Povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić, naš sugovornik u serijalu Kako su nastali splitski kvartovi, veliki je poznavatelj oružja, plakata, medalja, značaka, pečatnjaka, fotografija, razglednica i još puno toga. Registrirao je šest svojih zbirki kao kulturno dobro Republike Hrvatske, te je autor stalnog postava nekoliko zbirki oružja.
Bio je autor brojnih izložbi fotografija na temu Splita jer je napisao foto-enciklopediju o Splitu "Povijest pisana svjetlom - Split od Prisce do Adriane" koja se sastoji od tri dijela, sa šest uveza. Split je predstavljen po gradskim predjelima s preko 8000 starih fotografija iz bogate Zbirke fotografija Muzeja grada Splita, zaključno do "VIII. Mediteranskih igara" 1979. godine s pripadajućim tekstovima.
Svaki od tri dijela ima i uvodni dio i to sve splitske gradonačelnike, kinematografe, fotografe koji su snimali grad, filmove koji su u Splitu snimani, te naposljetku u trećem dijelu i splitske osobenjake.
Dobitnik je godišnje nagrade Muzejskog društva 2019. godine za provedeni istraživački rad koji je uslijedio publikacijom, te Nagrade Slobodne Dalmacije "Emanuel Vidović" za životno djelo iz područja umjetnosti 2025. Grad Split danas ima 27 gradskih kotareva i ovoga puta obrađujemo Brodaricu.
Ladanjske vile starih Splićana
Za Brodaricu Borčić kaže da se spominje još u vrijeme mletačke uprave gradom u oporuci Marka Marulića iz 1521. godine. Ime Brodarica upućuje na ljudsku djelatnost na terenu današnje Brodarice, a u prošlosti je to bio prostor uz morsku obalu s kojega su isplovljavali manji brodovi u smjeru obližnjih Kaštela i Vranjica.
- Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća tamo je postojao bogati autopark A. Benzije koji je u najam davao suvremene i udobne automobile za prijevoz putnika. Područje je bilo okruženo ladanjskim vilama starih Splićana koje su početkom 50- ih godina počele okruživati novogradnje zbog čega je nekoliko njih srušeno. Južno od zgrade nekadašnje Jugoplastike se nalazila vila koja je srušena da bi se ustupilo mjesto stambenim zgradama. No i danas se neke od tih vila mogu vidjeti na istom mjestu.
Podsjeća da je tamo 1947. godine sagrađena nova poštanska zgrada sa auto garažom i radionicama. Projektirao ju je Dinko Vodanović, a otvorena je godinu dana kasnije. Osim poštanske zgrade taj kvart je obilježila i tvornica koja je industrijalizirala Dalmaciju, nekadašnja Jugoplastika, ističe. Osnovana je 1952. godine, a pet godina kasnije radnici su uselili u novu zgradu, peterokatnicu, u kojoj se nalazilo više od 19.000 industrijskih pogona. Kasnije su se izgradila još dva tvornička bloka, a zgrade su minirane i srušene 2004. godine.
U tom se kvartu iste godine prema nacrtima Vuka Bombardellija počeo graditi stadion, današnji ASK, na kojem su bile planirane tribine s 30.000 sjedalica, svlačionice, garderobe, tuševi, te vanka reflektori. Objekt je službeno otvoren dvije godine kasnije, 15. kolovoza. Na stadionu su trenirali nogometaši Radničkog nogometnog kluba Split.
Nekoliko godina prije nego što je izgrađen stadion, dodaje Borčić, istočno se nalazila Radnička kolonija od pet jednokatnih paviljona. Bio je to projekt kojeg je izradio arhitekt Budimir Prvan, a u zgradama je bilo smješteno 480 samaca koji su na raspolaganju imali spavaonice za 20 do 24 radnika, dnevni boravak, kupaonice i prostorije sa svim sanitarnim uređajima. Uz to im je među ostalim na raspolaganju bila kuhinja, praonica, dvorana za sastanke, čitaonica, te ambulanta.
- Ostaje zabilježeno i da je povodom 20. godišnjice oslobođenja Splita, 25. listopada 1964. godine, u tom kvartu svečano otvorena i nova zgrada redakcije Slobodne Dalmacije. Kako se grad sve više širio u ožujku 1972. godine je počela rekonstrukcija sjevernog ulaza u Split, na mjestu gdje se odvajala Solinska cesta od Ulice žrtava fašizma. Upravo se ta posljednja ulica sjekla sa bivšom ulicom AVNOJ- a koja se spojila sa Putem Brodarice i nastavila prema Stinicama.
