Ako vam se ovih dana čini da je Dalmacija obukla svečanu, žutu haljinu – niste u zabludi. To se samo brnistra, u narodu znana i kao žuka, opet razmahala. Latinski joj je ime Spartium junceum (sinonim Genista juncea), a posebna je po tome što je u svom rodu – sama. Monotipska, rekli bi botaničari. Samotnjakinja, ali kakva!
Ove je godine doista dala sve od sebe. Zamirisali su obronci Kozjaka i Mosora, krš je popustio pod naletom zlatnih cvjetova, a zrak je pun onog slatkastog mirisa koji vas natjera da stanete, udahnete i kažete: “E, ovo je Mediteran.”
Žute mrlje koje su, prema legendi, mornarima najavljivale Split
Kažu neki da je još u grčko doba Split dobio ime upravo po brnistri – Spartiumu. Legenda kaže da su antički mornari, približavajući se obali, izdaleka vidjeli žute mrlje kako “gore” po padinama i znali da stižu kući. Nema svjetionika, ali ima žuke – i to je bilo dovoljno.
Brnistra nije samo lijepa, ona je i tvrdoglava. Raste ondje gdje se čini da ni kamen nema volje opstati. Voli žarko sunce, sušu, čak i posolicu, a njezin razgranat korijen duboko se ukopava u tlo, tražeći vodu kao iskusan tragač. Grmovi narastu i do tri metra, a grane su joj žilave i pouzdane – ako planinarite i trebate se za nešto uhvatiti, brnistra vas neće izdati. Ne puca, ne lomi se, ne žali se. Provjerila sam to puno puta, posebno na stazi od Klisa prema Markezinoj Gredi.
Biljka bez gotovo ijednog lista, ali s velikim trikom za preživljavanje
Zanimljivo je da brnistra gotovo i nema listove – pojave se nakratko pa otpadnu, jer je zelena stabljika ta koja obavlja fotosintezu. Pravi mali botanički trik za preživljavanje u surovim uvjetima. Cvjetići su, naravno, tipični mahunarski, kao da poručuju: “Da, lijepa sam, ali i praktična.”
I doista – bila je praktična. Nekad se njome vezivala vinova loza, prije nego što je plastika preuzela glavnu ulogu u vinogradima. Stari Grci, Rimljani i Kartažani od brnistre su izrađivali užad, torbe, jedra. Siromašnije stanovništvo prekrivalo je brnistrom krovove, izrađivalo plahte, tepihe, jer su njezina vlakna čvrsta i dugotrajna. Danas je više gledamo nego koristimo, ali možda je i to znak napretka – ili barem nostalgije.
Uostalom, imam u blizini vrta brnistru, barem dvije loze i dvije pome ću ove sezone njome povezat.
Što je godina teža, ona jače cvate
Postoji i jedna stara pučka priča koja kaže da brnistra cvate jače što je godina teža. Što je suša žešća, kamen tvrđi, a život nepopustljiviji – ona se još više zažuti, kao da prkosi svemu. Možda zato tako dobro ide uz Dalmaciju.
U svakom slučaju, kad je vidite, nemojte samo proći. Zastanite, pomirišite i sjetite se da i na najtvrđem kršu može rasti nešto blistavo, mirisno i – neuništivo.
Zašto toliko volimo marelice? "Svaki plod djeluje kao mali dar, a ne nešto što se podrazumijeva"
