Povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić, naš sugovornik u serijalu Kako su nastali splitski kvartovi, veliki je poznavatelj oružja, plakata, medalja, značaka, pečatnjaka, fotografija, razglednica i još puno toga. Registrirao je šest svojih zbirki kao kulturno dobro Republike Hrvatske, te je autor stalnog postava nekoliko zbirki oružja.
Bio je autor brojnih izložbi fotografija na temu Splita, a za svoje je sugrađane posebno važan jer je predstavio katalog u tri dijela koji prikazuje Split kroz fotografije. Prvi tom knjiga je Povijest pisana svjetlom: Split od Prisce do Adriane, dok se u sljedeća dva toma knjiga koncentrirao na znanstveno-istraživačke tekstove. Grad Split danas ima 27 gradskih kotareva i ovoga puta obrađujemo Split 3.
Nastanak pojma Split 3
Ime Split 3 ušlo je postupno u uporabu tijekom 1968. godine kada se tim terminom označavalo područje tzv. trećeg gradskog rajona. Temeljna načela tog koncepta prezentirana su na Smjernicama za izgradnju Splita 3 u travnju 1968. godine, a usvojena u rujnu iste godine.

Digitalni arhiv "Slobodne Dalmacije"
Definirane su granice rajona: produžena tadašnja Balkanska ulica na sjeveru, morska obala na jugu, naselje sv. Mande – Škrape i Gripe – Lokve na zapadu, te groblje Lovrinac na istoku. Društvo arhitekata Split raspisalo je u ime Poduzeća za izgradnju (odnosno Skupštine općine Split) natječaj za urbanističko rješenje istočnog dijela Splita – Split 3 početkom studenog 1968. godine.



Plan za novi grad u gradu
Split 3 tada je bio kapacitiran na 9100 novih stanova za čak 37.600 stanovnika. Stanovanju je namijenjeno 148 hektara područja Blatina, Visoke, Dragovoda, Mertojaka i sv. Lovre, te Radoševca.
Borčić otkriva kako je u svakoj od pet spomenutih tadašnjih mjesnih zajednica predviđena osnovna škola i ostali uobičajeni sadržaji centra mjesne zajednice kao što su dječje ustanove, društvene prostorije, pošta, zdravstveni i trgovački sadržaji, servisi, ugostiteljstvo i ostalo.

Prema Mertojaku i Trsteniku se vidi neizgrađeno područje na kojem će se u narednih 10 godina izgraditi stanovi za 40-50.000 stanovnika.

Rajonski centar je, osim standardnih sadržaja, obuhvatio još i kulturne, kao što su biblioteke i galerija, vjerske – crkva sa župnim uredom i samostanom časnih sestara, obrazovne – gimnazija i jedna stručna škola, objekte socijalne zaštite, te sportsko-rekreacijske površine. Izgradnja Splita 3 bila je zasigurno jedan od najvećih graditeljskih pothvata u tadašnjoj državi.
Početak izgradnje i useljavanje
Otkrivanjem kamena temeljca 26. listopada 1970. godine u bivšoj Končarevoj ulici počela je izgradnja Splita 3. Bila je to tzv. Krstarica, objekt Frane Gotovca. Jedan dio naselja već je bio useljen 1972. godine.

Još nema Prime 3
Naknadnim analizama ustanovljeno je da je naselje po prosjeku godina stanovništva mlađe od ostalih, s prosjekom od 28,9 godina. Većinu stanovnika činili su doseljenici – 60,7 posto, a jedna petina doseljenika bila je ona koja se doselila neposredno u Split 3 bez prethodnog stanovanja u nekom drugom dijelu Splita. Samo 38,8 posto stanovnika doselilo je iz naselja ruralnog tipa.

Splitski arhitekt svoje najvažnije projekte je realizirao u rodnom gradu. Bio je dio kruga arhitekata zaduženih za Split3 koji su činili: Frane Gotovac, Dinko Kovačić, Mihajlo Zorić, Ivo Radić i Danko Lendić.
Svarčić je dao velik doprinos arhitekturi i urbanizmu Splita. Njegove najznačajnije realizacije su Ulica Ruđera Boškovića, robna kuća Prima 3, Plažni objekt Duilovo i interijer arheološkog muzeja.
Svoje zrele godine bio je potpuno posvećen ulici Ruđera Boškovića, koju je sam stvorio i u kojoj je živio.
Sve stambene ulice Splita 3 realizirane su od 1970. do održavanja VIII. Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine.
Stanovi, kvartovi i naselja
Na Splitu 3 izgrađeni su gotovo svi planirani stambeni kompleksi zona S-2 (Smrdečac), S-3 (Trstenik – Križine) i S-4 (Mertojak). Borčić nastavlja kako je izvedeno i manje naselje obiteljskih stambenih zgrada na Križinama.
Mnogi ne znaju da je Spinut bio naseljen još u prapovijesti. Ime je dobio po drači




