Deveta, ujedno i posljednja kandidatkinja koju predstavljamo je Josipa Kokorić Tomašević, majka troje djece i supruga, izvršna direktorica Lige za prevenciju ovisnosti Split.
Rođena je 1977. godine u Splitu gdje je završila osnovnu i srednju Graditeljsko geodetsku tehničku školu nakon koje je upisala Katoličko bogoslovni fakultet u Zagrebu te završetkom istog postala dipl. teologinja. Negdje tijekom druge polovine studija se osvijestila te shvatila da je njeno područje interesa rad s ovisnicima.
2002. godine započela je svoje prve volonterske korake u Crvenom Križu Zagreb, a paralelno se uključila u rad grupe Anonimnih narkomana. Volontirala je i u Udruzi Help u Splitu. 2005. godine angažirala se u udruzi ANST 1700, organizaciji koju je 2003. godine osnovala dr. Jasminka Šarić, no vrlo brzo je bivšim ovisnicima omogućila da se samoorganiziraju i nastave s vođenjem udruge koja je temeljno bila usmjerena na uspostavu programa resocijalizacije za liječene ovisnike. Uz posao u ANST 1700 zaposlila se i u Ligi za prevenciju ovisnosti.
Tko je Josipa Kokorić Tomašević?
- Prije svega ja sam majka dvaju dječaka i jedne curice, supruga. S poslovne strane sam izvršna direktorica u Ligi za prevenciju ovisnosti, ja sam sve ono što treba biti s obzirom na činjenicu da je to civilni sektor i ti poslovi su vrlo multifunkcijski. Osim što radim upravljački dio posla, radim i s korisnicima, držim predavanja za javnost, za specifične skupine...
Odakle želja za volonterstvom?
- Negdje sredinom fakulteta osvijestila sam samu sebe da je područje ovisnosti polje mog interesa i tada sam tražila prostor gdje bih mogla započeti praktičan rad, volontirati ali na način da sam i u kontaktu s korisnicima, da mogu kroz praksu naučiti i doprinijeti. To sam i postigla i smatram da sam dala svoj doprinos kampanjama u Crvenom križu u kojima sam tada aktivno sudjelovala.
Koliko je bio težak početak Vašeg rada u Splitu s obzirom na to da je to i psihički jako stresan i zahtjevan posao?
- Nije mi bilo teško jer sam znala što me čeka. Kroz volontiranje mi je već bilo jasno o kakvoj vrsti posla se radi i sa kakvim situacijama i pričama se možete susresti. Ujedno, ja sam 90-ih godina bila adolescentica, kada je taj problem ovisnosti u Splitu bio jako naglašen i dok sam počela raditi profesionalno taj problem je malo i jenjao, tako da osobno poznajem veliki broj ljudi, mladih ljudi iz tog vremena, a koji su upali u taj problem i vidjela sam što se s njima događalo. To dijelom i je bila moja motivacija, osobno iskustvo i slika grada 90-ih, promjene i problemi mladih ljudi koji su stvorili veliki problem sami sebi ali i svojoj okolini, tako da sam ja znala o čemu se radi.
Nije mi bilo ni zahtjevno ni teško, bila sam jako motivirana. S vremenom sam počela osjećati stres koji donosi ovaj posao, on je jednim dijelom vezan i uz sam rad s korisnicima, uz neke situacije s kojima se suočite pa ne znate što bi, a s druge strane vezan je uz sam profesionalan rad u civilnom sektoru koji je zahtjevan na svoj način. Ljudi uglavnom ne znaju da mi živimo vrlo slično kao poduzetnici, mi smo na tržištu i svoje usluge plasiramo državi. Hoće li država 'kupiti naše usluge' ili neće, to je svaki put iznova novi ciklus.
Prisutna je jedna velika nesigurnost i stalna borba na više frontova. S jedne strane ste u radu s ljudima koji su u velikoj potrebi, koji su zahtjevni i traže potpuni angažman, a s druge strane morate raditi na tome da održite organizaciju i financijski i s ljudskim resursima koji su potrebni da bi se to kvalitetno radilo.
Od 2009. do 2013. Josipa je, uz posao u udruzi ANST 1700, bila zaposlena na 1/2 radnog vremena u Ligi za prevenciju ovisnosti čiji je rad usmjeren na širu društvenu skupinu: od roditelja, nastavnika i učenika u osnovnim i srednjim školama, opće populacije mladih, do obitelji i pojedinaca koji se suočavaju s problemom ovisnosti, stručnjaka u zajednici...
Usluge koje Liga pri tom pruža su: direktna savjetodavna i terapijska pomoć pojedincima i obiteljima, specijalizirane stručne edukacije za roditelje, nastavnike i stručnjake u zajednici, provedba programa vršnjačke pomoći među mladima, organizirano volontiranje mladih, upućivanje ovisnika na liječenje i rehabilitaciju, podrška tijekom resocijalizacije (nakon liječenja ili izvršavanja zatvorske kazne), utjecaj na javne politike...
Od 2012. Josipa je izabrana za potpredsjednicu u udruzi Mreža – zajedno protiv ovisnosti i tako je aktivno uključena u području kreiranja i utjecaja na javne politike na polju prevencije i suzbijanja ovisnosti. Rad na tom polju je nastavila do danas iako udruga Mreža – zajedno protiv ovisnosti više nije aktivna.
Od 2013. je izabrana na mjesto izvršne direktorice u Ligi za prevenciju ovisnosti i trenutno je u drugom mandatu na tom radnom mjestu.
