Povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić, naš sugovornik u serijalu Kako su nastali splitski kvartovi, veliki je poznavatelj oružja, plakata, medalja, značaka, pečatnjaka, fotografija, razglednica i još mnogo toga.
Registrirao je šest svojih zbirki kao kulturno dobro Republike Hrvatske, te je autor stalnog postava nekoliko zbirki oružja.
Bio je autor brojnih izložbi fotografija na temu Splita, a za svoje je sugrađane posebno važan jer je predstavio katalog u tri dijela koji prikazuje Split kroz fotografije. Prvi tom knjiga je Povijest pisana svjetlom: Split od Prisce do Adriane, dok se u sljedeća dva toma knjiga koncentrirao na znanstveno-istraživačke tekstove.
Grad Split danas ima 27 gradskih kotareva i ovoga puta obrađujemo Lovrinac.
Od Tršćenice do Lovrinca – put kroz stoljeća
Lovrinac ili Tršćenica je uzvisina na istočnoj strani grada na kojoj se danas nalazi gradsko groblje. Nekada je taj naziv označavao predio istočno od Mertojaka i sjeverno od Žnjana, ali samo na prostoru južno od današnje ceste. Novo ime Lovrinac potisnulo je staro izvorno ime Tršćenica, koje se prvi put spominje u jednoj ispravi iz 1334. godine.
Na Sustipanskome groblju bilo je oko 400 zidanih grobnica i oko 4000 zemljanih grobova, s ukupno do 1933. godine 48.113 pokojnika. Konačna odluka o uklanjanju Sustipanskoga groblja donesena 1959. godine na NO Općine Split. U divljačkom rušenju što je uslijedilo te 1959. i 1960. godine, sve je uklonjeno i ništa od spomeničkog dijela u novome parku nije sačuvano
Postanak imena dolazi od riječi trijes, trijesak ili trisk, što znači grom, jer je prema predaji grom često udarao u kamen na toj uzvisini.
Godine 1928. na tom predjelu otvoreno je novo Centralno groblje Pokoj, kojemu je godinu dana poslije izmijenjen naziv u Lovrinac, po crkvi sv. Lovre koja se nalazi u njegovoj blizini.
Nastanak i prve godine groblja Lovrinac
Krajem 1925. godine u tijeku su bile pripreme za gradnju novog groblja. Na grobljanskom humku postavljen je veliki bijeli kameni križ od bračkog kamena, visok četiri metra, kako bi se izdaleka vidjelo gdje je groblje.
Općinska je uprava u ožujku 1926. zaključila da se 1. travnja otvara novo groblje Pokoj na Tršćenici, istim danom prestalo je ukapanje na Sustipanu. Godinu dana kasnije groblje je dobilo današnji naziv – Lovrinac.
Prva pokopana osoba, 16. travnja 1928. godine, bila je Kate Marjanović rođena Devivi, supruga Dujina, kojoj je Općina o svom trošku podigla nadgrobni spomenik.
Prvi musliman pokopan na novom groblju bio je Ago Guso u rujnu 1930. godine. Prvi nadgrobni spomenik koji je izgrađen na novom groblju bila je grobnica Jakova Cukrova, koju je podigao Josip Lete.
Vrlo malo vlasnika nakon uklanjanja groblja na Sustipanu 1961. godine moglo je prenijeti svoje grobnice na novi Lovrinac. Kada je 1955. godine istekao posljednji produženi rok za izmještanje grobnica, prenesene su obiteljske grobnice Tudorić, Hatze-Maroli, Jeličić, Gasperini, Mazocco, Casotti-Batistić, Jurić, Miotto, Pavissich i Karlovac.
Uprava novog groblja preuzela je iz Muzeja grada Splita i Arheološkog muzeja nekoliko skulptura i dijelova grobnica sa starog groblja, postavivši ih ispred nove zgrade mrtvačnice.
Spomenici sjećanja i kulturna baština groblja
Spomen-kosturnica palih boraca nalazi se na jugozapadnom dijelu groblja, u jednoj umjetno izdubljenoj pećini.
U lapidariju koji se nalazi u sklopu arheoloških ostataka benediktinskog samostana na Sustjepanu sačuvani su nadgrobni spomenici splitskih načelnika.
Posebno se ističe spomenik splitskim Židovima u obliku plamena, koji je 1974. godine izradio kipar Nandor Glid iz Beograda – djelo koje i danas podsjeća na važnost sjećanja, zajedništva i trajne kulturne povezanosti Splita i njegovih ljudi.
