Povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić, naš sugovornik u serijalu Kako su nastali splitski kvartovi, veliki je poznavatelj oružja, plakata, medalja, značaka, pečatnjaka, fotografija, razglednica i mnogih drugih artefakata.
Registrirao je šest svojih zbirki kao kulturno dobro Republike Hrvatske, te je autor stalnog postava nekoliko zbirki oružja.
Bio je autor brojnih izložbi fotografija o Splitu, a posebno je važan za sugrađane jer je predstavio katalog u tri dijela koji prikazuje Split kroz fotografije. Prvi tom knjiga nosi naslov “Povijest pisana svjetlom: Split od Prisce do Adriane”, dok se u druga dva toma fokusira na znanstveno-istraživačke tekstove.
Grad Split danas ima 27 gradskih kotareva, a ovoga puta Borčić nam približava Pojišan.
Podrijetlo i značenje toponima Pojišan
Toponim Pojišan prvi se put spominje u oporuci nadbiskupa Pavla iz 1020. godine kao Pansano, a kasnije nekoliko puta mijenja ime. Predio se nazivao i Gospinica po crkvi sv. Marije (Gospinoj crkvi), a taj naziv danas živi u imenu ulice istočno od crkve.
Naziv Pansiano potječe od latinskog kognomena Pansa, poznatog po keramičkoj proizvodnji opeke i crjepova označenih kao Pansiana.
Prema pučkoj etimologiji iz 1720. godine, ime Pojišan dolazi od ikaviziranog izraza “pođi sam”, u značenju sabranosti vjernika koji sam kreće prema svetištu.
U vrijeme Drugog svjetskog rata, prije nego je filoksera opustošila vinograde, Pojišan je imao oko 14.000 hektara vinograda. Usporedbe radi, šibenski kraj imao je 15.000, Brač 12.000, Hvar ispod 10.000, a Korčula manje od 8.000 hektara.
Tada se splitsko vino izvozilo diljem Europe, a Split je bio više težačko nego građansko mjesto, s dvije trećine od 20.000 stanovnika koji su bili težaci.
Gospina crkva i svetište Gospe od Pojišana
Jakov Čudina, autor prve knjige o svetištu, bilježi dva objašnjenja toponima Pojišan: jedno ga povezuje s riječju Poljičanin, a drugo s pojmom polje ili poljice. Najstariji objekt na tom području je upravo crkva Gospe od Pojišana, svetište koje postoji još od 13. stoljeća, iako se o njegovu izvornom izgledu ne zna mnogo.
Gospina crkva je proširena 1607. godine za vrijeme kneza Marina Bondumiera, a posvetio ju je nadbiskup Sforza Ponzoni 1618. godine. U spomen na gradnju, iznad ulaza je postavljena ploča s natpisom (danas se nalazi unutra, desno od ulaza, replika iz 1871.).
Crkva je djelomično porušena u Kandijskom ratu (1644.–1670.), ali već 1682. godine popravljena.
Nova crkva počela se graditi 1760. godine, dovršena je 1772., a zvonik 1782. godine.
Kult Gospe od Pojišana bio je toliko poznat da je njezina slika uvrštena u popis poznatih Marijinih slika Mletačke Republike 1761. godine. Smatrala se čudotvornom, primala je brojne zavjetne darove i bila je zaštita od kuge do sredine 18. stoljeća.
Sportski i društveni život Pojišana kroz 20. stoljeće
Zanimljivo je da se dvadesetih godina 20. stoljeća na livadi kod crkve Gospe od Pojišana igrao bejzbol, osim na Starome placu i Špinutu.
Prolaz od Viške ulice prema crkvi nazivao se Zavjetna ulica od 1935. do 1948. godine.
Na Pojišanu je nakon Prvog svjetskog rata djelovao nogometni klub Osvetnik, koji je utakmice igrao na velikoj livadi uz Ulicu Ivana Lozice.
Nakon kiša, livada se pretvarala u lokvu sa žabama, a zimi u klizalište. Ponekad se na istom mjestu opet igrao bejzbol.
Prema projektu arhitekta Dinka Vesanovića, 1953. godine počela je gradnja Osnovne škole Vlado Bagat (danas Pojišan), svečano otvorene 29. prosinca 1957. godine.
U prosincu 1966. godine započela je izgradnja najvećeg splitskog nebodera, koji je gradila Tehnogradnja.
Zgrada ima 16 katova i 64 stana, a na posljednjem katu bile su prostorije Radio kluba Ante Jonjić.
Prvi stanari uselili su se u ožujku 1967. godine.
