno veći grad. Jako dobar osjećaj, baš sam bio ponosan na Split. To mi je dalo neku nadu u bolju sutrašnjicu, jer sam vidio da postoje mladi kojima je stalo u kakvom svijetu žive.

Smatraš li da je prosvjed bio uspješan? Kakva ste očekivanja imali?

– Mi smo osjećali društvenu odgovornost sudjelovati i mislim da smo uspjeli. Ne značajno, jer evo vidili smo da nismo imali skoro nikakvu rekaciju od strane političara, reagirao je samo ministar Zaštite okoliša koji je podržao prosvjed, ali napravili smo neke manje pomake. U mojoj školi smo uveli kante za razvrstavanje otpada i stvarno su stalno pune, tako da eto, bar u mojoj školi smo nešto postigli. Za postići nešto na većem planu bi se vjerojatno trebalo odmah u osnovnoj školi djecu učiti pozitivnom odnosu prema okolišu.

Jesi li očekivao više od političara?

– Očekivao sam da ih više reagira i pokaže zanimanje za problem koji očito muči mlade. Posebno su me razočarali naši lokalni političari, jer smo u to vrijeme u Splitu imali nekoliko aktualnih tema vezanih uz okoliš, poput Marjana, sanacije Karepovca, konstantno zamućenje vode u Jadru svaki put kad padne malo jača kiša. Mislim, što je to s tom kišom da svaki put zamuti vodu u špinama? Smatram da su nam se trebali obratiti bar vodeći ljudi u Gradu i očitovati se u vezi prosvjeda ili barem popričati s nama o temama koje nas brinu.

Misliš li da je zamućenje vode neobično? Iz Vodovoda su već komentirali da je to uobičajeno, a češća upozorenja su posljedica primjene rigoroznih standarda EU…

– Čudno mi je da je voda zagađena svaki put kad padne kiša. I znam da kažu da je tako oduvijek bilo i da je samo do novih standarda, ali da je baš bila ovako smeđa, ja se ne sjećam…

Jako puno volontiraš. Možeš li objasniti zašto imaš tu potrebu?

– Prvo bih rekao da planiram i još više volontirati, jednostavno smatram da je to naša društvena odgovornost. Mladi su nekako fokusirani na sebe, na ocjene, planove za budućnost, a dosta je zanemaren taj društveno korisni rad. Smatram da ako se svi uključimo možemo napraviti puno za zajednicu.

Dosta ljudi ima negativan stav prema volontiranju. Pitaju li te ikad prijatelji ili kolege zašto to sve radiš besplatno?

– Bilo je par puta i ruganja, posebno kad smo imali Sveučilišne igre, zezali su me da sam pet dana ljeta izgubio, a nisam ništa dobio. Ponekad me i pitaju što imam od toga. Ja kažem da mi to stvara zadovoljstvo i da se osjećam dobro, sigurno bolje nego da sjedim doma i gledam serije. I sve više prijatelja shvaća, neki su mi se i pridružili u volontiranju.

Imaš li kakvih hobija koji nemaju veze s volontiranjem?

– Redovito treniram, izađem vanka s prijateljima, prošetamo, pojedemo pizzu ili bacimo partiju pikada. Ljubitelj sam sudokua, pratim nogomet, pogledam koju seriju…

Ove godine si u školi organizirao šahovski turnir. Ima li među srednjoškolcima interesa za šah?

– Da, sasvim sam slučajno s tim počeo. Pomagao sam starijem kolegi u organizaciji od 2017. godine i kad je on otišao iz škole, ja sam preuzeo. Ove godine sam uz pomoć par prijatelja organizirao turnir na kojem je sudjelovalo oko stotinjak učenika iz četiri srednje škole u zgradi. Ove godine smo organizirali i školu šaha. Doveli smo šahovske velemajstore koji su svim zainteresiranim učenicima objasnili osnovna pravila i zaigrali s njima. Bilo je to jedno lijepo iskustvo, prilika za druženje, ali i pokazali smo da i mi, učenici, nešto možemo sami napraviti. Želio bih ovu priliku iskoristiti da se zahvalim Šahovskom klubu Skalice i Boži Miškoviću koji nam je za turnir posudio sve komplete.

Voditelj si i nekoliko eTwinning projekata. O čemu se radi?

– Radi se o Erasmus programu. Kroz eTwinning se prvo preko interneta upoznajemo sa studentima iz drugih zemalja, a zatim, ako dobijemo odobrenje iz EU, možemo ići na razmjenu. Naš projekt je bio zaštita šišmiša. Ove godine smo ugostili učenike iz Italije i Španjolske i mi smo otišli kod njih na Siciliju i u Kataloniju. Stvarno lijepo iskustvo. Ne samo da smo upoznali nove ljude, nego smo imali priliku upoznati lokalni način života. Posebno me oduševila Sicilija, tamo ljudi žive stvarno jednim opuštenim životom, na primjer svi svugdje kasne i to je sasvim ok.

Spomenuo si zaštitu šišmiša?

– Taj projekt su osmislili studenti iz Španjolske. U sklopu njega smo postavili kućice za šišmiše na nekoliko lokacija, na našoj školi, na Klisu i slično. Također ‘posvojili’ smo jednog šišmiša iz špilje Veternice u Parku prirode Medvednica, odnosno uplatili smo 1.000 kuna za projekt JUPP Medvednica.

Kakvi su ti planovi nakon srednje škole?

– Planiram upisati Medicinski fakultet. Volim matematiku i fiziku, ali ne vidim se u tome dugoročno, više sam okrenut toj prirodnoj strani. Baka mi je bila doktorica, pa možda dijelom i zbog toga, ali to mi je jako zanimljivo, a volim raditi s ljudima i pomagati im.

Imaš li kakvu poruku za kraj?

– Poručio bih mladim ljudima da se malo više aktiviraju i da počnu razmišljati o zajednici u kojoj žive, a ne da misle samo na svoje interese.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime