Stiglo je proljeće, a s njim i vrijeme predstavljanja kandidata za Splitske pupoljke – mladih ljudi koji se ističu svojim radom, volonterstvom i doprinosom gradu Splitu. U suradnji s organizatorom manifestacije, udrugom Naš kvart, svaki tjedan ćemo predstaviti po jednog od deset kandidata kojima će u lipnju biti uručeno priznanje Splitski pupoljak.

Povezani sadržaj

Peti ovogodišnji Pupoljak je Antea Duvnjak, svestrana učenica 3. razreda splitskog MIOC-a koja se svojim volonterskim angažmanom nada učiniti svijet boljim mjestom.

Kako si se osjećala kad si saznala da si ovogodišnji Pupoljak?

– Kad su mi javili, osjećala sam se super, jer nisam ni u snu očekivala da ću baš ja biti odabrana. Znala sam za tu manifestaciju i računala sam da ću se možda, kroz još nekoliko godina rada i truda, naći među njima. Sretna sam da se nalazim među tako uspješnim i kvalitetnim mladim ljudima. To je dobra motivacija jer svi imamo teške dane i motivacija nam je zaista potrebna kako bi gurali dalje.

Učenica si trećeg razreda MIOC-a. Čime se još baviš?

– Volim volontirati po raznim događanjima, koliko mi to školske obaveze dopuštaju. Aktivna sam volonterka Kluba mladih Split i salezijanski animator u Oratoriju na Kmanu.

Što je to salezijanski animator?

– To je osoba koja kroz druženje, zabavu i molitvu radi na spašavanju svoje i tuđe duše, odnosno kroz te aktivnosti se pokušavamo približiti bogu. U Oratoriju animiramo djecu od trećeg do osmog razreda osnovne škole. Za njih pripremamo razne igre i radionice.

Kako to funkcionira, koliko često se sastajete?

– Naša formacija ima sastanke jednom tjedno, jer prvenstveno moramo raditi sami na sebi da bi mogli to prenijeti na djecu. To je i malo češće u zadnje vrijeme jer pripremamo ljetni program. Djeca dolaze subotom, od veljače do lipnja, a kad završi škola, imamo tri tjedna svakodnevni program.

Je li zahtjevno raditi s osnovnoškolcima?

– Često me to ljudi pitaju, ali ja znam nekad doći nakon napornog dana, umorna od svih obaveza, nekad i neraspoložena, ali tamo se uvijek opustim i zaboravim na sve probleme.

Volontiraš i u Klubu mladih? Čime se tamo baviš?

– Ja sam u timu za organizaciju događaja, ali često pomažem i u drugim obavezama, tako da učim dosta različitih stvari. Trenutno radim na humanitarnoj Date aukciji koja će se održati 28. svibnja u kavani Domaćin na Kampusu.

Kako si se uopće zainteresirala za volontiranje?

– Prijateljica Lorena je volonterka, pa je i mene ‘povukla’ u to. Zajedno smo se prijavile na Splitski polumaraton i svidjelo nam se, pa smo nastavile volontirati po drugim događajima i tako završile u Klubu mladih gdje smo još uvijek aktivne.

Pitaju li te ljudi ponekad što imaš od volontiranja, zašto to radiš?

– Neki kažu da je to gubljenje vremena jer se ne plaća, ali ima jedan citat koji se meni sviđa, a to je ‘Volontiranje se ne plaća, ne zato jer ne vrijedi, već zato jer je neprocjenjivo’. To je neki unutarnji osjećaj kad znaš da drugima činiš dobro, a ujedno se i sam dobro osjećaš zbog toga.

Čime se baviš u slobodno vrijeme?

– Išla sam u glazbenu školu, pa u slobodno vrijeme volim zasvirati klavir, to mi je najdraži način opuštanja. Slušam pop glazbu, pa me zabavlja skinuti note s interneta i uvježbavati pjesme koje su mi drage. Volim i čitati, ali uglavnom preko ljeta čitam što želim, tijekom školske godine moram čitati lektire, pa mi ne ostaje vremena za nešto drugo.

Imaš li već planove za nakon srednje škole? Gdje ćeš na fakultet?

– Nisam još sigurna, ali želim nešto iz prirodoslovlja. Vrlo vjerojatno u Zagreb, jer je veći grad, ima više mogućnosti za mlade i drugačiji je mentalitet nego u Splitu.

Misliš da u Splitu nema dovoljno prilika za mlade?

– Trudimo se, ali to još uvijek nije dovoljno. Ja osobno smatram da u Zagrebu mogu dobiti bolje prilike što se tiče organizacije nekih većih događanja, a to me sada privlači.

Planiraš li se vraćati?

– Vidjet ćemo gdje će me život odvesti, daleko je do toga.

Imaš li možda neku poruku za kraj?

– Voljela bih pozvati mlade da više volontiraju. Sviđa mi se onaj citat “Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu”. Ne moraš promijeniti cijeli svijet, ali počni negdje, od svog kvarta. Budu li svi tako radili, u svom kvartu, u svom gradu, tako ćemo promijeniti svijet. Nadam se da će se što više srednjoškolaca to shvatiti i uključiti se u volontiranje.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime