Dva dana proveli smo u Grčkoj, očarani zadivljujućim Meteorima, a u srijedu ujutro došlo je vrijeme da napustimo Europsku uniju. Uputili smo se na 363 kilometra dugu dionicu od Meteora do albanskog grada Vlore. Put je trajao oko sedam sati. No, sredinom dana zastali smo u Gjirokastru, u restoranu Taverna tradicionale Kardashi.
Ova taverna zapravo je preuređena obiteljska kuća u kojoj ugostiteljstvom živi cijela obitelj. Dočekali su nas iznimno srdačno uz piće dobrodošlice. Majka, njezina sestra, djeca i ostali članovi obitelji učinili su sve da se osjećamo ugodno. Kako su nam kazali, restoran su otvorili 2019. godine, a nakon “korone” turizam je ondje počeo naglo rasti. Nekoliko snažnih recenzija na internetu dovelo je prve strane goste, a od tada ih je iz godine u godinu sve više.
Na tom primjeru jasno se vidi da je albanski turizam u fazi snažne ekspanzije. To i ne čudi – cijene su im povoljnije od konkurenata poput Grčke, Crne Gore ili Hrvatske. Iako su u sezoni krcati, ovdje možete obilato i kvaltietno ručati za 15-ak aura. Entuzijazam naših domaćina pokazivao je da tek ulaze u svoju turističku renesansu. Ugađali su nam oko glazbe, razgovarali s nama, lijepili naljepnice moto-kluba na stakla restorana i ponudili ono najljepše što imaju – iskrenost, ljudskost i osmijeh. Nažalost, to su vrijednosti koje su neki naši ljudi u turizmu odavno zaboravili.
Mlađa generacija sporazumijevala se s nama na engleskom, a naučili su i pokoju osnovnu riječ na hrvatskom. U razgovoru sa sinom vlasnice restorana doznali smo da su im najčešći gosti Španjolci i Talijani.
– Nekada je bilo više Poljaka, sada ih ima manje. Grci su nam česti gosti, osobito oni na motorima – kaže naš domaćin.
Na pitanje dolaze li im turisti iz Hrvatske ili jugoistočne Europe, dao je odgovor koji nas je iznenadio:
– Hrvata kod nas nema puno, vjerojatno ih je više uz more. Srba također ima malo, mislim da je to zbog politike. Neki ljudi stalno spominju ratove. Čemu to? Kada umremo, ništa sa sobom ne možemo ponijeti, svi se pretvaramo u prah. Živim svoj život najbolje što mogu, poštujući svakoga – otvoreno je kazao mladi domaćin.
Ovo mjesto možda nije otmjeno, ali ostavlja snažan dojam – zbog ljubaznosti domaćina i autentične domaće hrane koju smo kušali.
Naša tura nastavila se prema konačnom odredištu – Vlori. Taj grad najbliža je točka albanskog kopna prema Italiji, svojevrsni “peti prst” talijanske čizme, nasuprot gradu Lecceu. Upravo otprilike u Vlori počinje krajnja južna točka Jadranskog mora.
U kasnim popodnevnim satima stigli smo u hotel Bologna, hotel s četiri zvjezdice, smješten tik uz more.
Odmah smo primijetili da kategorizacija hotela u Grčkoj i Albaniji jednostavno ne slijedi iste kriterije kao u Hrvatskoj ili zapadnijoj Europi. Smještaj nije bio loš, ali u brojnim detaljima mogla se primijetiti traljavost. Nakon odmora, odvezli smo se desetak minuta do restorana Taverna e Miqësisë – “taverna prijateljstva”.
Ovoga puta večera je bila s ribljeg menija, iako je već u predjelu, odnosno mezi, bilo i mesnih proizvoda. Kušali smo kotlete s pohanim rakom, frigane inćune, burek, kruh sa zeljem i koprom. Glavno jelo bio je lešani brancin u “starinskoj” šalši. Pili smo izvrsna albanska bijela vina i uživali u večeri koja je, nakon lošeg iskustva u Grčkoj, bila prava “likarija”. Bez sumnje, spada u top tri večere našeg putovanja – odmah iza nenadmašnih Makedonaca.
Uslijedila je večernja šetnja rivom u Vlori. Krenuli smo oko 22:30 i ostali iznenađeni – sve je vrvjelo od života, dominantno lokalnog. Turista ima, ali domaći ljudi ispunili su šetnice, rivu, kafiće i restorane. Turizam ubrzano mijenja ovaj grad.
Na friško popločanoj rivi uočili smo niz gotovo identičnih kućica, nalik onima oko kojih se posljednjih mjeseci vodi spor na splitskoj Rivi. Albanska mladost plesala je tradicionalne plesove, a život je prštao na svakom kantunu. Sjeli smo na čašu vina u jednom od brojnih kafića uz obalu.
Turistička eksplozija
Cijene su nas ugodno iznenadile – espresso 0,80 eura, macchiato 1 euro, čaša kvalitetnog bijelog vina nešto više od 4 eura. Svi smo zaključili da Vlora, svojom ljepotom i atraktivnim cijenama, postaje destinacija u kojoj bismo se lako mogli zamisliti na nekom budućem godišnjem odmoru. U dva dana, koliko smo približno proveli u Albaniji, vidi se golem napredak u svakom dijelu zemlje. Kao planinar obišao sam planinarski dio Albanije, radnije sam bio u Tirani, a sada sam prvi put na jugoistočnom obalnom području. Koliko se izgradilo cesta i autocesta u pet godina, teško je opisati. Albanija, barem u turističkom smislu, grabi ogromnim koracima naprijed. Ogroman broj zapadnoeuropskih tablica na vozilima svjedoči da se ova zemlja sve uspješnije pozicionira u turističkoj Europi. Naravno da još mnoge stvari u Albaniji kaskaju za Hrvatskom i sličnim tržištima, no brzina promjena koja se događa u ovoj zemlji vjerojatno je većini u Hrvatskoj nedovoljno poznata.
Nakon uživanja u ugodnoj vlorskoj noći, otpišli smo u hotel na spavanac. Sutra na čekaju Makedonija i čarobni Ohrid.
VIDEO Šime Elez na Balkan rallyju: Doživio nenadan problem s motorom, ali avantura se nastavlja
