Izgleda da je zlatno doba plus size modela na društvenim mrežama završilo. Body positivity pokret, koji je mnoge žene oslobodio srama zbog pokoje kilice viška, posljednjih se mjeseci izgubio u algoritmu koji servira kalorijski deficit, planove prehrane i fotografije slavnih žena koje su u kratkom roku drastično promijenile izgled, nerijetko uz nagađanja da koriste lijekove namijenjene liječenju dijabetesa.
Teretane u Splitu već su mjesecima prepune, osobni treneri na Instagramu trljaju ruke, a čini se da su trening i zdrava prehrana ponovno u modi. Ultimativni cilj u teretani za neke Splićanke je, kako se u šali kaže, "izgledati dovoljno dobro za Jadrana".
Nekadašnje kupalište splitske građanske klase, a danas jedno od posljednjih mjesta na kojima se još može osjetiti stari duh grada, Jadran je mnogo više od plaže. Na njegovim su se skalinama i platoima desetljećima susretale različite generacije Splićana - od djece koja su ondje učila plivati do sportaša, umjetnika i gradskih faca.
Uz Jadran se godinama veže i reputacija mjesta na kojem su se kupale neke od najljepših Splićanki, buduće misice i djevojke koje su plijenile pažnju gdje god bi se pojavile. Upravo je ondje Feđa Klarić, kao redoviti kupač i fotoreporter, zabilježio stotine prizora koji su danas postali dio kolektivne memorije grada.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Feđa Klarić: "Ne postoji gruba žena. Muškarci su veći kompleksaši"
Kad se govori o splitskoj ljepoti, teško je zaobići Feđu Klarića. Više od četiri desetljeća fotografirao je ljude na Jadranu, kupalištu na kojem se i sam kupa cijeli život. Njegove fotografije iz osamdesetih i devedesetih postale su vizualni arhiv jednog Splita, grada preplanulih tijela, mladosti i bezbrižnih ljeta.
Zato zanimljivo zvuči njegova tvrdnja da žene možda i nisu najveće žrtve diktata izgleda.
"U Splitu postoje kilometri i kilometri plaža, ali samo ovih 50 metara Jadrana stvaraju nesigurnost ženama, iako za to nema nikakve potrebe. Gruba žena jednostavno ne postoji", kaže Klarić.
"Po mom iskustvu, muškarci su puno veći kompleksaši od žena. Pogotovo oni na visokim funkcijama. Puno se češće događalo da muškarac traži da se ponovi fotografiranje ili bira svoj bolji profil nego žena. Tvrdnja da su žene osjetljivije na izgled od muškaraca potpuno je promašena", govori slavni fotograf.
Standard ljepote se mijenja kao i trendovi, ali...
Standardi ženske ljepote mijenjali su se kroz desetljeća, ali potraga za formulom "savršenog izgleda" traje stoljećima. Još od antičke Grčke spominjao se zlatni rez, matematički omjer za koji se vjerovalo da predstavlja ideal proporcije i sklada, pa se pokušavao primijeniti i na ljudsko lice i tijelo.
U drugoj polovici 20. stoljeća ideal se sveo na brojke - generacije žena odrastale su uz čuvene mjere 90-60-90 kao navodnu definiciju savršenih proporcija. Pedesetih su se slavile obline Marilyn Monroe i Sophie Loren, šezdesete su donijele gotovo dječačku mršavost Twiggy, osamdesete zategnuta tijela oblikovana aerobikom, a devedesete kontroverzni trend "heroin chic" i vitkost Kate Moss.
Društvene mreže desetljećima kasnije popularizirale su obline i body positivity pokret, da bi se posljednjih godina klatno ponovno vratilo prema mršavosti, kalorijskom deficitu i opsesiji proteinima.
Ideal ljepote tako se neprestano mijenjao, ali jedno je ostalo isto - od žena se uvijek očekivalo da mu se prilagode, čak i kada je bilo jasno da većina njih nikada neće imati ni "savršene" proporcije, ni lice zlatnog reza.
I dok su se modni trendovi mijenjali od oblina Marilyn Monroe do mršavosti Kate Moss i današnje opsesije proteinima i teretanama, znanstvenici su paralelno pokušavali odgovoriti na pitanje postoji li uopće univerzalna formula privlačnosti. Još početkom devedesetih psiholog Devendra Singh ustvrdio je da muškarci u različitim kulturama nešto privlačnijima procjenjuju žene s izraženijim omjerom struka i bokova, približno 0,7, što je povezao sa signalima zdravlja i plodnosti.
No, ni psiholozi ni modna industrija nisu uspjeli pronaći jedinstvenu formulu ljepote. Dok su se kroz desetljeća mijenjali ideali - od Marilyn Monroe do Kate Moss, od 90-60-90 do body positivity pokreta i Ozempic ere – ljudi su se nastavili zaljubljivati u one koji često nisu odgovarali standardima svog vremena.
Uostalom, žene svoj izgled ne oblikuju samo prema onome što misle da muškarci smatraju privlačnim. Jednako snažno, a možda i snažnije, na njih utječu pogledi, komentari i očekivanja drugih žena. Možda je zato Feđina rečenica, izgovorena nakon više od četrdeset godina promatranja ljudi kroz objektiv na Jadranu, zapravo najbliže istini: "Gruba žena jednostavno ne postoji."
