Stiglo je proljeće, a s njim i vrijeme predstavljanja kandidata za Splitske pupoljke – mladih ljudi koji se ističu svojim radom, volonterstvom i doprinosom gradu Splitu. U suradnji s organizatorom manifestacije, udrugom Naš kvart, svaki tjedan ćemo predstaviti po jednog od deset kandidata kojima će u lipnju biti uručeno priznanje Splitski pupoljak.
Povezani sadržaj
Drugi ovogodišnji Pupoljak je "skoro 17-godišnji" klasični gitarist Filip Mišković iz Kaštel Kambelovca.
Filip je gitaru u ruke prvi put uzeo u prvom razredu osnovne škole i od tada je nije ispustio. Prve akorde je učio u KUD Ante Zaninović u Kaštel Kambelovcu gdje su mentori odmah prepoznali njegov talent i uputili ga na daljnje glazbeno obrazovanje. Danas je odličan učenik drugog razreda Glazbene škole Josip Hatze u Splitu i gimnazije Vladimir Nazor.
Dobitnik je preko 40 prvih mjesta na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima. S posebnim ponosom ističe nastup na natjecanju XI. Concorso Europeo di Chitara Classica "Citta di Gorizia" Enrico Mercatali na kojem je osvojio prvo mjesto kao apsolutni pobjednik. Nakon natjecanja dobio je poziv da nastupi na koncertu Sei Cordo D'Autunno u Padovi s Davidom Dyakovom i Oscarom Ghigliom. Ove godine nastupio je na jednom od najuglednijih natjecanja za mlade gitariste u Europi "Anna Amalia" u Weimaru, na kojem je uz prvu nagradu osvojio i posebnu nagradu za najbolju interpretaciju zadane skladbe.
S Filipom smo porazgovarali u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću, gdje će u srpnju održati svoj samostalni koncert u sklopu Kaštelanskog kulturnog ljeta.
Kako si se osjećao kad si saznao da si ove godine jedan od deset Splitskih pupoljaka?
- Stvarno sam ponosan i zahvalan gospođi Mileni Mratinić na priznanju. Mislim da je ovo stvarno hvalevrijedna manifestacija jer govori mladim ljudima da im se trud i rad zaista isplate i da to netko prepoznaje, što je velik poticaj za dalje.
Zadnjih deset godina si posvetio usavršavanju u sviranju gitare. Može li se reći da je gitara tvoj život?
- Mislim da jest, prvenstveno se vidim kao koncertni izvođač. Imam sa strane i neke druge ljubavi, ali gitara je ipak na prvom mjestu.
Koje su to druge ljubavi?
- Jako me zanima biologija i to mi je nekakav plan b. Ako ne uspijem u glazbenom svijetu, sigurno ću upisati nešto povezano s biologijom.
Osim u školi, svoj talent stalno usavršavaš i kroz majstorske tečajeve. O kakvim se tečajevima radi?
- Pohađao sam majstorske tečajeve kod priznatih profesora gitare poput Zorana Dukića, Dejana Ivanovića, Paola Pegorara, Carla Marchionea, Briana Heada, Costasa Cotsiolisa i drugih. To je jako bitno u gitarističkom svijetu, da prikupljamo nova znanja od raznih profesora, jer svaki od njih ima svoj specifični stil, pa na taj način najbolje izgrađujemo svoj osobni.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ti je dodijelilo ukupno pet Oskara i to četiri godine za redom?
- Jako sam ponosan na to. Radi se o prestižnim natjecanjima, jako je velika konkurencija, a ocjenjuje nas jako zahtjevan žiri, pa mi je to velika potvrda napretka. Jedan Oskar sam osvojio iz komorne discipline u sastavu dvije gitare, a ostala četiri u disciplini solo gitara u četiri kategorije.
Kakvu glazbu izvodiš?
- Opredijelio sam se za klasičnu glazbu jer mi najbolje leži. Radi se o skladbama koje su nastale u 18. i 19. stoljeću. Prethodno sam se zanimao i za flamenco, narodnu španjolsku glazbu, jer je čitava tehnika koju danas imamo u klasičnoj glazbi zapravo potekla iz flamenca.
Sviraš li kada i zabavnu glazbu? Kažu li ti prijatelji kad idete vanka da poneseš gitaru?
- Da, evo sad smo imali neko putovanje u Rim i podsjetili su me da je ponesem. Kad su nečiji rođendani i slično ja sam dežurni gitarist, pa sviram i nešto zabavne gazbe.
Kako izgleda život jednog 16-godišnjaka? Što radiš kad nisi u školi, izlaziš li vanka, imaš li kakve hobije...?
- Imam jako puno obaveza oko dvije škole koje pohađam pa i ne stignem izlaziti toliko koliko bih želio, ali trudim se uvijek naći vremena za druženje s prijateljima. Volim sve što je vezano uz glazbu, pa u slobodno vrijeme, osim što sviram, slušam glazbu, a volim i otići na dobar koncert u HNK.
Kakvi su ti planovi za ljeto? Hoćeš li imati slobodnog vremena?
- Ljeto je najbolje vrijeme za opuštanje tetiva, ali i za obnavljanje tehnike za novu školsku godinu, jer gitarist osim što mora imati talenta, mora ga i stalno brusiti. U srpnju ću povodom Kaštelanskog kulturnog ljeta održati koncert u dvorcu Vitturi, a čeka me i prijemni ispit za Muzičku akademiju u Zagrebu. Ali ostaje mi i vremena za kupanje, odmaranje, izlaske..
Nismo mogli ne primjetiti duge nokte na desnoj ruci...
- Gitaristi često drže duge nokte, to je nešto što nam olakšava sviranje. Sviranje jagodicama nije loše, ali preciznije je i lakše svirati noktima. To smo isto pokupili od flamenca. Održavanje noktiju je dio odgovornosti kad si gitarist. Imam set turpija i svaki dan ih održavam, brusim i tako.
Što mama kaže? Pita li da i njoj napraviš manikuru kad si se već izvještio s turpijom?
- Bilo joj je prije malo čudno, bilo je i meni, ali sad se navikla. Sad samo kaže: "pazi nokte sine, nemoj ih oštetiti" (smijeh), pa sve što radim, radim lijevom rukom. Ali ozbiljno, svako oštećenje noktiju bi značilo pad u kvaliteti sviranja, tako da ih stvarno dobro čuvam.
