Marta Grbić Barač, voditeljica Caritasovog Skloništa za žrtve nasilja u Splitu, govorila je na tematskoj sjednici u Splitsko-dalmatinskoj županiji posvećenoj nasilju u obitelji u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U svom izlaganju istaknula je kako Caritas već 15 godina skrbi o ženama žrtvama nasilja, pružajući im hitnu zaštitu, smještaj i podršku u procesu oporavka.
Naglasila je kako rad sa žrtvama ne završava samo osiguravanjem sigurnog prostora, nego uključuje niz koraka koji ženu vode od krizne stabilizacije do ponovne samostalnosti.
Od krizne stabilizacije do samostalnog života
Prema prikazanom modelu rada sa žrtvama, prvi korak je krizna stabilizacija. Ona uključuje prijavu nasilja, procjenu sigurnosti, smještaj i zaštitne mjere. U toj fazi posebno su važne krizna podrška, procjena rizika te usmjerenost na osnovne životne potrebe i prilagodbu.
Nakon toga slijedi faza oporavka i osnaživanja. U njoj se utvrđuje startna pozicija žene kroz sudske i druge postupke, prava, socijalni, zdravstveni, odgojno-obrazovni i psihološki status. Psihološki oporavak uključuje individualni i grupni rad, grupe podrške, radionice, psihoedukaciju te podršku u odnosu s djecom.
Poseban naglasak stavlja se i na osnaživanje, rad na samopoštovanju i granicama, oporavak od traume te praćenje kroz svakodnevne životne izazove.
"Sustav često žrtvu vraća u krug iz kojeg pokušava izaći"
Grbić Barač upozorila je i na probleme s kojima se žene suočavaju nakon izlaska iz nasilnog odnosa. Među njima su neriješena dokumentacija, nezaposlenost, pitanje vrtića i smještaja, ali i niz administrativnih i životnih prepreka koje otežavaju osamostaljenje.
Kako je istaknula, žrtve se često nađu u začaranom krugu: bez dokumenata teško ostvaruju prava, bez posla teško dolaze do stana, a bez stabilnih uvjeta teško organiziraju svakodnevni život za sebe i djecu.
Upravo zato, osim sigurne kuće, ključan je nastavak podrške i nakon izlaska iz krizne situacije.
U izlaganju je predstavljena i važnost posttretmana, odnosno podrške nakon izlaska iz skloništa. Ona uključuje fond pomoći, terapijski rad te praćenje i podršku kroz mentorstvo.
Cilj takvog pristupa je pomoći ženama da ponovno izgrade osjećaj sigurnosti, povjerenja i kontrole nad vlastitim životom. U završnoj fazi rada naglasak je na planiranju, procjeni vještina, jačanju zapošljivosti, financijskom planiranju, životnim vještinama, karijernom savjetovanju te stambenom i životnom planiranju.
Strah koji ostaje i nakon izlaska iz nasilja
Jedno od ključnih pitanja s kojima se žrtve suočavaju nakon nasilja jest osjećaj sigurnosti. Grbić Barač je, govoreći o iskustvima žena, istaknula strah koji ostaje i nakon fizičkog udaljavanja od nasilnika.
"Hoću li ja ikada više biti sigurna, hoću li moći živjeti bez okretanja preko ramena i pitanja prati li me on?", pitanje je koje, kako je naglašeno, najbolje opisuje dugotrajne posljedice nasilja.
Boban o nasilju u obitelji: "Dok broj femicida nije nula, ne možemo biti zadovoljni"
Ružica Jakšić (SDP): "Sigurnost žena nije trošak, nego javna odgovornost"
Pravobraniteljica Ljubičić u Splitu: "U 2025. ubijeno 18 žena, sve su stradale od partnera"
