Dragan Žuvela, ravnatelj Zavoda za prostorno uređenje Grada Splita (i bivši, vrlo agilni predsjednik DAS-a), bio je zapravo prvi govornik na tematskoj sjednici Gradskog vijeća koji praktički zastupa interese grada, a ne nekih interesnih skupina što je i sam naglasio…
- Postoji dosta interesnih sfera, Hajduk kao klub gleda svoj interes, Naš Hajduk također, arhitekti pak svoj, odnosno unisono održati zaštitu objekta… Međutim, krenulo se po meni naopako, od priče ‘rušimo Poljud’ pa onda tražimo razloge zašto ga srušiti, jel’ opasan ili nije…
Također, po meni, ova sjednica je došla možda mjesec dana prerano, kada još nemamo konkretnih informacija o mogućnosti sanacije Poljuda. I pričamo o dvije različite teme, koje su zasebne, znači stadion Poljud, rušiti, sanirati, obnoviti, i druga, potreba novog stadiona u Splitu. - detektirao je dobro Žuvela u uvodnom izlaganju probleme, ali imao je još interesantnih opservacija.
- Grad Split već više desetljeća ne stvara grad. Na istoku Splita nema artikulacije, nema grada, infrastrukture, nema sadržaja, a objekti koji postoje i koji su legalizirani nagrizaju prostor… Zato je, po meni, stadion na istoku Splita kao jedna jaka intervencija u prostoru koja pruža mogućnost da se stvari poprave, dobra stvar. Međutim, postavlja se pitanje što tada s Poljudom, ako se i obnovi? - zapitao se Žuvela.
Zvuči pomalo nevjerojatno, ali praktički svi vijećnici koji su se uključili u raspravu imali su konkretna pitanja, konkretne dvojbe. I gotovo nitko nije politizirao. No, koliko god su svi zaključili – a potezali su se primjeri Alianz Arene, Johan Cruijff Arene – kako novi stadion na rubu grada vuče svoje prednosti, dok obnova Poljuda predstavlja generator revitalizacije centra grada, koliko god su svi bili za raspravljanje i promišljanje te da sjednica ipak nije prije vremena niti bespotrebno sazvana, ostaje ključni problem nedorečenosti bilo kojeg od ta dva projekta. Obnove Poljuda ili izgradnje novog stadiona.
Kako je vijećnica Magdalena Matijević (Centar) spomenula da su ti planovi čak i u srednjem roku neostvarivi, a kako je ravnatelj Žuvela elegantno poentirao, kako trenutačna rasprava i stanje na terenu samo ‘tangira neko planiranje’. Dakle, jedva dotiče neki stvarni, konkretni plan.
Toliko od gostujućih predavača, za raspravu među vijećnicima javilo se pola Gradskog vijeća (doslovno, točno 15 vijećnika želi dati doprinos u raspravi) pa je prije tog napornog dijela u kojem se pak mogu očekivati međusobna podmetanja i optužbe, zatražena i odobrena kratka pauzica...





