Povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić, naš sugovornik u serijalu Kako su nastali splitski kvartovi, veliki je poznavatelj oružja, plakata, medalja, značaka, pečatnjaka, fotografija, razglednica i još puno toga. Registrirao je šest svojih zbirki kao kulturno dobro Republike Hrvatske, te je autor stalnog postava nekoliko zbirki oružja.
Split kroz fotografiju
Bio je autor brojnih izložbi fotografija na temu Splita, a za svoje je sugrađane posebno važan jer je predstavio katalog u tri dijela koji prikazuje Split kroz fotografije. Prvi tom knjiga je Povijest pisana svjetlom: Split od Prisce do Adriane, dok se u sljedeća dva toma knjiga koncentrirao na znanstveno-istraživačke tekstove. Grad Split danas ima 27 gradskih kotareva i ovoga puta obrađujemo Sućidar.
Povijesni korijeni Sućidra
To je splitski kvart koji se proteže istočno od Bola, te je ime dobio po srednjovjekovnoj crkvi sv. Izidora čije se ime prvi put javlja 1090. godine kao vinea a sancto Ysidoro. U oporuci Marka Marulića iz 1521. godine spominje se pod imenima Sucidar i Suidar. Sve do 1966. godine taj predio splitskog polja bio je potpuno neizgrađen, te tada počinje izgradnja novog stambenog naselja. Posljednjih u nizu koji su tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća nicali na neizgrađenoj gradskoj periferiji.
- Istraživanjem ostataka crkve sv. Izidora na Sućidru od 1950. do 1951. godine su otkriveni ostatci malene jednobrodne građevine dužine tek nešto više od sedam metara s polukružnom apsidom. Stambenom naselju Sućidar pripada značajno mjesto u splitskoj poslijeratnoj stanogradnji. Bilo je to posljednje u nizu srodnih stambenih naselja koja su tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća nicala na mahom neizgrađenom području dotadašnje gradske periferije.
Izgradnja i arheološka otkrića
Kako kaže Borčić, izgradnja stambenog naselja Sućidra počela je tijekom listopada 1966. godine po urbanističkom projektu Berislava Kalogjere, a radovi su završeni tri godine kasnije. Naselje je planirano sa više od 2000 stanova. Zaokružile su ga tadašnja Balkanska (Vukovarska), Avnojeva (Dubrovačka), Sutjeska (Velebitska) i Ulica proleterskih brigada (Bušićeva). Tada je to bilo naselje na najvišoj nadmorskoj visini u Splitu tako da je najviša zgrada sa 19 katova bila tek 40 metara niža od vrha Marjana.
Na istom gradskom predjelu se izgradio i novi opskrbni centar, te tržnica i supermarket sa skladištima. Na gradilištu Balkanske ulice (Vukovarske) i Ulice proleterskih brigada (Bušićeve) radnici tadašnjeg Cestara su 1973. godine otkrili antičku nekropolu iz 3. ili 4. stoljeća poslije Krista s oko 15 grobova.
