Split ima svoje sportske heroje, a među njima su i oni koji su se najprije morali izboriti sa sobom, a tek onda s bazenom, tatamijem ili atletskom stazom.
Dino Sinovčić uporni leđaš
Prije nekoliko godina napravili smo promo film o splitskim para sportašima. Film se zvao: NADAHNUĆE. Trajao je nekih desetak minuta i emitiran je u programu HRT – drugi program. Film je zapravo niz kratkih razgovora s para sportašima koji su iz ovog Grada, ili su porijeklom iz Splita. Ili okolice. Ili članovi splitskog saveza. Dino Sinovčić, Ivan Mikulić, Lucija Brešković, Anđela Mužinić i ostali govorili su kako doživljavaju svoj invaliditet i sportsku karijeru. Uključujući i rezultat. Niti u jednom trenutku nisam u njima osjetio da su labilni, nesigurni, nesretni, da žale sami sebe.
Bio je to razgovor koji je pokazao meni, ali i javnosti koliko je njihova bitka teška, ali koliko oni žele pobijediti u toj borbi. Jer, to nije samo borba sa sekundama, vodom, protivnikom, vremenskim uvjetima. To je borba u kojoj moraju pobijediti sebe. A boriti se protiv samog sebe najteža je borba. Prvo pobjeđuješ sebe, pa se možeš upustiti u nadmetanje za pobjedu. Dino Sinovčić jedan je od hrvatskih para olimpijaca koji je donio dvije medalje s Paraolimpijskih igara, penjao se na pobjednička postolja na svjetskim i europskim prvenstvima. Rođen je s artrogripozom – rijetkim poremećajem koji onemogućuje pokretljivost zglobova.
Ali, unatoč tomu je u bazenu proveo jednu malu vječnost. Završio je za trenera plivanja na Kineziološkom fakultetu u Splitu, trener je plivanja u PK Mornar, sprema se za još jedna Paraolimpijske igre. Dino je za mene više od sportaša. Dino je prijatelj, zagrljaj, pobjednik.
Anđela Mužinić Vincetić – snaga duha koja osvaja
Anđela je rodom iz Srinjina, jedna od rijetkih cura, danas žena i supruga koja posjeduje toliku snagu duha da te jednostavno obara s nogu. Kao djevojčica trenirala je odbojku, kobna prometna nesreća ostavila je bez osjeta donjih ekstremiteta, teško se mirila da više nikada neće moći hodati. Za dijete koje ima tek 13 godina to je strašna vijest. Ali Anđela nije dopustila da se u njenom životu dogodi bilo što strašno. Kad je shvatila da više neće moći hodati – počela je igrati stolni tenis u kolicima. I osvojila svijet. Poznato je da je dosta toga osvojila u paru s Helenom Dretar Karić koja ju je i zainteresirala za stolni tenis. Znamo da je Anđela šest puta bila europska prvakinja, da je četiri puta bila na pobjedničkom postolju na svjetskim prvenstvima, da je na posljednjim Paraolimpijskim igrama u Parizu prošle godine osvojila zlato u pojedinačnoj konkurenciji.
Provodio sam još ranije dosta vremena s Anđelom. Snimali smo je i pratili kroz natjecanja. Dok je gurala kolica stalno se smijala. Svoju sreću učinila je ljepšom kad se udala za Kristijana Vincetića 2021. godine. Prije toga su 9 godina bili u vezi. Anđela je naučila živjeti sretan život. Prije sama, sada već dugo u društvu svog supruga.
Dobitnica brojnih nagrada i priznanja i dalje sreću i zanos nalazi za zelenim stolom. Trud, muka, odricanja, snaga, pa opet snaga. Sve je to bio izazov koji je tražio mentalnu snagu, vjeru u sebe. I razlog za trajati u svjetlu velikana hrvatskog sporta. Ako mislite da možete dobiti Anđelu na stolni tenis – pokušajte. Ispeglat će vas da niste trepnuli. Anđela – to je simbol sretnog života. A kolica?
