Branka Brekalo osma je latica Splitskog cvita.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Splitski cvit je manifestacija koja se održava već devetu godinu zaredom, a u prvi plan stavlja žene koje su svojim trudom i zalaganjem učinile mnogo za svoju okolinu.
Dugi niz godina bili ste u novinarskim vodama. Kada je započela ta ljubav?
Moja ljubav prema novinarstvu kreće na Radio Splitu. To je bilo 1987. godine kada sam se javila na audiciju. Novinarstvo je način života, podrazumijeva adrenalin, prepliće poslovno s privatnim i potiče emocije koje nikad ne prestaju, želja za novinarstvom u meni još tinja. Međutim, suvremeno novinarstvo ne mogu povezat s onim što sam ja radila. Vidim da se neke moje kolege još uvijek bore za način rada u novinarstvu koje je bilo nekad, po meni bila je struka obrazovanih ljudi koji su znali o čemu pišu/govore i poštovali su pravila profesije, bilo je znatno drugačije.
Koliko ste kroz novinarski rad doprinosili poboljšanju slike društva u kojem živimo?
Moje kolege i ja kritizirali smo ono što nije dobro, bilo je više istraživačkog novinarstva, temeljitih priprema, zdušno smo poticali ono što je vrijedno medijskog prostora. Kao novinarka kulture uvijek sam pronalazila pozitivne priče, afirmirala vrijednosti kulture i običaja, tražila široj javnosti zanimljive teme.
U novinarskom poslu bili ste i u teškim vremenima Domovinskog rata. Koliko je tada bilo bitno biti dobar, kvalitetan i relevantan novinar i koliko je kultura tada bila uopće važna?
Da, istina, delikatne godine kada je počeo Domovinski rat mnoge je novinare odveo na bojišta. Tada je posao novinara bio osobito odgovoran. Ja nisam izvještavala s ratišta, bila sam u HRT Centru Split, stalno dežurna i veza s kolegama na terenu i drugim TV centrima od Zadra do Dubrovnika, javljala sam se u živo u program Za slobodu. Uz to sam pratila napore onih koji su se bavili promicanjem nacionalne kulture, hrvatskom narodu mnogo je značila. Kultura je bila jedna od branika nacionalnih interesa.
Više ne radite taj posao, kada sažmete sve dojmove, kako vam je bilo raditi u često stresom i dinamičnom novinarskom poslu?
Nikad mi nije bilo dosadno, često stresno i teško, ali poštovala sam i voljela svoje novinarstvo. Kad podvučem crtu, mogu reći da sam izrazito sretna i ponosna što na svoj rad, te što sam se upisala u novinarsku knjigu Hrvatske.
Novinarstvo nekad i danas?
Puno toga se promijenilo. Danas se u medije i razne portale „uvukao“ senzacionalizam i površnost, važno je što prije plasurati vijest pa se gubi na provjeri. S time se moraju jednako nositi i ostali mediji, „plivati“ u takvom tržištu. Moram ipak naglasiti činjenicu da su današnji portali u javnosti vrlo važni i dragocjeni. Njihovi novinari donose brze vijesti i ubrzali su neke „spore“ medije prisiljeni su ih pratiti. To je u vremenima tehnološkog napretka jako bitno.
Loše je što u današnjem novinarstvu imamo puno površnih i neprovjerenih informacija. Novinar ne smije biti površan jer je društveno odgovoran, njegova riječ dolazi do velikog broja ljudi.
Od 2018. godine ste ravnateljica Muzeja Grada Splita. Kako to da ste prihvatili taj posao?
Cijeli život radim u kulturi, tako da i ovaj posao volim, maksimalno mu se posvećujem. Kandidirala sam se za to mjesto nakon što sam pozvana od strane struke. Mnogi će reći da je to bilo pogodovanje gradonačelnika Krstulovića Opare, ali ovo mi je isto prilika da sve to demantiram. Žalosti me činjenica da oni koji stalno kritiziraju politička namještanja misle da sam i ja tako došla na ovo mjesto. Na ovoj poziciji sam jer me odabralo Upravno vijeće Muzeja grada Splita, kasnije dolazi nužna politička potvrda jer takva je procedura - Gradskog vijeća Grada Splita.
Došla sam u muzej koji sam godinama kroz novinarski posao pratila, ali pravi posao je počeo tek kada sam se uhvatila u koštac s problemima koji su me dočekali.
Ovaj muzej opterećen je zaostacima, lošim kadrovskim i financijskim vođenjem poslova. Došla sam u onom nezahvalnom trenutku kada su ti problemi bili poprilično naglašeni.
Kako ste se nosili s tim problemima u kojima se muzej našao?
Osoba sam koja unatoč teškom i zahtjevnom poslu obožava muzej i kulturu. Uistinu uživam u svom poslu. S većinom u kolektivu jako dobro surađujem i to mi je vrlo važno. Muzej je moja radost i ljubav, ali često muka i opterećenje, posla je puno, još uvijek rješavam nagomilane zaostatke. Ponavlja, volim svoj posao i kada tako razmišljate zaboravite na sve probleme i svakodnevne dinamične situacije u kojima se nađemo tijekom radnog dana. Ne biste vjerovali koliko ih je u instituciji koja se zove muzej.
Pripremate li neke nove projekte u narednom periodu?
