Petar Mijić, legendarni trener mnogih boraca i naravno Bran. ka Cikatića ima zasluge za početke vježbanja taekwondoa u gradu Splitu. Sve je počelo davne 1967. godine. Taekwondo se počeo vježbati 1968. godine u okviru sekcija Mjesnih zajednica Bačvice i Spinut. TK Split (ITF) je prvi klub formalno osnovan 1972. godine, a prvi treneri su bili Petar Mijić i Nikola Bartulović koje su zatim naslijedili Branko Odak, Neno Bulović i Frano Omrčen. Neposredno prije početka domovinskog rata trenersku palicu preuzimaju Umberto Coce i Dražen Čular. TKD Kocunar je prvi splitski klub koji se bavi olimpijski WTF stilom, a njega je 1987. godine osnovao Dragan Primorac. Čular i Janez Stor godine 1993. g. osnivaju TKD ST-Kwan, a Coce TKD Neryo.
Prva "velika medalja" za Splitski olimpijski taekwondo došla je sa jednog od najjačih turnira u to vrijeme na svijetu, a to je US Open koju je iz Colorado Springsa 1995. u kategoriji do 48 kg donio član TKD kluba ST-kwan Lenko Dorigatti.
.png)
Prvi splitski taekwondo kandidat za nastup na Olimpijskim igrama u Sidneyu bio je Domagoj Buco Ostojić iz TK Neryo koji nažalost na Europskom pred olimpijskom turniru u Stockholmu 1999. godine nije uspio potvrditi vizu za Igre u Australiji 2000. godine.
Nevjerojatni značaj TKD Marjan. Još koji korak u povijest
Taekwondo kao moderan sport počeo se u Koreji razvijati nakon drugog svjetskog rata, ali njegovi korijeni sežu u daleku povijest. Povijest dugu 2000 godina. Naravno da se kroz vrijeme vještina oblikovala i mijenjala da bi dobila željenu formu. Godine 1961. osnovana je Korejska taekwondo asocijacija a godine 1974. olimpijska taekwondo federacija (TF) čime počinje završna standardizacija ovog sporta i put prema olimpijskim igrama. Otprilike iste godine začeci ovog sporta dogodili su se u Rijeci 1962., ali prva javna demonstracija dogodila se u Zagrebu i Karlovcu 1968. godine. Tri godine kasnije se osnovao Hrvatski taekwondo savez.
Od kada je taekwondo demonstriran na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. počela je njegova ekspanzija i u drugim dijelovima svijeta. U Hrvatskoj je ovaj sport sustavno rastao tijekom cijelih osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kroz vrijeme se razvijao i TKD Marjan iz Splita. Danas Marjanovci rade na osam lokacija, okupljaju preko 1000 članova, a kroz povijest su nanizali nevjerojatan broj medalja. U različitim kategorijama državni prvaci su bili 60 puta, donijeli sa europskih i svjetskih prvenstava ukupno 130 medalja, dok su se njihovi olimpijci šest puta penjali na pobjedničko postolje. Impresivno. Mašina koja samo radi, neumorno radi pod vodstvom neumornog Tonija Tomasa. Svi ti rezultati postavili su TKD Marjan na pijedestal ovog sporta.
Lucija i Ana Zaninović. Neumorni „harač“ na tatamiju
Tamo negdje od 2007. godine počele su blizanke osvajati svijet. Male, iste, snažne, ubojite. Bile su prethodnica, uzor i poticaj svima onima koje su došli nakon njih. Neumorno bi osvajale medalje, kako na svjetskim, tako i na europskim prvenstvima. Luce je onda donijela olimpijsku broncu sa Olimpijskih igara u Londonu 2012. Čekala se sljedeća olimpijska medalja dok se na pobjedničko postolje nije popela i Matea Jelić 2021. godine u Tokiju. Zlato. Samo ona zna koliko je toga trebalo napraviti za takav uspjeh. Sve je podredila tom uspjehu. Svaki svoj korak pažljivo je planirala. U stopu je slijedio i Toni Kanaet koji se na istim Igrama okitio broncom.
Olimpijsku sreću osvajači medalja osjetili su i Petra Goleš, Matea Kolovrat, te na posljednjim Olimpijskim igrama u Parizu sitna i dinamitna Lena Stojković. Već smo spomenuli one silne medalje sa ostalih velikih natjecanja. Od Lovre Bečića, Ivana Šapine, pa zatim Bruna, Petra, Paško, Josip, Ivana, …
Svi su utkali znoj, krv i suze za svoje uspjehe. Uspjeh splitskog sporta. Teško je uopće zamisliti koliko je treninga i mučenja na tatamiju trebalo da bi se netko okitio olimpijskom medaljom. Tko nije ušao na trening TKD Marjan, vidio Šišu i ostale trenere kako tu žive, ništa nije vidio. Dobro pamtim znojna lica i majice umornih vježbača kojima je tatami bio put ne samo uspjeha u sportu, nego životne škole koju su morali platiti. Treninzi su se nizali kao life style jednom početka, sredine i kraja svake priče. Onaj tko to nije osjetio ne može pričati kako izgleda put prema uspjehu i kako izgleda kada rezultat izostane. Strmoglavi pad ostavlja posljedice, naročito u individualnom sportu kada je potrebna jaka glava da se vratiš u normalno funkcioniranje, odnosno normalan život i trenažni proces.
Razvoj kluba kroz sustav
Razviti neki klub a ne razvijati sport u cjelini nije moguće. Konkurentnost je važna. U Hrvatskoj je za razvoj ovog sporta bila važan izvrstan rad sa mladima kojeg omogućava jednostavnost prostora koji je za to potreban. Mala dvorana, tatami. To je dostupno na svakom kantunu. Dobri treneri, educirani. Ovdje se dogodilo dobro povezivanje sa školama. Nadovezali su se uspjesi koji stvaraju kod mladih sportske idole. Svi su znali za sestre Zaninović. Opet je valjalo razviti sustav, dobro odvagnuti kada, koliko i kome poslati poruku. Roditelji su važni. Treba im sport dovesti ispred kuće. U kvart, u školu. Taj je sustav još 1993. prvi počeo primjenjivati Dražen Čular. U tome se također uspjelo. Jako je dobro izražena propaganda sporta, odnosno u ovom slučaju kluba. Za to su korišteni sami borci kao predavači i prezentatori u vrtićima, školama. Ovaj olimpijski sport se prakticira u više od 220 zemalja svijeta kroz borbe, forme i razbijanje – odnosno demonstraciju snage i tehnike. To je ono kad ekipa razbija daske. Sustav je jačao, vrijedni ljudi donijeli su ovaj sport do vrhunca.
Značaj ST Kwana za razvoj taekwondoa u Splitu
TK Stkwan kao rasadnik stručnih kadrova i primjer sustavne potpore razvoju sportaša . Toni Tomas i većina osnivača TK Marjan (Vladimir Pavlinović, Alfred Čurepić, Alfons Čurepić, Mario Kzić, ...) svoj taekwondo put započela je u TK ST-kwan u kojem su nakon višegodišnjeg treninga stekli crni pojas. Pored navedenih stručnjaka, osnivači: TK Monter (Denis Zeljko), TK Galeb (Mladen Tomić), TK Forteca (Ante Šegedin), TK Gusar (Ivica Škorić), TK Osinium (Mirela Mić Miljević) kao i današnji trener TK Monter (Josip Vrdoljak) također su crni pojas stekli u Stwana pod trenerskom palicom Stora i Čulara. TK Klub St-kwan je zaslužan za osnivanje TK Posušje, danas jednog od najboljih BIH TKD klubova.
Javnosti je relativno nepoznato da je proslavljeni borac Marko Žaja prve korake napravio u Taekwondou (medalja na PH za TK Split), a u ST-kwanu osvajači paraolimpijskih medalja Ivan Mikulić (TKD) i Antonija Balek (Atletika), svjetski prvaci u kontaktnim disciplinama Antonija Zec i Muhamet Deskaj i mnogi drugi. Franka Anić (TK Forteca) osvajačica 4. mjesta u TKD na OI za Sloveniju je srednju školu pohađala u u Splitu i trenirala u TK ST-kwan. Model sustavne potpore sportašima, kojih je kroz Stkwan prošlo više od 5000 ogleda se u činjenici da je trener (prof. Čular) ujedno bio i mentor na studiju kineziologije Toniju Kanaetu (bronca - OI.) i Ivanu Mikuliću (srebro - POI).
Danas u Splitu pored TKD Marjan djeluju još i: Muški TKD Marjan, TKD ST-Kwan, TKD Gusar, TKD Kocunar, TKD Monter, TKD Energy, TKD Lotus, a taekwondo se može vježbati na više od 20 lokacija diljem grada.
Priča o Igoru Boraski, veslaču i bob guraču, kuglaču, judašu, atletičaru…
Sportski idoli jednog navijača: "Obožavao si ga prije nego što bi znao objasniti zašto"
Dnevnik jednog navijača Hajduka: Od prvog dolaska na Poljud do prvog gostovanja
Znate li da su isti ljudi osnovali Hajduka i Gusara? Na čelu je bio legendarni Fabijan Kaliterna
Kako to da su "lijeni" Dalmatinci zapravo – najbolji sportaši na svijetu?
Rukometna legenda - Petar Metličić: Rukomet u Splitu? Životarenje!
Vaterpolo u Splitu – zgodni frajeri u kupaćima i još puno, puno više
Jeste li znali da su u Splitu košarku prvo počele igrati djevojke?
KOLEKTIVNO LUDILO NA POLJUDU Evo kako se navija na prepunom stadionu: Imamo snimku
