Splitski kvart Sućidar jedno je od onih mjesta čije ime svakodnevno izgovaraju tisuće Splićana, a da pritom mnogi ne znaju koliko duboko seže njegova povijest. Ime kvarta veže se uz srednjovjekovnu crkvu sv. Izidora, čije se ime u pisanim izvorima prvi put javlja još 1090. godine, i to u obliku vinea a sancto Ysidoro.
U oporuci Marka Marulića iz 1521. godine taj se predio spominje pod imenima Sucidar i Suidar. Stoljećima poslije, sve do 1966. godine, taj dio splitskog polja bio je potpuno neizgrađen. Tek tada počinje izgradnja novog stambenog naselja, posljednjeg u nizu naselja koja su tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća nicala na dotad uglavnom neizgrađenoj gradskoj periferiji.
No priča o Sućidru ponovno je postala posebno zanimljiva nakon objave Splićanina Marina Leje u Facebook grupi “Split kroz povijest”. On je, proučavajući stare karte, literaturu i stanje na terenu, iznio mogućnost da je napokon preciznije locirao mjesto nekadašnje crkve sv. Izidora.
Ostatci crkvice istraživani su još pedesetih godina
Kako je za Dalmaciju Danas ranije istaknuo povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić, pedesetih godina prošlog stoljeća došlo je do otkrića ostataka crkvice sv. Izidora.
“Istraživanjem ostataka crkve sv. Izidora na Sućidru od 1950. do 1951. godine otkriveni su ostatci malene jednobrodne građevine dužine tek nešto više od sedam metara s polukružnom apsidom. Stambenom naselju Sućidar pripada značajno mjesto u splitskoj poslijeratnoj stanogradnji. Bilo je to posljednje u nizu srodnih stambenih naselja koja su tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća nicala na mahom neizgrađenom području dotadašnje gradske periferije”, pojasnio nam je Borčić.
Prema dostupnim podacima, ostatci crkve su nakon istraživanja kasnije nestali tijekom izgradnje Sućidra i infrastrukturnih radova, zbog čega je točna lokacija lokaliteta desetljećima ostala tema zanimanja ljubitelja splitske povijesti.
“Odmah sam posumnjao da bi to moglo imati veze sa starim lokalitetom”
Upravo je tu priču ponovno otvorio Marin Lejo. Kako je napisao u grupi “Split kroz povijest”, sve je počelo nakon što je na terenu primijetio stari suhozid i vodovodne cijevi, što mu je bilo neobično.
“Nakon dosta kopanja po starim kartama i literaturi, mislim da sam napokon našao lokaciju crkve sv. Izidora po kojoj je Sućidar dobio ime. Sve je krenulo kad sam na terenu primijetio stari suhozid i vodovodne cijevi pa mi je bilo čudno zašto se baš tu nalaze. Odmah sam posumnjao da bi to moglo imati veze sa starim lokalitetom o kojem se priča godinama”, napisao je Lejo.
Potom je, navodi, pronašao znanstveni rad Tomislava i Marine Marasović u kojem stoji da se crkva sv. Izidora nalazila uz stari put koji je iz Dioklecijanove palače vodio prema Solinu te da je bila ucrtana na austrijskom katastarskom planu iz 1830. godine.
Stari katastar, crkveni simbol i današnji teren
Lejo je zatim uzeo stari katastar iz 1831. godine i počeo ga uspoređivati s današnjim stanjem na terenu. Prema njegovim riječima, na karti je pronašao jedini objekt označen simbolom crkve na tom dijelu Sućidra, i to točno uz stari put.
“Kad sam usporedio staru kartu s današnjim stanjem, ispalo je da se lokacija poklapa baš s područjem za koje sam od početka govorio da je najvjerojatnije”, naveo je.
Posebno je zanimljivo što se, prema navodima iz literature, ostatci crkve istraženi 1950. godine kasnije potpuno gube tijekom izgradnje naselja. Upravo zato svako novo čitanje starih karata, katastara i terenskih tragova može pomoći u rekonstrukciji izgubljenog sloja splitske povijesti.
Još treba pronaći originalni plan iskapanja
Ipak, Lejo upozorava da bi za potpunu sigurnost trebalo pronaći originalni plan iskapanja iz 1950. godine.
“Naravno, za potpunu sigurnost trebalo bi još pronaći originalni plan iskapanja iz 1950., ali po svemu što sam uspio naći, izgleda da je lokacija crkve sv. Izidora stvarno bila upravo na tom mjestu”, napisao je.
Pozvao je i sve koji imaju dodatne informacije, stare fotografije ili dokumente vezane za sv. Izidora i Sućidar da ih podijele, jer bi mogli pomoći u daljnjem rasvjetljavanju ove priče.
Kvart izgrađen na slojevima povijesti
Sućidar se danas doživljava ponajprije kao veliko gradsko stambeno naselje, ali njegova povijest pokazuje da je riječ o prostoru s mnogo starijim identitetom. Ime koje se u izvorima javlja još u 11. stoljeću, Marulićeva oporuka iz 1521. godine, tragovi srednjovjekovne crkvice i poslijeratna urbanizacija šezdesetih godina čine slojevitu priču o kvartu koji je rastao preko nekadašnjeg splitskog polja.
Moguće lociranje crkve sv. Izidora zato nije tek zanimljivost za ljubitelje starih karata. To je podsjetnik da se ispod današnjih cesta, zgrada i kvartovskih rutina često kriju mjesta po kojima su čitavi dijelovi grada dobili ime.
Sućidar je, čini se, još jednom pokazao da Split svoju povijest ne čuva samo u palačama i kamenim pročeljima stare gradske jezgre, nego i u kvartovima koji na prvi pogled djeluju sasvim svakodnevno.