„Bar ne trebam uvijek tražiti stolac za sjesti. Imam svoj.“ Rekla bi legenda hrvatskog parasporta.
Luka Baković – glava i srce spojeni na istu frekvenciju
Luka Baković je paraatletičar s uspješnom karijerom u para taekwondou. S tatamija nosi zlatnu medalju sa svjetskog prvenstva. Imao je tada 16 godina. A danas? Član je splitskog ASK-a, jedan od najsimpatičnijih likova iz svijeta sporta uopće. Što ga svrstava u još jednu legendu splitskog ali i hrvatskog parasporta. Ono što njega krasi je jednostavna iskrenost. Što srce proizvede – Luka izgovori. Onako iskreno, bez uvijanja, bez puno razmišljanja. Luka baca kuglu i donio je medalju sa posljednjih Igara u Parizu. Prošle godine je na Paraolimpijskim igrama izbacio kuglu za broncu. Luka je nekoć bacao i koplje. I tu je osvojio medalju. Zapravo, Luka sve što baci, nogu, kuglu ili koplje – on osvoji medalju s velike smotre. Luka je rođen bez šake lijeve ruke.
Ali ima dva srca. Jedno je iskreno, drugo još iskrenije. Nikada nije bio vješt govornik pred publikom. Prezirao je press konferencije, uvijek gledao sa strane dok priča na presici. A onda je postajao sve bolji i i bolji. Nije se sramio, govorio bi tečno, a na koncu izlaganja tražio potvrdu svog dobrog nastupa. I dobio bi podršku, stisak ruke, ohrabrenje. Luka je mlad, poletan, pametan, svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje. Najbolji je parasportaš Splita 2024., dobio je ove godine i nagradu Županije. Još jedna legenda se stvara.
Treneri para sportaša – uzor svima
Ja bih samo za kraj spomenuo nekoliko dragih trenera iz ove priče. Imenom i prezimenom zaslužili su pohvale: Marko Mastelić, Slobodan Glavčić, Mladen Tomić, Dražen Čular, Goran Orlov, fizio Tomislav Prusac, Boško Rozga, u novije vrijeme Maja Mišković. Ima ih još… A gdje je TKD Marjan i borci i treneri? Njih ćemo drugom „turom“ u zasebnom izdanju.
Čeka nas još priča o gluhim sportašima. Oni također daju odlične rezultate.
Željeli bi pohvaliti ustrajnost institucije koja se zove: Parasportski savez grada Splita i Mijo Bakić kao predsjednik, Ana Gudelj Velaga kao tajnica, naradio se u nekim prošlim vremenima i Hrvoje Kujundžić.
Željeli bi naglasiti i važnost paraplivanja na gradskoj, županijskoj i nacionalnoj razini. Na ovim prostorima ističu se Roberto Zidar i Miro Renić.
Ima tu još dosta ljudi koji se zalažu za boljitak parasporta. Splitski savez športova dobro prati njihove zahtjeve na čelu s Andrijom Polićem. I Županija daje sve od sebe, napredak je vidljiv u svim segmentima, i zbog njih jača ova grana sporta. A mi ćemo još pisati i pisati o njima.
Samo jako!
Sportski idoli jednog navijača: "Obožavao si ga prije nego što bi znao objasniti zašto"
Dnevnik jednog navijača Hajduka: Od prvog dolaska na Poljud do prvog gostovanja
Znate li da su isti ljudi osnovali Hajduka i Gusara? Na čelu je bio legendarni Fabijan Kaliterna
Kako to da su "lijeni" Dalmatinci zapravo – najbolji sportaši na svijetu?
Rukometna legenda - Petar Metličić: Rukomet u Splitu? Životarenje!
Vaterpolo u Splitu – zgodni frajeri u kupaćima i još puno, puno više
Jeste li znali da su u Splitu košarku prvo počele igrati djevojke?
KOLEKTIVNO LUDILO NA POLJUDU Evo kako se navija na prepunom stadionu: Imamo snimku