Trenutno radimo na izložbi „Judita“. Prošlo je 500 godina od objavljivanja tog velikog djela Marka Marulića. Projekt na kojem radimo je kompleksan, uključuje komunikaciju s arhivima u Münchenu i Veneciji, a još surađujemo sa Franjevačkim samostanom Male braće u Dubrovniku i NSK u Zagrebu. Izložba bi trebala biti otvorena uoči na Dan hrvatske knjige u novotvorenom prostoru uređene Stare gradske vijećnice u Splitu. Takvi projekti uvijek su slojeviti, traže angažman većeg broja ljudi pa u ovome projektu još surađujemo s centrom „Marulianum“ i s Gradskom knjižnicom Marka Marulića.
Osim toga, Muzej grada Splita upravlja jugoistočnom kulom u Hrvojevoj ulici i jednim dijelom prostora u Lukačićevoj ulici. Ti prostori, zajedno s prizemljem i dvorištem Muzeja u Papalićevoj 1 dio sustrateškog projekta „Palača života/Grad mijena“ i dobit će nove izložbene postave što je početak rada na cjelovitom postavu MGS-a. U tom projektu Grada Splita partneri smo zajedno s Turističkom zajednicom Grada Splita. Tim projektom kultura Splita dobiva širu i novu dimenziju, stavljamo u funkciju nove prostore, jer pored strateškog projekta, radimo na postavi Muzeja obrane grada u Mletačkoj kuli.
Radite dinamičan posao. Imate li hobi koji vas potpuno udalji od poslovne vreve?
Često moram raditi i slobodnim danima, tako da muzej mi uistinu oduzima veći dio dana. Ja volim reći da se kroz svoj posao bavim i hobijima. Ipak je to moja struka, znanje i ljubav. Ljudi smatraju da je muzejski posao izložiti pedesetak eksponata s legendama i gotovi smo. Ne, mi svaki put nešto novo učimo i nadograđujemo se. Ja vam se sada u slobodno vrijeme bavim provedbom mogućnosti akcentiranja Marulićeve Judite što do sada nije napravljeno, to je moj trenutni „hobi“ u koji sam uključila prijateljicu dr.sc. Anitu Runjić Stoilovu kako bismo do kraja godine snimili Juditu kako su je čitali Splićani prije 500 godina..
Koliko je na vaš rad utjecala COVID-19 pandemija?
Nije lako sve realizirati u vremenu korona virusa, ali mi jako puno radimo i ne posustajemo. U ovoj godini pripremamo i info panoe za veliku većinu prostora Podruma Dioklecijanove palače. Ako se referiram na posjete, ove, točnije protekle godine imali smo oko 80 posto manje posjetitelja u odnosu na 2019. kada ih je bilo gotovo 400 tisuća! Uvelike se to osjeti na našoj financijskoj strukturi. Muzej Grada Splita neodvojiv je od turističke ponude. Prije dolaska pandemije imali smo fantastične rezultate, dobivali smo lani i nagradu za najbolje muzejsko izdanje HMD-a, međutim nitko nije mogao predvidjeti ovakvo vrijeme u kojem smo se našli, tako da i mi bilježimo pad, koji je uostalom bio i očekivan. U svakom slučaju mi se i dalje borimo, objavili smo posljednju knjigu profesora Duška Kečkemeta „Utvrde Splita“, osim toga, objavili smo Vodič kroz Podrume“ na šest svjetskih jezika, napravili smo izložbu u Podrumima i o „Mletačkom Kaštelu u Splitu“ koje i dalje traje… Mogu vam još spomenuti da pripremamo i monografiju Emanuela Vidovića autora Igora Zidića.
Mladi i muzej. Je li istina da ih ne zanima takva kultura?
Iznenadili bi ste se. Mladi dosta dolaze u muzeje. Za njih imamo i popuste, a za mlađe i najmlađe redovito pripremamo edukacijske radionice koje su njima nerijetko intrigantne, pa samim time i zanimljive. Mi se trudimo da im muzej prezentiramo kao jedno prihvatljivo mjesto, dio smo nastavanih programa više osnovnih i srednjih škola.
U redu, za kraj malo lakše pitanje. Jedna ste od latica manifestacije „Splitski cvit“. Je li vas iznenadila ova nominacija?
Ugodno me iznenadila ova nominacija. Počašćena sam i mislim da je ovo jedno veliko priznanje. Postignuća vrijednih žena u ovome gradu uistinu su nevjerojatna, i biti među ovim odabranicama zaista nije lako. Zadivljena sam koliko žene na svakom području, bilo privatnom ili profesionalnom naprave vlastitih postignuća, sve za dobrobit zajednice.
Poruka za kraj. Imate velikog iskustva u kulturi i novinarstvu, što biste nam mogli još poručiti.
Moramo više ustrajati na sustavnom, profesionalnom i etičnom odnosu prema drugima i poslu koji radimo. Sve drugo nije dobro, Često usporedim traljave poslove s liječničkima i kažem : zamisli da nas liječe doktori koji svoje poslove radi površno, bezvoljno, drsko, bez poštovanja prema pacijentu? Za dobar radni rezultat uz znanje, treba voljeti posao i ljude, poštovati ono što radiš, pa čak biti i ponosan. Volim Muzej, kolege, svoj Split, obitelj. To su moje ljubavi i sve što radim na dobrobit kulture i njima je važno. Kulturu zapravo živim, ona je dio mene!
SPLITSKI CVIT Slobodanka Boba Đuderija: "Pisanje nije stvar odluke, to je duboka unutarnja potreba"
