Ana Marija Botteri treća je latica ovogodišnjeg Splitskog cvita, manifestacije koja se održava već devetu godinu zaredom. Da podsjetimo, riječ je o manifestaciji koju je pokrenula udruga Naš kvart s Milenom Mratinić na čelu, a koja u prvi plan stavlja sve vrijedne žene koje su svojim trudom i zalaganjem učinile mnogo za ljude oko sebe.
Tko je Ana Marija Botteri?
Rođena je 1971. godine u Splitu. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. 1993. godine je diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kod profesora Đure Sedera. Studijski je boravila u Parizu, Milanu, Veneciji i Beču.
Djela joj se nalaze u mnogim zbirkama i muzejima, članica je HZSU-a i HULU-a, a izlagala je na 50 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Djela joj se nalaze u zbirkama nadbiskupskih ordinarijata u Splitu, Dubrovniku i Mariboru; Muzeja Grada Kaštela; franjevačkih samostana u Humcu i Rami, BiH; samostana "Karmel sv. Ilije", BiH; dominikanskog samostana u Bolu; galerije "Zvonimir" u Zagrebu i galerije "Razvid" u Zaprešiću.
Osim što se gotovo cijeli život bavi slikarskom umjetnošću, uvelike se ističe u aktivizmu i humanitarnom radu.
Ana Marija, kada je počela ljubav prema umjetnosti?
Odrasla sam u obitelji umjetnika. Moj otac i njegov stric cijeli život bave se slikarstvom i odrastala sam u umjetničkom ambijentu. Za mene je umjetnost od početka bila posebna i to mi je najljepše zvanje. Oduvijek sam željela biti potpuno kreativna u tome. Već sam u sedmom razredu osnovne škole bila uvjerena da će to biti moj život. Tada sam se već počela pripremati za akademiju.
Koliko je otac imao utjecaja na vas?
Njegov utjecaj bio je presudan. Uvijek je bio dobar pedagog, takav je i danas, jer da je bilo suprotno, možda bih zamrzila to zvanje. On je smatrao da se učitelj ne smije miješati u učeničku kreativnost. Uvijek me poticao na rad i napredak i to je definitivno bio „klik“ nakon kojeg sam se odlučila ići tim životnim putem. Hrabrenje je isto bitno, a on me uvijek hrabrio i podržavao. Takav je i danas. Mnogo mi pomaže.
Koje su vaše slikarske teme i što vaš najviše inspirira?
Dugo godina sam se bavila ženskim portretom u različitim prenesenim značenjima. Nastali su čitavi ciklusi takvih radova i mnoge od njih sam izlagala i prezentirala. Međutim, nakon nekog vremena ta me tema zamorila i mislim da sam je poprilično iscrpila. Prešla sam na slikanje pejzaža, pogotovo na putovanjima. Svaki put kada negdje otputujem naslikam uživo ono što vidim. To me posebno inspirira. Tako su nastali čitavi ciklusi mojih europskih skitnji; od europskih metropola, pa do naših bližih i malo daljih sredina. Neke svoje omiljene gradove zabilježila sam i nekoliko puta. Redovito sam odlazila u Beč i Veneciju. Više puta sam bila u Dubrovniku i Mostaru.
Postoji li neki pejzaž koji vas posebno nadahnjuje?
Ne postoji pejzaž koji vam ne može pružiti neku inspiraciju. Nekim gradovima ne mogu odoljeti. Čim sjednem pod mostarski most osjećam se kao da sam oduvijek tu. Ti trenuci su mi dragocjeni.
U vremenu smo korona krize. Kako ova kriza djeluje na vas?
Sada u ovom vremenu u potpunosti sam usredotočena na rad. Taj angažman u izolaciji obuzeo me i stvaram više nego ikad. Nema putovanja, ne može se puno izlaziti iz kuće, samo se bavim slikanjem.
U vremenu covida slikam po kutijama lijekova, počela sam stvarati motive po svemu što me okružuje. Ukratko rečeno, u ovom vremenu nastala je cijela jedna slikarska izložba. Iako je vrijeme teško, izložba je u potpunosti vedra i pozitivna.
