Povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić, naš sugovornik u serijalu Kako su nastali splitski kvartovi, veliki je poznavatelj oružja, plakata, medalja, značaka, pečatnjaka, fotografija, razglednica i još puno toga. Registrirao je šest svojih zbirki kao kulturno dobro Republike Hrvatske, te je autor stalnog postava nekoliko zbirki oružja.
Bio je autor brojnih izložbi fotografija na temu Splita jer je napisao foto-enciklopediju o Splitu "Povijest pisana svjetlom - Split od Prisce do Adriane" koja se sastoji od tri dijela, sa šest uveza. Split je predstavljen po gradskim predjelima s preko 8000 starih fotografija iz bogate Zbirke fotografija Muzeja grada Splita, zaključno do "VIII. Mediteranskih igara" 1979. godine s pripadajućim tekstovima.
Svaki od tri dijela ima i uvodni dio i to sve splitske gradonačelnike, kinematografe, fotografe koji su snimali grad, filmove koji su u Splitu snimani, te naposljetku u trećem dijelu i splitske osobenjake.
Dobitnik je godišnje nagrade Muzejskog društva 2019. godine za provedeni istraživački rad koji je uslijedio publikacijom, te Nagrade Slobodne Dalmacije "Emanuel Vidović" za životno djelo iz područja umjetnosti 2025. Grad Split danas ima 27 gradskih kotareva i ovoga puta obrađujemo Dujmovaču-Mostine.
Legenda o gradnji
Dujmovača se spominje već 1397. godine kao položaj kod potoka sv. Dujma. Njegov zapadni dio mora nekada je bio močvaran, zbog pličine je korišten za solane. Spominje se u montanejima iz 1576. godine, potom u katastiku iz 1742. godine, te 1751. Najvažniji objekt i jedini sakralni spomenik sačuvan na tom području je crkva sv. Duje obnovljena 1747. godine na mjestu starije. U blizini su pronađeni ostaci villa rustica.

Kako priča Borčić, kapela sv. Duje u Dujmovači bila je prije 1675. godine, spominje se još 1682. godine kao kapela sv. Dujma, pučki zvana Solinčica. Ta prva crkvica sv. Duje u Dujmovači bila je još manja od današnje koju je 1747. godine obnovio i proširio Splićanin Petar Bakić, biskup bosansko-đakovački.
- Vjernici su na tome mjestu sagradili crkvicu kojoj je narod iz cijele okolice, osobito iz Splita, hodočastio 29. srpnja svake godine. Posjetiteljima je na izbor bilo uvijek dobre janjetine i vina, a Splićani su po starom običaju pucali iz pušaka.
Legenda vezana uz gradnju crkve govori: "Slidećeg dana, a to bi na 29 miseca srpnja ili jula, povratiše se na Solin i na onom mistu kopajući na veću dubinu, nađoše i tilo Dujmovo u skrinji zatvoreno koje je u Split odnijelo četvero nejake dice. Putem su ožednjeli kada iz goleme stine na Dumovači, koje se tada zvalo Soline, provri voda".
Prva parna tvornica opeke u Dalmaciji
Danas se Dujmovača prepoznaje kao splitsku trgovačku i industrijsku zonu na izlasku iz grada prema Solinu.
Borčić kaže kako je Vid Morpurgo 1875. godine na području Dujmovače osnovao prvu parnu tvornicu opeke u Splitu, ali i u Dalmaciji, puštena je u pogon godinu dana kasnije, te je nakon dvije godine pogon ukinut. U osnivačkom odboru tvornice je bio i Gajo Bulat, a iste godine kada je osnovana posjetio ju je austrijski car. Dnevni kapacitet tvornice je bio 20.000 opeka. Zgrada tvornice je srušena nakon Drugog svjetskog rata i na tom mjestu osamdesetih godina prošlog stoljeća izgrađena velika skladišna hala Brodomerkura.
Krajem 1961. godine započeli su radovi na izgradnji nove ceste Split-Solin u dužini od četiri kilometra i 700 metara koja je počinjala kod mosta u Solinu i izlazila na Solinsku cestu u blizini Jugoplastike. U to se vrijeme cjelokupan promet prema zapadnom izlazu iz Splita kretao starom Solinskom cestom preko Dujmovače. S obzirom da je dio Dujmovače do mora nekada bio močvaran i plitak korišten je za solane, pa se zvao "super salinas s. Domnii".
Mostine
- Istočno od Solinske ceste, u blizini Dioklecijanova akvedukta smještene su Mostine. Riječ je o predjelu koji se spominje još 950. godine u darovnici Petra Krešimira. Tamo su 1951. godine počeli radovi na izgradnji tunela dugog 900 metara, dok je u rujnu 1958. godine kod nasipa, gdje je prolazila Sinjska rera, počela gradnja željezničkih kolosijeka koji će povezati Sjevernu luku sa Solinom.
I glavna splitska trafostanica izgrađena je u Dujmovači početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća i sve do Drugog svjetskog rata bila jedina koja je snabdijevala Split i okolicu strujom.