U organizaciji Arheološkog muzeja u Splitu, u sklopu programa “DOMNIO – Put sv. Dujma”, sudionici su imali priliku proći kroz Salonu, nekoć jedan od najvećih rimskih gradova istočnog Jadrana. Kustos Nino Švonja iz Arheološkog muzeja Split sudionike je, među ostalim, odveo na mjesto prvog groba svetog Dujma.
Na Manastirinama, jednom od najvažnijih starokršćanskih lokaliteta u Saloni, trenutačno traje nova faza arheoloških radova. Upravo ondje nalazi se i prvotni grob svetog Dujma, zaštitnika Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije, mjesto koje je obilježilo ne samo vjersku nego i političku povijest Dalmacije.
Grob svetog Dujma danas je zaštićen pleksiglasom, a već na prvi pogled razlikuje se od ostalih grobnica pronađenih na lokalitetu. Imao je specifičan oblik i bio je obložen mramorom, s tri mramorne police, što upućuje na činjenicu da se radilo o posebno važnom ukopu.
– Već sama raskoš groba pokazuje da se ondje nalazilo nešto dragocjeno i iznimno važno za tadašnje kršćane – pojašnjava vodič tijekom obilaska lokaliteta.
Nadgrobna menza otkrila ključne podatke
Na Manastirinama je pronađena i nadgrobna menza svetog Dujma, koja se danas čuva u muzeju. Na njoj se nalaze početna slova njegova imena – Domnio – te datum njegova mučeništva, koji prema današnjem računanju vremena odgovara 10. travnja.
Godina smrti poznata je zahvaljujući starim martirologijima, životopisima i legendama o svetom Dujmu.
U neposrednoj blizini njegova groba pronađen je i sarkofag biskupa Prima, za kojeg izvori navode da je bio nećak i svjedok mučeništva svetog Dujma. Upravo će ti nalazi krajem 19. i početkom 20. stoljeća odigrati ključnu ulogu u jednoj od najvećih povijesnih i crkvenih polemika u Dalmaciji.
Legenda koja je trajala stoljećima
Na crkvenim saborima 925. godine stvorena je legenda prema kojoj je sveti Dujam bio učenik svetog Petra te da je mučen u vrijeme cara Trajana. Ta je priča stoljećima služila kao temelj za jačanje autoriteta splitske nadbiskupije i njezina primata nad ostalim dalmatinskim biskupijama.
Prema toj tradiciji, splitski nadbiskup imao je pravo prvenstva i poslušnosti drugih biskupa – sufragana – na prostoru tadašnje Hrvatske i Dalmacije.
Legenda je opstala sve do dolaska don Frane Bulića.
Bulićev “osjećaj” promijenio povijest
Prilikom istraživanja na Manastirinama Bulić je dao probiti zid iza jednog sarkofaga za koji je posumnjao da skriva nešto važno. Kada su uklonjeni kameni blokovi, otkriven je natpis koji će promijeniti dotadašnje shvaćanje povijesti ranog kršćanstva u Dalmaciji.
Natpis biskupa Prima, zajedno s nadgrobnom menzom svetog Dujma, poslužio je Buliću kao dokaz da višestoljetna legenda nije povijesno utemeljena.
Njegovi zaključci izazvali su žestoke reakcije crkvenih krugova u Splitu. Vodile su se rasprave, tiskale brošure, polemike su završavale i na sudovima, a slučaj je došao čak i do vatikanskih kongregacija. U jednom trenutku Buliću se, prema predaji, prijetilo čak i ekskomunikacijom.
Ipak, imao je snažne arheološke dokaze i podršku vodećih europskih stručnjaka za starokršćansku arheologiju i hagiografiju. Na kraju je upravo Bulićeva interpretacija prevladala.
– Govorilo se da zbog svega nikada nije postao kanonik, ali je ipak dobio naslov monsinjora – navodi vodič.
Mučenici Salone i relikvije koje su završile u Splitu
Na Manastirinama su pronađene i nadgrobne menze drugih salonitanskih mučenika. Jedna od njih spominje Asterija, Antiohijana, Gajana, Telija i Paulinijana, dok druga govori o svetom Septimiju, đakonu.
To potvrđuje da je lokalitet bio veliko hodočasničko središte ranoga kršćanstva.
Nakon propasti Salone dio relikvija prenesen je u Split, dio u Rim, dok se za neke i danas ne zna gdje su završile. Pouzdano se zna da su relikvije svetog Dujma prenesene u Split, gdje se i danas čuvaju u katedrali.
Prema predaji, ondje su završile i relikvije svetog Anastazija. Don Frane Bulić tijekom istraživanja bazilike svetog Anastazija na Marusincu pronašao je prostor ispod oltara – konfensiju – u kojoj se očekivalo pronaći relikvijar s kostima mučenika. Međutim, relikvije ondje nisu pronađene, što je dodatno učvrstilo teoriju da su još u ranom srednjem vijeku prenesene u Split.