Nikad ne slikam ako kroz to ne mogu nešto lijepo i pozitivno poručiti. Nisam slikar ružnog i tužnog, nego baš suprotno.
Ova izložba je puna optimizma i pozitivne energije i ista će biti predstavljena ove godine u Sveučilišnoj galeriji Vasko Lipovac.
Vaše izložbe. Koliko ih bilo do sada, gdje vaše radove možemo vidjeti?
Do sada sam realizirala preko 50 samostalnih izložbi. One skupne više niti ne brojim. S ocem sam izlagala već 20 puta. Uglavnom prezentacije su bile po čitavoj Hrvatskoj, najviše naravno u ovom širem splitskom području. U Zagrebu sam izlagala više puta. Osim toga nekoliko ih je bilo u Mostaru, Ljubljani i Austriji. Nešto manje je skupnih izložbi bilo izvan tog područja.
Umjetnicima je izuzetno nezahvalno biti i vlastiti menadžer. Mi bismo trebali hvaliti sebe kako bismo plasirali svoj proizvod. To je često nezahvalno, ali kod nas u Hrvatskoj je to teška realnost.
Primjećujemo da vas tema anđela posebno inspirira, je li to točno?
Točno je. Oni su jako često prisutni u mojim motivima. Mislim da su u ovim teškim vremenima oni prava tema, baš su stvoreni za dodatni poticaj i optimizam. U toj mojoj umjetnosti mogu se prepoznati i naši pravi anđeli koji nam pomažu u ovim teškim vremenima u kojima smo se našli. U korona krizi mnogi su podnijeli veliku žrtvu, a podnose je i dalje.
Recite nam nešto o vašem humanitarnom radu?
Puno puta sam sudjelovala u brojnim humanitarnim akcijama gdje sam dala svoj doprinos kao umjetnica. U ovoj godini umjetnici su dosta puta organizirali aukciju za potresom stradala područja. Mi umjetnici pomogli smo i stradaloj Petrovoj bolnici u Zagrebu.
Još ranije u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split odlučili smo se pokrenuti akciju koja se zvala „Svjetlo Božića“. Tada smo za dječji odjel KBC Split skupili 180 tisuća kuna.
Nije bilo lako, ali vjerovali smo da to možemo u uspjeli smo. Kada vam se otvori jedna takva prilika bitno je biti hrabar i odvažan. Tada ćete dobiti snagu i nevjerojatnu želju.
Je li vas iznenadila nominacija za Splitski cvit?
Baš me iznenadila, nisam to očekivala. Ne smatram za sebe da sam napravila nešto posebno.
Nakon što sam dobila tu informaciju, rekla sam organizatorima da nisam ništa posebno napravila, da ima i drugih koji su možda to zaslužili prije mene, pogotovo ove godine kada mnogi podnose veliku žrtvu dok dolaze na radno mjesto.
Koristim sada priliku te ovim putem želim poslati apel svima, izađite iz svojih okvira! Uz sve svoje obaveze i poslove, možete i morate svoje slobodno vrijeme posvetiti nekome kome je to potrebno. Tako će ovaj svijet biti još bolje mjesto za život.
Što biste na kraju željeli poručiti novim mladim umjetnicima?
Imam 50 samostalnih izložbi i još uvijek ne mogu za sebe reći da sam postigla sve što sam zamislila. U umjetničkom pozivu jako sporo se postiže rezultat, teško se dolazi do onoga što biste željeli ostvariti. U mnogim drugim zvanjima to ide brže. Bitno je da umjetnost iznimno volite i da vam to bude jedina ljubav. Neprekidno radite, budite uporni i pravi rezultat će doći. Nikad ne odustajte od svojih snova i ciljeva.
Umjetnost je ključni začin koji ovaj svijet čini mirisnijim i ukusnijim. Da nema umjetnosti, mnogo toga bi nedostajalo cjelokupnoj zajednici.
