Domagoj Bendić trenutno je na doktorskom studiju Građevinarstva, a tijekom studiranja tri je puta dobio Dekanovu nagradu za izvrsnost. Uska mu je specijalnost ispitivanje metalnih konstrukcija (aluminijskih) pri povišenim temperaturama, te njima povezanim utjecajima.
Još kao dijete volio je rješavati razne zavrzlame, logičke zadatke, slagalice ili arkadne igre u kojima se trebalo brzo analizirati problem i pronaći najbolje rješenje. Privlačio ga je osjećaj zadovoljstva kada od kaosa napravi red, kada shvati kako nešto funkcionira i koje mu se sve mogućnosti nude. S vremenom je shvatio da ga upravo takav način razmišljanja, a riječ je o analitičkom, tehničkom i usmjerenom na konstruktivna rješenja, najviše ispunjava.
- Ne mogu izdvojiti neki poseban kolegij koji mi je bio najdraži na fakultetu, no interes za tehničkim znanostima javio mi se još u osnovnoj školi na predmetu fizike, gdje sam sudjelovao i na državnom natjecanju. Zato sam odabrao građevinarstvo. Tehnički fakultet za mene predstavlja upravo ono što me oduvijek motiviralo. Suočiti se s konkretnim problemom pa znanjem i logikom doći do funkcionalnog, sigurnog i održivog rješenja. Naravno, svaki stručni kolegij je nosio svoje izazove, ali i nova saznanja.
Nagrade kao potvrda rada i odgovornosti
Rektorovom nagradom je nagrađen za izvrsnost i ta mu nagrada puno znači, prvenstveno kao potvrda da se trud i rad na sebi isplate. Uvijek je nastojao napredovati prvenstveno zbog sebe, da bude bolji nego što je bio. Najviše iz zahvalnosti Bogu koji mu je dao te sposobnosti, prilike i ljude od kojih je mogao učiti.
Sve što znam i imam ne doživljavam kao nešto što se podrazumijeva, nego kao dar i odgovornost. Isto tako vjerujem da svaki osobni napredak ne ostaje samo na pojedincu nego se prelijeva i na njegovu okolinu i cjelokupnu zajednicu kroz razne projekte i doprinos struci. Zato je posebno lijepo kada zajednica to prepozna i nagradi. Akademska zajednica Sveučilišta u Splitu na čelu s rektorom Draganom Ljutićem to je u meni prepoznala dvaput. Prvi put u vidu Rektorove nagrade za izvrsnost, a zatim i Rektorove nagrade za posebna postignuća za djelovanje i doprinos akademskoj, ali i široj društvenoj zajednici. Na takvo priznanje sam posebno ponosan jer je dokaz da uz izvrsnost na studiju, možemo puno korisnog učiniti i za društvo. To mi je dodatni poticaj da nastavim predano raditi i ostanem vjeran vrijednostima koje su me vodile od početka.
Spoj znanosti, nastave i stvarnog iskustva
Angažman u studentskim organizacijama i tijelima Fakulteta i Sveučilišta proveo ga je kroz cijeli spektar studentskih, društvenih, javnozdravstvenih, humanitarnih i raznih drugih aktivnosti koje su obilježile njegov život. Upoznao je brojne prekrasne ljude i stekao navike i poglede koje do tada nije imao. Cilj mu je nastaviti napredovati unutar sustava znanosti i visokog obrazovanja. Dugoročno se vidi u radu sa studentima i u istraživanju, ali uz stalno usavršavanje i preuzimanje sve većih odgovornosti koja nova zvanja nose. Istovremeno, s obzirom na to da je riječ o građevinarstvu, smatra da je nužno paralelno se razvijati i kroz konkretne stručne projekte.
Radi na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu gdje je asistent na Katedri za metalne i drvene konstrukcije. Ne vjeruje da netko može biti istinski dobar predavač stručnih kolegija ako složene projekte nije osjetio i na vlastitoj koži, kroz rokove, odgovornost, suradnju s različitim strukama i stvarne izazove na terenu. Upravo ta povezanost teorije i prakse daje težinu znanju koje se prenosi studentima. Njegov je cilj graditi se u oba smjera, znanstveno i stručno, kako bi studentima mogao ponuditi ne samo teorijsko znanje nego i iskustvo koje stoji iza njega. Vjeruje da svaka generacija ima odgovornost dati obol svom narodu, a ne samo tražiti bolje uvjete negdje drugdje.
Vrijednosti, odgovornost i pogled u budućnost
- Simbolično i moje ime je povezano s vremenom na koncu Domovinskog rata kada je, nakon svih borbenih akcija, nastupila mirna reintegracija i početak stvaranja stabilnog društva. To razdoblje nosi poruku da se i nakon najvećih izazova može graditi budućnost. Naravno uz rad, prihvaćanje odgovornosti i ustrajnost. Uz odgoj, srednjoškolsko natjecanje Ponos domovine, u čijoj sam završnici sudjelovao, dodatno mi je razvilo nacionalnu svijest i poštivanje obiteljskih, te društvenih vrijednosti. Nijedan sustav nije savršen. Svaki ima svoje slabosti i prostor za razvoj. Ali, ključno je ne graditi mentalitet ovisnosti o tome "tko će nam što dati", nego razvijati osobnu i kolektivnu odgovornost, inicijativu i samostalnost. Promjena sustava često počinje promjenom svijesti, od pasivnog očekivanja prema aktivnom djelovanju. Društveno odgovorne osobe trebaju osigurati sustav koji je transparentan, pravedan i nudi jednake prilike. Takav sustav koji je podrška razvoju, a ne prepreka, očekuje od pojedinca da preuzme odgovornost.
