Kao kolumnist splitskih, kaštelanskih i solinskih web-portala u nekoliko sam navrata teme svojih članaka posvećivao zajednicama dobro poznatih moliških Hrvata (potomci ranonovovjekovnih hrvatskih doseljenika u talijanskoj pokrajini Molise), ali i ostatcima srednjovjekovne i novovjekovne hrvatske dijaspore na južnije smještenom poluotoku Garganu (danas dio talijanske provincije Foggia). No, dok su odnosi između Molisa i „stare domovine“ bili uspostavljeni još sredinom XIX. stoljeća te se do danas kontinuirano održavaju, hrvatske poveznice s nekoliko stoljeća starijom skupinom doseljenika na poluotok Gargano bile su – u suvremeno doba – gotovo nepostojeće!
To se u međuvremenu promijenilo, zahvaljujući iskazanom interesu i nastojanjima za povezivanjem s obiju obala Jadranskog mora. Tako je od kraja ožujka ove godine u garganskim mjestima Vieste, Peschici i Vico del Gargano započela djelovati neformalna talijansko-hrvatska povijesno-kulturna udruga „Jakov Mikalja“ (Gruppo socio-culturale italo-croato Giacomo Micaglia) koja okuplja „potomke hrvatskih doseljenika na poluotok Gargano, koji su se između 10. i 16. stoljeća doselili s istočne obale Jadrana na Apeninski poluotok i tu pronašli svoj novi dom.“ Riječ je o skupini koja čuva uspomenu na isusovca i hrvatskog leksikografa Jakova Mikalja (Giacomo Micaglia), rođenog 1601. u Peschicima, a ujedinjuju je „prezimena, prošlost, navike i običaji te dijalekt Peschica, Vieste i Vico del Gargana“, bez obzira je li riječ o pojedincima s istočne ili zapadne obale Jadrana!
Započeta virtualna suradnja uskoro je postala i stvarna. Naime, 6. kolovoza 2025. godine u prostorijama palače Della Bella u Vico del Garganu otvorena je izložba Uniti dal Mare – la Croazia vista dall’Italia, l’Italia vista dalla Croazia, a kojoj je prethodilo otvaranje iste izložbe Ujedinjeni morem – Italija iz Hrvatske, Hrvatska iz Italije 31. prosinca 2024. godine u Splitu. Riječ je o izložbi u okviru koje je šest fotografa iz Hrvatske i jedan iz Italije po prvi put prezentiralo 28 fotografija na kojima se vidi druga strana Jadrana. Naposljetku, ista izložba je od 29. kolovoza do 14. rujna ove godine bila otvorena u slikovitoj kuli Porticello, na području garganske obalne općine Vieste. Zahvaljujući ovoj izložbi Garganci su krajem 2024. posjetili Split, dok je skupina Splićana početkom kolovoza 2025. posjetila poluotok Gargano, a potom i pokrajinu Molise.
Zanimljivo je kako na području općine Vieste još i danas postoji lokalitet zvan Spaggia (di) Crovatico (tj. Hrvatsko žalo), kao i punta Crovatico te grotta Crovatico, dok je stariji oblik tih toponima zabilježen stoljećima prije kao Cruàteche. Riječ je o području na kojem su se nekada nalazile brojna obalna utvrđenja – što je možda ujedno i izvor tog općeg praslavenskog naziva – hrvat. Također, s aspekta heraldike čak dvije od tri spomenute garganske općine (Peschici i Vico del Gargano) imaju simbole zidina i kula u svojim grbovima, što nije rijetkost za municipalnu heraldiku. Tako se u grbu Pještice (tal. Peschici) uočava srebrna kula s kruništima na plavom polju, dok su u donjem polju grba Vica del Gargano tri zlatne kule iznad mosta (koji nadsvođuje izvore vode) na plavom. Jedna vrsta građevine – fontana na plavom polju – uočava se i na grbu Kruča u Molisu, što je u skladu s nazivom mjesta (tal. Aquaviva Collecroce) te ga se prema tome može svrstati u skupinu govorećih grbova. Naposljetku, na grbu moliškog Mundimitra (tal. Montemitro) također je prikazana građevina – zlatni crkveni toranj na crvenom u heraldički desnoj polovici raskoljenog štita.
Nadalje, u heraldički lijevoj polovici istog grba prikazan je jedan svetački lik na plavom polju, točnije sv. Lucija s njezinim atributima (granom palme kao simbolom mučeništva i parom očiju u plitici). Naime, ta je svetica tradicionalna nebeska zaštitnica Mundimitra, pa se u nekim izvorima naselje i bilježilo kao la S. Lucia. Još jedan svetački lik – svetog Felicija pape koji blagoslivlja – uočava se na zlatnom štitu grba moliškog naselja Filić (tal. San Felice del Molise), koje se sve do 1929. (tj. uspona fašizma u Italiji) nazivalo San Felice Slavo. Prikaze biljaka na ovim gargansko-moliškim municipalnim grbovima nalazimo u grbovima Tavele i Vico del Gargana. Tako grb Tavele (tal. Tavenna) u Molisu predstavlja plavi štit na kojem je zlatna grančica s tri lista koji izlaze iz vrha, dok je u gornjoj polovici grbovnog štita na grbu Vico del Gargana prikaz stabla naranče na plavom polju.
Od svih heraldičkih znamenja ovih mjesta u kojima i danas nalazimo povijesne hrvatske tragove koji su doprli s istočne obale Jadrana samo je u grbu općine Vieste prikazan jedan životinjski lik – uspravljeni zlatni lav na plavom polju. Taj municipalni grb je ujedno i jedini s prikazom oružja. Naime, lav u desnoj šapi drži uzdignuti zlatni mač, dok su mu pod nogama također zlatni luk i strijela. Prisutnost oružja u ovom grbu nesumnjivo asocira na činjenicu kako su se mještani gradića Vieste kroz prošlost često morali braniti od pomorskih piratskih, saracenskih i osmanlijskih napada. Naposljetku na heraldičkom znamenju općine Vieste na poluotoku Garganu nalazimo i jedan nebeski lik – zlatnu šesterokraku zvijezdu. U grbu Mundimitra u Molisu također se uočava šesterokraka (srebrna) zvijezda, smještena iznad prikaza tornja crkve Sv. Lucije u desnoj polovici raskoljenog štita.
Članak će biti objavljen u tiskanom izdanju novog 38. broja „Grba i Zastave“ – glasnika Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva osnovanog 2006. godine u Zagrebu.