Od početka djelovanja Lige volonteri, svojim specifičnim znanjima i vještinama, pružaju nezamjenjiv doprinos razvoju organizacije, kvaliteti i opsegu aktivnosti Lige, a Liga im kontinuirano pruža edukativnu i razvojnu podršku. Koliko su mladi uključeni u Ligu, volontiraju li rado?
- Imamo jedan cijeli program posvećen razvoju volonterstva mladih. Kontinuirano imamo oko 40, 50, a u ovom trenutku čak i više mladih ljudi u dobi od 16 do 22, 23 godine koji su aktivno uključeni baš kao volonteri. Oni aktivno volontiraju u programu vršnjaka edukatora, mi ih pripremamo i osnažujemo kako bi oni bili u stanju s nama održati preventivne radionice u višim razredima osnovnih škola.
To je područje koje nam je važno i u koje ulažemo jer vidimo da i njima taj angažman doprinosi jačanju njihovih životnih vještina koje su im bitne kasnije, za njihov osjećaj samopoštovanja, samopouzdanja, za znanja o rizičnim ponašanjima koja usvoje i koja mogu prenositi dalje.
Kakvo je javno mnijenje u Splitu po temi ovisnika?
- To je situacija koja se stalno mijenja. Mi smo grad koji je bio dosta senzibiliziran s obzirom na tu prošlost koju smo imali i na osobno iskustvo velikog broja ljudi koji su to doživjeli ili u obiteljima ili od strane prijatelja, nekoga iz susjedstva. U odnosu na druge mikrosredine, rekla bih da smo senzibilizirani više od ostatka prosječnog građanstva.
Danas je situacija s ovisnostima bitno drugačija nego što je bila 90-ih, trendovi su se kompletno promijenili i ta tema ovisnosti je nešto drugo; puno više sintetičkih droga, puno više rekreativnih droga koje ne stvaraju klasičnu sliku ovisnosti (ovisnika u krizi koji treba pomoć) već imamo promjene na psihofizičkom funkcioniranju koje su nagle, mogu biti psihotične, ostaviti trajna oštećenja na mentalno zdravlje i to je ono s čime se mi danas suočavamo i na što još struka nema adekvatne odgovore.
Liga za prevenciju ovisnosti djeluje preko 20 godina na području prevencije rizičnih ponašanja i socijalne isključenosti. U suradnji sa zdravstvenim, obrazovnim i ustanovama socijalne skrbi razvili su preventivne programe koji su implementirani u obrazovne i zdravstvene ustanove u Splitsko dalmatinskoj županiji i na nacionalnoj razini.
Liga nudi mogućnost individualnog savjetovanja uz profesionalnu stručnu pomoć i podršku. Savjetovanje je namijenjeno pojedincima koji se bore s problemom ovisnosti, kao i njihovim obiteljima te osobama koje su odslužile zatvorsku kaznu i njihovim obiteljima.
Tko sve može zatražiti pomoć Lige?
- Mi radimo sa širom skupinom ljudi koja primarno ima problem s ovisnostima bilo koje vrste. Najčešće nam se javljaju roditelji zbog problema koje uočavaju kod djece, potom ljudi koji su u resocijalizaciji; nakon zatvora, terapijske zajednice ili bolničkog liječenja, a koji trebaju podršku u onom dijelu ponovnog uključivanja u društvo; pronalaska posla, jačanja socijalnih mreža, uključivanja u aktivnosti... Mladi ljudi kojima treba podrška u jednom vidu odrastanja.
Pomoć koju mi možemo pružiti je individualni rad s pojedincima, grupni rad sa skupinom koja dijeli slični interes ili problem, te rad s obitelji.
I za kraj našeg razgovora upitali smo Josipu kako se osjećala kada je saznala da je ona jedna od nominiranih za priznanje ‘Splitski cvit’?
- To mi je bilo veliko iznenađenje, nisam očekivala nominaciju jer ne vidim da sam dala nekakav poseban doprinos s obzirom na to da sam dio jednoga tima. Trenutno sam u poziciji da vodim jedan tim ljudi koji zajedničkim radom postiže rezultate. To je veliko priznanje i meni osobno i svima nama u Ligi koji radimo zajedno - naglasila je Josipa, izvršna direktorica u Ligi za prevenciju ovisnosti Split kojoj je ovo drugi mandat na toj funkciji, a koja je od početka profesionalnog rada do danas završila niz dodatnih stručnih edukacija iz područja savjetodavnog i psihosocijalnog rada što joj je pomoglo i pomaže u poslu koji nije ni najmanje lagan, ali za ovu hrabru damu nema prepreka.
VEZANI SADRŽAJ:
- SPLITSKI CVIT Elida Marković: “Voljela bih da smo mi žene puno više zastupljene u našem društvu, ali to je valjda proces koji se tek mora dogoditi”
- SPLITSKI CVIT Ivana Bokavšek: „Brojčana ocjena ne znači ništa već znanje koje je trajno i dokazivo“
- SPLITSKI CVIT Romana Ban: “Stvoriti posao sam sebi i drugima je izazovno, teško, ali i izaziva osjećaj ponosa i svijesti da se može!”
- SPLITSKI CVIT Livija Plančić: “Cijeli život želja mi je bila ne samo humanitarno raditi nego društveno djelovati”
- SPLITSKI CVIT Lidija Lijić Vulić: “Rušila sam i svjetske i europske rekorde, čak i Guinnessov, ali zaron u Himalaji ujedinio je sve”
- SPLITSKI CVIT Jadranka Šepić: “Jako cijenim što se prepozna trud i uspjeh žena. Mislim da je to veoma važno”
