Barakude su porazom od Italije ostale bez medalje na Europskom prvenstvu ove godine. Hrvatska će odigrati još utakmicu za peto mjesto, a potom se reprezentativci vraćaju u svoje klubove. U komentarima će se, kao i uvijek, pojaviti mnoštvo izbornika, analitičara i pametnih glava, ali jedna činjenica ostaje nepromijenjena: Vaterpolo je danas daleko od sporta kakav je nekoć bio, barem kada je riječ o njegovoj bazi i popularnosti među djecom.
Nekada je vaterpolist u Dalmaciji bio gotovo jednako velika zvijezda kao i nogometaš. Osamdesetih i devedesetih godina vaterpolo je imao snažnu društvenu težinu, a igrači su istovremeno trenirali, studirali i gradili karijere izvan sporta. Danas je slika bitno drukčija. Sve je manje djece koja u vaterpolistima vide idole, a sve više onih koji sanjaju o karijeri influencera, youtubera ili “gaser” zvijezda s društvenih mreža.
Ironična reklama na Zenti i iShowSpeed
Paradoksalno, jednu od najvećih “reklama” za vaterpolo u posljednjim godinama sport je dobio potpuno slučajno. Prošlog ljeta, tijekom posjeta američkog streamera iShowSpeeda Splitu, milijuni ljudi diljem svijeta gledali su njegov obilazak grada. Među brojnim lokacijama završio je i na Zenti, gdje je pokušao zaigrati vaterpolo.
Dok su se odrasli zgražali nad kaosom u centru grada i euforijom djece koja su ga pratila, stotine tisuća mladih prvi su put uopće vidjele kako izgleda vaterpolo – i to preko YouTubea.
Na Zenti su ga dočekali mladi vaterpolisti i vodstvo POŠK-a, a sport koji se godinama muči s vidljivošću na trenutak je postao globalno vidljiv. Ironično, ne zahvaljujući sustavu, nego streameru.
“Djeca dolaze samo ako ih otac dovede”
Stvarnost u bazenu daleko je manje glamurozna. Na to upozorava i dr. Dario Bojčić, poznati splitski stomatolog i predsjednik VK POŠK 1937, kojem je vaterpolo životna strast.
“Nekad su treneri dobivali najbolje dječake s plivanja i konkurencija je bila ogromna. U klub je svake godine dolazilo 60 do 100 novih dječaka. Danas je ta brojka i do pet puta manja. Djeca ne vide idole u vaterpolistima, a u sport dolaze uglavnom oni koje dovedu očevi koji su nekad igrali”, kaže Bojčić.
Stručnjaci već godinama upozoravaju da sve manje djece u Hrvatskoj zadovoljava osnovne preporuke tjelesne aktivnosti te da organizirani sport masovno otpada već u adolescenciji. Time se sužava i baza iz koje se mogu razvijati vrhunski sportaši. Sportovi poput vaterpola, koji razvijaju snagu, izdržljivost, koordinaciju i disciplinu, u tom kontekstu imaju važnu društvenu ulogu – ali je sustav sustavno zanemaruje.
"Članarine su smrt hrvatskog sporta"
Jedan od ključnih problema, prema Bojčiću, jest kronični nedostatak novca u klubovima.
“Savez pomaže klubove i jako smo zahvalni na tome, ali to je dovoljno samo da se ne ugase. Klubovi su godinama u financijskim problemima i sve su više ovisni i o članarinama. Iskreno, mislim da su članarine smrt hrvatskog sporta”, upozorava.
Takav model, smatra, dugoročno isključuje velik broj djece, sužava konkurenciju i neminovno vodi padu kvalitete. Iako vaterpolisti često nakon karijera prolaze bolje od bivših nogometaša – jer su tijekom igranja studirali i pripremali se za život nakon sporta – sustav koji se oslanja na obiteljski budžet ne može izdržati.
“U vaterpolu nema novca kojim se možeš osigurati za život. Zato vaterpolist dok igra razmišlja što će raditi kad prestane”, kaže Bojčić, podsjećajući da su do uvođenja Bolonjskog procesa studiranje i vrhunski sport išli ruku pod ruku.
Teške optužbe na račun LEN-a i FINA-e
Da problemi vaterpola ne počinju i ne završavaju na razini lokalnih klubova, upozorio je prije nekoliko dana Andrija Martić, vlasnik portala Danče.hr, s kojim smo razgovarali u opširnom intervjuu.
Martić je bez zadrške prozvao LEN i FINU kao ključne aktere odgovorne za dugogodišnje urušavanje sustava europskog vaterpola. Govorio je o netransparentnom upravljanju, administrativnim odlukama koje guše klubove, financijskom iscrpljivanju baze i potpunom gubitku veze s razvojem mladih.
Prema njegovim riječima, krovne organizacije odavno su prestale biti servis sporta, a postale su njegova prepreka. Posljedica je paradoksalna situacija: zemlje koje i dalje osvajaju medalje ostaju bez temelja koji bi taj uspjeh trebali nositi u budućnosti.
Poraz od Italije zaustavio Hrvatsku na putu prema polufinalu
Pogledajte kako je publika u Beogradu pozdravila hrvatsku himnu
